Landshut je autonomni grad, koji se nalazi na rijeci Isar u njemačkoj pokrajini Bavarskoj, koji istovremeno pripada Istočnoj i Južnoj Bavarskoj. Upravno je središte Vlade Donje Bavarske i istoimene područne zajednice (). Osim toga je upravno sjedište njemačkog okruga Landshut. Po podacima od 31. decembra 2015. u gradu je živjelo 69.220 stanovnika, te je nakon Passaua i Straubinga treći najveći glavni grad okruga Bavarske, a nakon Regensburga, drugi najveći grad Istočne Bavarske. U usporedbi sa ostalim gradovima Bavarske po broju stanovnika nalazi se na 12 mjestu. Od maja 2007. godine Landshut je središte Metropolitanskog područja München.
Središte grada, koje se nalazi na rijeci Isar, a zbog tri kacige koje se nalaze na grbu grada, često se naziva Grad triju kaciga (). Jedna od poznatijih manifestacija šireg regionalnog značaja u gradu je Landhutsko vjenčanje, koja se održava svake četiri godine u spomen na vjenčanje vojvode Georga Bogatog i Hedwige Jagiellonice. Znamenitost grada je gotička arhitektura sa mnogo historijskih spomenika, predindustrijalna arhitektonika, dvorac Trausnitz i crkva Svetog Martina, sa najvišim tornjem na svijetu izgrađenom od cigle.
Historija Prahistorija Prva ljudska naselja u ovom području između Dunava i srednjeg toka Isara postojala su još u mlađem kamenom dobu prije oko 7.000 godina. Oko 5.500. p. n. e.Bernd Engelhardt: Weitberühmt und vornehm… (Das Stadtgebiet von Landshut vor 1204) Landshut 2004, S. 18. područje naseljavaju prvi doseljenici, koji će osnovati područje današnjeg grada. Na području današnjeg Sjevernog groblja () oko 4.700. p. n. e. nastaje prvo naselje mlađeg kamenog doba. Arheološkim iskapanjima iz 2006. godine pronađeni su glineni ostaci posuda i kameno oruđe, koje ukazuje da su doseljenici na ovo područje došli iz današnje Češke, te su oni kulturno dominirali ovim područjem preko stotinu godina, prije nego su kulturni krugovi Oberlauterbacher grupe preuzeli ovo područje. Ovo naselje postojalo je oko 300 godina. Slijedećih 3.500 godina ne postoje indicije o eventualnim naseobinama na ovom području. Prvi slijedeći dokaz o naselju na ovom području je jedna urna od gline, koja se datira od oko 900. p. n. e. U ovo vrijeme na današnjem sjevernom dijelu grada postojalo je najveće naselje na području današnje Bavarske. Od 15. p. n. e. ovo slabo naseljeno gusto pošumljeno bregovito područje, pripada Rimskom Carstvu. U to se vrijeme u obližnjim područjima osnivaju jake utvrde i gradovi kao Regensburg () ili Passau (), dok je područje Landshuta u ovoj epohi manje značajno.
Oko 500. godine formiranjem bajuvarskog naroda od različitih plemena, područje je stalno naseljeno od Bajuvara. Stvaraju se prva naselja u regiji, kao npr. Ergolding i Eching, gdje se kultivira poljoprivredno područje. Do 12. stoljeća, poljoprivreda se uglavnom razvija samoopskrbljivanjem. Početkom visokog srednjeg doba, dolazi do specijalizacije u pojedinim oblastima, te se razvija trgovina i zanatstvo. Predstavnici ovih zanimanja raspoređuju se na geografski povoljnim područjima, čime dobijaju veći broj potrebnih kupaca. Zbog važnost mosta na Isaru, Landhut u ovom periodu dobija na trgovinskom, zanatskom i geografskom značaju.
