Južni pol, također poznat kao geografski južni pol ili zemaljski južni pol, je najjužnija tačka na Zemlji i leži antipodno na suprotnoj strani Zemlje od Sjevernog pola, i to na udaljenosti od 20.004 km u svim smjerovima. To je jedna od dvije tačke u kojima Zemljina osa rotacije siječe njenu površinu. Smješten je na kontinentu Antarktika, te je mjesto američke stanice Amundsen-Scott South Pole, koja je osnovana 1956. Od te godine je konstantno aktivna. Geografski južni pol razlikuje se od Južnog magnetnog pola, čiji je položaj definisan na osnovu Zemljinog magnetnog polja. Južni pol je centar južne hemisfere.mini|275p|desno|Južni pol
Geografski Južni pol Geografski Južni pol je tačka gdje zemljina osa rotacije prolazi kroz površinu Zemlje. Najčešće se pod pojmom Južni pol upravo podrazumijeva ova tačka. Južni pol se nalazi na Antarktiku, iako to nije bio slučaj u cijeloj Zemljinoj historiji zbog pomjeranja kontinenata. Nalazi se na vrhu bezlične, neplodne, vjetrovite i zaleđene visoravni na nadmorskoj visini od 2.835 m i nalazi se oko 1.300 km od najbližeg otvorenog mora u Zaljevu kitova. Procjenjuje se da je led na polu debeo oko 2.700 m, tako da je površina kopna ispod ledenog pokrivača zapravo blizu nivoa mora.
Polarni ledeni pokrivač kreće se brzinom od otprilike 10 m godišnje prema Weddellovom moru. Stoga se položaj stanice i drugih umjetnih obilježja u odnosu na geografski pol postepeno mijenjaju tokom vremena. Geografski južni pol označen je stubićem zabodenim u led uz mali znak; taj stubić se svake Nove godine ceremonijalno premješta kako bi se nadoknadilo kretanje leda.Marker makes annual move", page 6, Antarctic Sun. 8 January 2006; McMurdo Station, Antarctica. Znak bilježi odgovarajuće datume kada su Roald Amundsen i Robert F. Scott stigli do Pola, nakon čega slijedi kratki citat svakoga od njih; te daje nadmorsku visinu kao "9,301 FT." (FT - oznaka za mjernu jedinicu "stopa").Sign at the (ever moving) actual geographical South Pole (a few feet away from the Ceremonial Pole)". Pierre R. Schwob Physics/Astronomy.Kiefer, Alex (January 1994). "South Pole Marker". Osoblje stanice svake godine dizajnira i izrađuje novi stubić.
Geografske koordinate Južnog pola obično se daju jednostavno kao 90°S, jer je njegova geografska dužina geometrijski nedefinirana i irelevantna. Kada se želi geografska dužina, može se dati kao 0°. Na Južnom polu, svi pravci su okrenuti prema sjeveru.
Prvi ljudi koji su došli do Južnog pola su bili Roald Amundsen i njegov tim, koji su do Južnog pola stigli 14. decembra, 1911. Amundsenov glavni rival Robert Falkon Skot je do Južnog pola stigao jedan mjesec kasnije. Na povratku su Skot i cijela njegova ekspedicija umrli od gladi i ekstremne hladnoće.
Ceremonijalni Južni pol Ceremonijalni Južni pol je područje predviđeno za fotografisanje na stanici. Nalazi se nekoliko metara od geografskog južnog pola, a sastoji se od metalne sfere na postolju, okružene zastavama prvobitnih država potpisnica Antarktičkog sporazuma George F. Mobley (18 September 2012). "Flags at the South Pole". National Geographic..
Geomagnetni Južni pol 275p|mini|desno|Položaj Južnog pola označen je zvjezdicom
Južni magnetni pol je jedan od dva magnetna pola na Zemlji. On se nalazi u blizini geografskog Južnog pola.
