Elizabeta I (; 7. septembar 1533 – 24. mart 1603) bila je kraljica Engleske i Irske od 1558. do smrti 1603. Ponekad nazivana Kraljica djevica, Glorijana (slavljena) ili Dobra kraljica Bess, Elizabeta je bila peti i posljednji monarh iz dinastije Tudor. Bila je kćerka kralja Henrika VIII i njegove druge supruge Anne Boleyn, koja je pogubljena dvije i po godine nakon Elizabetinog rođenja. Anin brak sa Henrikom VIII je poništen, a Elizabeta je proglašena nelegitimnom kćerkom. Njen polubrat Edvard VI je na samrti dao krunu Jane Grey ignorišući svoje dvije polusestre Elizabetu i Mariju. Edvardova volja je proglašena nevažećom i Marija je postala kraljica svrgavajući Jane Grey. Tokom Marijine vladavine, Elizabeta je bila zatvorenik godinu dana zbog sumnje da je podržavala protestantske pobunjenike.
mini|300px|centar|Autograf Elizabete I
Nakon kratkih vladavina polubrata i polusestre, čiji se način upravljanja zemljom razlikovao u svakom pogledu, njeno 44-godišnje kraljevanje dovodi do porasta engleske moći i uticaja u svijetu. U trenutku kada je došla na tron, primjeri dviju prethodnih žena koje su vladale Engleskom nisu obećavali mirnu i uspješnu vladavinu nove kraljice. Čak i oni koji su je podržavali nadali su se da će se udati i vlast prepustiti mužu, ali Elizabeta je imala druge planove. Ona je jednom zauvijek vratila Englesku protestantizmu. Vrijeme njene vladavine prozvano je "Zlatnom Elizabetinom erom", u kojoj je rasla ekonomska moć Engleske, cvjetala nauka, filozofija i kultura. Tokom njene "zlatne vladavine" započinje kolonizacija Sjeverne Amerike i osniva se Britanska istočnoindijska kompanija.
Opisivana je kao stroga i razdražljiva vladarica.Somerset, Anne ; 2003, Elizabeth I Za razliku od mnogih drugih monarha, bila je škrta na dodijeljivanju titula i časti; samo je sedam ljudi zaslužilo njeno odlikovanje. Elizabetina strategija, koju najbolje opisuje njen moto "video et taceo" (vidim ali šutim), često ju je spašavala od pogrešnih političkih odluka i onih vezanih za udaju Neale, John Ernest ; 1992, Queen Elizabeth I , koja se nije nikada desila.
Rane godine Djetinjstvo mini|lijevo|Korica manuskripta kojeg je jedanaestogodišnja Elizabeta izvezla i poklonila svojoj maćehi, Katherine Parr. Radi se o kontroverznom djelu Margarete Angulemske zvano Ogledalo grešne duše, kojeg su rimokatolički teolozi proglasili herezom. Stihove je u Englesku donijela Elizabetina majka, koja je služila na dvoru protestantski nastrojene princeze Margarete, a Elizabeta ih je prevela sa francuskog. Bila je prvo i jedino preživjelo dijete Anne Boleyn i engleskog kralja Henrika VIII. Rođena je malo ranije nego što je očekivano, 7. septembra 1533. u palači Placentia u Greenwichu, između tri i četiri sata poslijepodne.Bruce, Marie Louise; 1972, Anne Boleyn Njen otac je porekao vrhovnost pape, odvojio englesko katoličanstvo od Katoličanstva i osnovao Crkvu Engleske kako bi oženio njenu majku i sa njom dobio nasljednika. Dvorski astrolozi i liječnici predviđali su rođenje muškog djeteta, ali rođena je djevojčica i imenovana po svojoj nani, Elizabeti od Yorka.
U trenutku svog rođenja Elizabeta je bila jedina službena nasljednica engleske krune, budući da je njena starija polusestra Marija, iz Henrikovog poništenog braka sa Katarinom Aragonskom, smatrana vanbračnim djetetom.Loades, David; 2003, Elizabeth I Anne se bojala da će Marija predstavljati prijetnju Elizabetinoj poziciji nasljednice. Henrik je zato otpustio sve sluge ledi Marije i poslao je u zamak Hatfield, gdje je zajedno sa ostalom poslugom dvorila svoju dvadeset godina mlađu polusestru. Anne je bila brižna majka koja je često posjećivala svoju kćerku i pritom se redovito sukobljavala sa pastorkom.Weir, Alison; 1991, The Six Wives of Henry VIII Anne je gurala Elizabetu ispred Marije kada god je to bilo moguće i tiho je ohrabrivala Henrika da favorizira Elizabetu, jer je to bio jedini način da se ona sama održi na dvoru. Ogorčena Marija je kasnije bila jako hladna prema sestri tokom njene adolescencije.