Osnivanje grada i podjela teritorije mini|desno|Dvorac Trausnitz mini|desno|Grb dinastije Wittelsbach mini|desno|Ludmilla von Böhmen Već prije formiranja grada, na ovom području su postojale odbrambene i stražarska naselja, koja se historijski spominju oko 1150. godine kao Landeshuata (Šešir i zaštita države - ), dok se po arheološkim iskapanjima iz 2002. godine može pouzdano tvrditi da su ove institucije postojale još u 10. stoljeću.Gerhard Tausche: Weitberühmt und vornehm… (Chronik zum Jahr 1204) Landshut 2004, S. 48. Početak trgovine u Bavarskoj pod vladavinom drugog bavarskog vojvode iz dinastije Wittelsbach, u kojem se periodu dešavaju borbe za vlast između vojvode Ludwiga der Kelheimera, sina Otto I., kome je od strane Fridrika Barbarosse odbijeno vojvodstvo i regensburškog biskupa. Tokom ovih sukoba, sjeveroistočno od današnjeg Landshuta, vojvoda Kehlmeier uništava dvorac i utvrdu Straßburg. Može se pretpostaviti da je ovaj dvorac služio za odbranu važnog mosta na Isaru. Nedugo nakon razaranja dvorca, vojvoda se odlučuje 1204. godine, nekoliko kilometara uzvodno, sagraditi novi grad, te istovremeno napraviti novi most na Isaru. Nakon toga naselje nazvano Landshut predstavlja prvostvoreni grad Ludwiga der Kelheimera u Donjoj Bavarskoj. Tačna godina osnivanja grada i Dvorca Trausnitza može se ustanoviti na osnovu ljetopisa monaha Hermanna iz samostana Niederaltaich u kojem se navodi:
Geografski je grad bio idealno mjesto za stvaranje trgovinskog središta: Brdo Hofberg je bio dobro mjesto za gradnju dvorca, a zbog položaja otoka Mühleninsel izgradnja dvaju manjih mostova na Isaru je bila optimalno rješenje za premošćivanje rijeke. U to je vrijeme se na Isaru odvijala plovidba, te su se svi trgovinski putovi iz pravca Münchena i alpskog regiona u okolini Regensburga i Bavarskih šuma ukrštali u Landshutu, što su omogućili brzi razvoj Landshuta. U prvih petnaest godina svog postojanja, Ladshut se sastojao iz tri dijela: Starog grada (), koji se dugo izdvajao s bogatim i značajnim zanatskim radnjama u Bavarskoj, dvorcem iznad naselja, te samostanom Seligenthal, izgrađenim 1232. godine kao zadužbinom Ludmille, udovice Ludwiga der Kelheimera. Mnogi su bavarske vojvode sahranjene u Seligthalu. Do 1253. godine Landshut je značio kao glavni grad dinastije Wittelsbacher, te je de facto bio glavni grad Bavarske. U ovoj je godini država podijeljena između dvaju sinova vojvode: Na Gornju Bavarsku sa glavnim gradom Münchenom i Donju Bavarsku sa glavnim gradom Landshutom. Oko sto godina kasnije, 1340. godine Ludovik, ujedinjuje obe države, sada sa glavnim gradom Münchenom. Devet godina kasnije Bavarska se ponovo dijeli: ovaj put između sinova Ludovika na tri područja Straubing-Holland, Gornju Bavarsku i Donju Bavarsku-Landshut. Područje Donje Bavarske-Landshut pod upravom drugog sina Ludovika Stephana II., a nakon smrti bavarskog vladara ponovo se ujedinjuje ova dva dijela.
U ovom se historijskom periodu Landshut znatno širi, i to tako da se zidine gradskih utvrda nekoliko puta proširuju. Prvo širenje grada dešava se pedeset godina nakon osnivanja, kada se već postojeće ulice produžuju i Untere Altstadt se proširuje. Krajem 13. stoljeća grad se proširuje za područje današnjeg Neustadta, koji je izgrađen neposredno pored dijela nazvanog Altstadt. Dvadeset godina kasnije izgrađuje se područje današnjeg trga Dreifaltigkeitsplatz. Od 1340. godine gradske se zidine šire na dio grada nazvan Freyung. Kako se iz imena kvarta ( - ) može spoznati, ovo je naselje bilo oslobođeno mnogih poreznih nameta, a građani su bili oslobođeni plaćanja poreza cijelih deset godina. Granice se grada šire sve do obale Isara i grade se nove gradske kapije. Nakon požara u 1342. godini u kojem je uništeno stotine građevina, gradnja kuća u Landshutu se razvija generalno od kamena. Zbog požara dolazi do potrebe gradnje nove crkve, jer se stara romanička crkva nalazila tri metra ispod novoizgrađenog centra grada. Početak gradnje odgađan je sve do 1380. godine.
Procvat Landshuta mini|desno|Vojvoda Georg bogati mini|desno|Gradska vrata Landtor
Smrću Stephana II. dolazi do nove podjele države između njegova tri sina, koja će se historijski nazvati Podjela Bavarske iz 1392. godine. Nastaju vojvodstva Bayern-München, Bayern-Ingolstadt i Bayern-Landshut. Prvi vojvoda privredno najjačeg vojvodstva Bayern-Landshuta, bio je Friedrich der Weise, koji je vladao od 1375-93. i koji je obilježio eru bogatstva Landshuta. U vrijeme njegove vladavine počela je gradnja jedne od najznačajnijih građevina Bavarske tog vremena. Nakon 120 godina 1500. godine dovršena je Crkva svetog Martina, a nekoliko stotina metara sjeveroistočno izgrađana je Crkva Svetog Duha. Nasljednici Friedricha der Weise, koji su počasno nosili i dodatak imenu bogati () dodatno su pridonijeli procvatu Landshuta. Prvi od bogatih vojvoda Heinrich XVI. vladao je čvrstom rukom, te je za izgradnju dvorca Trausnitz, 49-ici najbogatijih građana oduzeo imovinu čime je financirao gradnju i razvoj Landshuta. Istovremeno je proširio uticaj i značaj Landshuta u borbi za vlast sa svojim bratićem Ludwigom VII. iz Bayern-Ingolstadta, kada je zadobio područje Straubinger Ländchena 1429. godine, te čitav Bayern-Ingolstadt 1447. godine nakon izumiranja bratićeve loze.