Istraživanje Južnog pola Amundsenova ekspedicija Prvi čovjek koji je stupio na geografski Južni pol bio je Roald Amundsen. Do Pola je stigao 14. decembra 1911. Amundsenova avanturistička karijera započela je kada je napustio medicinski fakultet kako bi otišao na more. Inspirisale su ga velike ekspedicije i poduhvati toga vremena, poput Fridtjofa Nansena koji je prešao preko Grenlanda 1888. i Franklinova izgubljena ekspedicija, te je bio odlučan da provede život istražujući divlja mjesta. Njegovo prvo iskustvo na Antarktiku bilo je na brodu Belgica, s Adrienom de Gerlacheovom Belgijskom antarktičkom ekspedicijom 1897-99. Ovo je bila prva ekspedicija koja je prezimila na Antarktiku, obzirom da je posada bila loše pripremljena. Od skorbuta ih je spasio doktor ekspedicije, Frederick Cook, koji je lovio životinje i hranio posadu svježim mesom.Sljedeće što je Amundsen planirao jeste povesti ekspediciju na Sjeverni pol i istražiti Arktički bazen, međutim, kada je 1909. čuo da su Frederick Cook i Robert Peary tvrdili da su stigli do Sjevernog pola, svaki sa svojom posadom, napravio je nove, tajne planove za preusmjeravanje na Antarktik. Koristeći brod Fram („Naprijed“), koji je ranije koristio Fridtjof Nansen, Amundsen je krenuo 9. augusta 1910. Stigavši na portugalski otok Madeira, upozorio je svoje ljude da neće ići na sjever, već na jug i poslao telegram Robertu Scottu. Četiri mjeseca kasnije brod je stigao u Zaljev kitova, na istočnom rubu Rossovog ledenog šelfa, a Amundsen je uspostavio svoj bazni logor, tzv. Framheim.
Scottova ekspedicija Robert F. Scott bio je oficir i istraživač britanske kraljevske mornarice koji je predvodio dvije ekspedicije u antarktičke regije: Ekspediciju otkrića (1901–1904) i nesretnu Ekspediciju Terra Nova (1910–1913). Na prvoj antarktičkoj ekspediciji, Scott je postavio novi južni rekord marširajući do 82° južne geografske širine, i otkrivši Polarnu visoravan, na kojoj se nalazi Južni pol. Već na drugom poduhvatu, Scott je predvodio grupu od pet članova koja je stigla do Južnog pola 17. januara 1912, četiri sedmice nakon norveške ekspedicije Roalda Amundsena. Na povratku, Scottova posada otkrila je fosile biljaka, što je kasnije dokazalo da je Antarktik nekada bio pošumljen i povezan sa drugim kontinentima. Planirani sastanak sa timovima pasa za podršku iz baznog kampa nije uspio, uprkos Scottovim pismenim uputama. Scott i njegovi saputnici poginuli su čekajući mećavu, 241 km od svog baznog kampa i 18 km od sljedećeg depota.
Ernest Shackleton Ernest Shackleton, britanski polarni istraživač, te jedan od najpoznatijih ličnosti koje su obilježile Herojsko doba, koji je i sam žudio za prvim počastima na Južnom polu, odlučio se za drugi cilj nakon podviga Amundsena i Scotta: prelazak Bijelog kontinenta preko Južnog pola. Ova transantarktička ekspedicija (1914-1917) postala je jedna prepoznatljiva avantura u historiji istraživanja Antarktika, a Shackletonov brod, Endurance, zaglavio se u ledu u Weddellovom moru u januaru 1915. Ekspedicija je prvobitno namjeravala da sačeka zimu na zarobljenom brodu, ali kako su mjeseci odmicali, brod je polako bio poklopljen ledom. Uslijedio je izvanredan bijeg posade, pri čemu je nasukana posada Endurancea prvo kampovala na ledu, a zatim krenula na putovanje morem uz pomoć tri funckionalna čamca za spašavanje kako bi stigla do Elephant Islanda na Južnim Shetlandima u aprilu 1916. Shackleton i nekoliko drugih otputovali su odatle u Južnu Georgiju tražeći spas, napravivši prvi poznati prelazak tog planinskog ostrva kako bi zatražili pomoć od kitolovskog naselja Stromness Harbor. Oni koji su ostali na Elephant Islandu konačno su spašeni krajem augusta 1916, a cijela posada ove transantarktičke ekspedicije preživjela je višegodišnje iskušenje opasnih prilika. Shackletonova smrt koja je uslijedila nakon srčanog udara na Južnoj Georgiji u januaru 1922, dogodila se tokom Shackleton-Rowett ekspedicije usmjerene na naučna istraživanja na Antarktiku. Ovaj događaj se obično smatra krajem Herojskog doba istraživanja Antarktika.
Također pogledajte Sjeverni pol Arktik Antarktik
Reference
Vanjski linkovi Virtualna tura po Južnom polu
Kategorija:Istočni Antarktik Kategorija:Krajnje tačke na Zemlji Kategorija:Geografija Antarktika Kategorija:Polarne regije Zemlje Kategorija:Historijska mjesta i spomenici na Antarktiku