Nekoliko kasnijih trudnoća Elizabetine majke završilo je ili pobačajem ili rođenjem mrtvorođenih sinova, što je Henrika podsjetilo na njegov neuspjeli brak sa Katarinom. Henrik je usprkos svemu silno želio sina koji bi osigurao kontinuitet dinastije Tudor. Kako je Elizabeta bila jedino preživjelo dijete koje je Anne Boleyn rodila Henriku, ubrzo je dospjela u kraljevu nemilost. Henrik je svu svoju pažnju počeo posvećivati Jane Seymour, a kako je sa njom želio dobiti zakonitog sina morao je poništiti svoj brak sa Anne. Stoga je Elizabetina majka 1536. bila optužena za vještičarenje, preljub i incest s bratom, te je osuđena i pogubljena odrubljivanjem glave 19. maja iste godine. Njen brak sa Henrikom je poništen, a tada trogodišnja Elizabeta proglašena vanbračnom kćerkom i izbačena iz nasljedne linije. mini|Elizabetina starija polusestra, Marija I, 1544.. Henrik se samo 11 dana nakon Anninog pogubljenja oženio njenom dvorjankom, Jane Seymour. Jane je Henriku rodila toliko željenog sina, Elizabetinog polubrata Edvarda, te umrla desetak dana nakon njegovog porođaja. Elizabeta je na Edvardovom kršetnju nosila krizom (odjeću za krštenje) i ubrzo je dodana Edvardovom ličnom dvoru kao njegova dvorjanka. Nakon Janine smrti Elizabeta je dobila još tri maćehe, od kojih je jedna, također pogubljena, bila Katherine Howard, prva rodica njene majke. Iako više nije bila princeza, ne može se reći da nije živjela lagodan život - Henrik se potrudio svojim kćerima osigurati godišnji prihod i prednost nad svim ženama u kraljevstvu osim njegove trenutne žene.
Elizabeta je bila domišljata i inteligentna djevojčica koje je izuzetno voljela učiti. Kao i njena majka, bila je dopadljiva i karizmatična. Tokom mladosti stekla je vrlo kvalitetno obrazovanje koje ju je kasnije učinilo najobrazovanijom ženom svoje generacije i jednom od najobrazovanijih vladara 16. vijeka. Govorila je engleski, francuski, italijanski, španski, grčki i latinski jezik. Za njeno kvalitetno obrazovanje je, među ostalima, bila zaslužna i njena četvrta maćeha, Katherine Parr. Katherine se zbližila sa svojim pastorcima, a u njene zasluge spada i pomirenje Henrika i njegovih kćeri, te vraćanje Elizabete i Marije u nasljednu liniju. Smatra se da su odluke koje je Katherine donosila kao regent za vrijeme Henrikovog odsustva, zajedno sa snažnim karakterom i dostojanstvom, uveliko uticale na Elizabetinu vladavinu.
Mladost
Henrik VIII umire 1547. i krunu naslijeđuje Edvard VI. Kako sa četrnaest godina nije imala nijednog roditelja, niti su joj roditelji imali žive braće ili sestara podobnih za skrbništvo nad njom, Elizabetu je posvojila Katherine Parr. Elizabeta je u ovom periodu, zbog svoje blizine kruni, bila jedna od najpoželjnijih udavača u kraljevstvu. Katherinin četvrti i posljednji muž, Thomas Seymour, dajdža Elizabetinog polubrata i mlađi brat njegovog regenta, gajio je planove o vjenčanju sa Elizabetom. Thomas je bio ljubomoran na bratovu zavidnu poziciju i želio je oženiti Elizabetu čim Katherine umre, kako bi i sam došao do izvjesne moći. Napastvovao je petnaestogodišnju Elizabetu, a kada je to otkrila Katherine, Elizabeta je poslana u kuću Hatfield. Thomas se ni sada nije zaustavio; on je već naučio kako kontrolisati i manipulirati kraljevskom porodicom, a kada 1548. Katherine umre nakon porođaja, on počinje u stvarnost provoditi svoje prvobitne zamisli da oženi Elizabetu i tako dođe do krune. Za njegovog brata ovo je bila kap koja je prelila čašu; Thomas je uhapšen pod optužbom da je planirao oženiti kraljevsku princezu bez dopuštenja kralja, njenog brata, te za urotu protiv Edvarda VI. Elizabeta je na sva pitanja u vezi sa slučajem odgovarala šutnjom i na kraju bila oslobođena optužbi, ali Seymour je 1549. pogubljen.