U slijedećim godinama, Landshut koji je već bio političko središte, postaje privredno i kulturno središte Bavarske te postaje bogatiji od Bayern-Münchena, što se može zahvaliti trgovinom solju sa gradovima izvan vojvodstva: Bad Reichenhallom, Kitzbühelom, Rattenbergom i Kufsteinom. Nasljednik Heinricha XVI, Ludwig IX, bogati, koji je vladao od 1450. godina počeo je sa sistematskim progonom Židova, prisiljavanjem na pokrštavanje ili plaćanjem kazne od 30.000 guldena i progonstvom. Vrhunac društvenih događanja i turnira je bila svečanost proslave vjenčanja njegovog sina Georga bogatog sa Hedwigom von Polen iz dinastije Jagiellonena 1475. godine, koje je historijski zabilježeno kao Landshutsko vjenčanje i postalo je najblistavija proslava kasnog srednjeg vijeka. Nakon smrti svoga oca, četiri godine kasnije 1479. godine Georg bogati preuzima vojvodstvo. U to je vrijeme čitav grad, osim gradskog dijela Mühleninsel, bio ograđen masivnim visokim zidom. Zid je bio prekinut na samo osam mjesta gradskim kapijama. Pored Ländtora, postojao je još Vanjski Isartor i Unutrašnji Isartor u blizini Spitalerturma, a na istočnoj gradskoj granici Kapuzinertor i Hagrainertor, na zapadu Münchnertor i Hutertor. Mnogi umjetnici, kao Hans Leinberger i Mair von Landshut, obilježili su kulturni život tog vremena.
Uspon Landshuta kao glavnog grada provincije mini|desno|Gradska rezidencija izgrađena u vrijeme vladavine Ludwiga X. mini|desno|Crkva svetog Martina
Smrću Georga bogatog 1. decembra 1503. godine završava period procvata Landshuta. Iz braka sa Hedwigom nije bilo muških nasljednika, te Bayern-Landshut po Wittelsbacherovim nasljednim dogovorima potpuno pripada pod vlast vojvodstva Bayern-Münchena. Kratko prije svoje smrti, Georg je neuspješno pokušao svoga zeta, kneza Ruprechta von der Pfalza imenovati za svog nasljednika. Minhenska nasljedna loza nije pristala na kršenje dinastijskog dogovora, što je dovelo do sukoba nazvanih Landshuterski nasljedni rat. Tokom slijedećih dviju godina mnoga su naselja Landshuta spaljena, a sukobi su prestali tek nakon smrti Ruprechta i njegove žene Elisabethe 1505. godine. Kao posljedica carske odluke Bayern-Landshut se ujedinjuje s Bayern-Münchenom i grad gubi na političkom značaju. Nako što je 1514. godine Ludwig X. zahtijevao vojvodstvo od svog brata Wilhelma IV., pojavila se opasnost od rasplamsavanja novih sukoba. Prisilom cara, Wilhelm IV je pristao na podjelu vlasti i Ludwig X. je dobio upravu nad crkvenom financijskom upravom () Landshuta i Straubinga. Od 1537-43. dao je izgraditi Landshutsku gradsku rezidenciju, prvu renesansnu palaču sjeverno od Alpa. Kako Ludwig X. nije imao djece, njegovom smrću 1545. godine, Landshut gubi status rezidencijalnog grada. Do dolaska na vlast 1579. godine, nasljednik princ Wilhelm V je prebivao u svom rodnom gradu. Pod njegovom vladavinom Friedrich Sustris je dvorac Trausnitz dogradio u renesansnom stilu. U narednim desetljećima historija grada odvija se relativno mirno. Idejom jačanja katoličke vjere u Landshutu, vojvoda i izborni knez Maximilian premjestio je kanonički samostan St. Kastulus iz Moosburga u Landshut i proglasio je Crkvu svetog Martina samostanskom crkvom. mini|desno|Johann Graf von Aldringen, carski general