Edward Seymour je skončao na isti način i bio zamijenjen Johnom Dudleyem, vojvodom od Northumberlanda. Dudley je bio protestant kojem je reformacija i uvođenje protestantizma u potpunosti pogodovala, te je uvijek preferirao protestanticu Elizabetu u odnosu na katolkinju Mariju. Dudley je ohrabrivao mladog kralja da također favorizira Elizabetu, zbog čega je njegov odnos sa Marijom bio vrlo napet. Kada je postalo jasno da Edvard neće poživjeti, Dudley je počeo panično tražiti način da spriječi Mariju da naslijedi tron. Dudley, međutim, nije namjeravao osigurati tron Elizabeti; za tu namjenu izabrao je ledi Jane Grey, također protestanticu koja je imala pravo na tron kao praunuka Henrika VII, a koju je udao za svoga sina, Guildforda Dudleya. Znao je da će manipuliranje šesnaestogodišnjom snahom biti lakše nego manipuliranje inteligentnom i svojeglavom Elizabetom.
Edvardova oporuka, na koju je Dudley uticao u velikoj mjeri, ponovo je isključivala Mariju iz nasljedne linije. Pošto je za zvaničan razlog izbacivanja Marije iz nasljedne linije uzeta njena ilegitimnost, iz nasljedne linije je morala biti izbačena i Elizabeta koja je također službeno bila nezakonita. Historičari i pravni stručnjaci danas osporavaju pravnu ispravnost ove oporuke iz više razloga, među kojima su najjači argumenti to što je oporuku sastavio tada maloljetni i teško bolesni kralj, i to što je bila u protivnosti sa Zakonom o naslijeđivanju donešenim u vrijeme Henrika VIII.
Nakon Edvardove smrti 6. jula 1553, krunu je, prema njegovoj oporuci, naslijedila Jane Grey. Jane je proglašena kraljicom 10. jula 1553. U trenutku proglašenja, tada u narodu mnogo popularnija Marija, pobjegla je u Suffolk. Tu je skupila vojsku od 20.000 ljudi i do 19. jula umarširala u London i zbacila Jane Grey s trona. Elizabeta je podržavala svoju polusestru kada je ova odlučila zbaciti njihovu rodicu sa trona, te je sama okupila dvije hiljade konjanika kako bi Mariji pomogla u namjeri da osvoji tron. Međutim, sestrinska solidarnost nije potrajala. Elizabeta se glasno protivila Marijinoj odluci da pogubi Jane Grey, ali bezuspješno; Marijinom voljom zbačena šesnaestogodišnja kraljica pogubljena je 12. februara 1554.
Restauracija katoličanstva mini|lijevo|Elizabeta s trinaest godina Marija je bila odlučna vratiti cijelo kraljevstvo katoličanstvu, počevši od svoga dvora. Svima je bilo naređeno da prisustvuju misi, pa Elizabeta nije imala izbora već da posluša kraljičino naređenje, iako je tokom cijele mise vješto glumila da se ne osjeća dobro. Elizabeta je, međutim, bila uporna u prakticiranju vlastite religije jednako koliko je Marija bila uporna nametnuti joj svoju.
Protiv Marije je ubrzo bila dignuta protestantska pobuna u koju je Elizabeta bila pozivana, ali nije jasno je li prihvatila poziv za učešće u njoj. Marija joj, u svakom slučaju, nije vjerovalo zbog njene prevrtljivosti i spremnosti da svoja uvjerenja prilagodi situaciji u kojoj se nalazi, što je također karakterisalo Henrika VIII. Zbog opredjeljenja za protestantizam i sumnji da je učestvovala u pobuni protiv kraljice, dva je mjeseca bila zatvorena u tornju Londonski Tower. Svjesna u kakvoj se opasnosti nalazi, te da joj glava doslovno zavisi od Marijina raspoloženja, Elizabeta je glasno protestvovala i potvrđivala svoju nevinost. Ministar Karla V, cara Svetog Rimskog Carstva, upozorovao je Mariju da joj tron neće biti siguran dok god je njena polusestra u životu, ali članovi vlade koji su simpatisali Elizabetu savjetovali su kraljicu da je u nedostatku dokaza poštedi. Ostavljanje Elizabete u životu savjetovao je i Marijin muž, Filip II, kralj Kastilje. Marija je poslušala Filipov savjet i Elizabeti odredila šestomjesečni kućni pritvor. Na putu do Woodstocka Elizabetinu kočiju pratile su kolone žena.