Energoinvest d.d. Sarajevo jest bosanskohercegovački inženjering koncern sa sjedištem u Sarajevu, čija su glavna poslovna područja elektroenergetika, hidrogradnja građevinarstvo, termoenergetska, procesna postrojenja i komunikaciona tehnologija. S oko 23 lokacija u 19 zemalja svijeta najveća je kompanija svoje vrste u Bosni i Hercegovini. Notiran je na sarajevskoj berzi, najvećoj berzi u Bosni i Hercegovini.
Historija i razvoj Vrijeme SFRJ Dana 19. aprila 1951. Vlada Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine donijela je odluku o osnivanju preduzeća "Elektroprojekt", koje će se baviti projektovanjem hidro- i termoenergetskih objekta širom Jugoslavije. Za direktora tog tada još malog projektnog biroa imenovan je Emerik Blum, koji je i zagovarao osnivanje Energoinvesta, te se on zbog toga danas smatra osnivačem te kompanije. Razlog osnivanja bila je sve veća industrijalizacija Jugoslavije pod vladavinom Josipa Broza Tita, te iz toga rezultirajućim sve većim potrebama za kompanijama kao što je bio Energoinvest.
Godine 1954. Emerik Blum formirao je Energoinvestov Laboratorij za zavarivanje i defektoskopiju, a kasnije je osnovao i društvo za zavarivanje Bosne i Hercegovine i školu zavarivanja. Laboratorij je priznao jugoslavenski LOYD, registar bodova, njemački LOYD i postao je redoviti član Međunarodnog instituta za zavarivanje u Parizu. Najveći posao koji je Energoinvestov laboratorij za zavarivanja i defetoskopiju dobio bio je 1970. kad je švedsko preduzeće ACEA-ATOM zaključilo ugovor sa Energoinvestovom institutom za ispitavanje gorivnog elementa za nuklearna postrojenja.
U narednim godinama Energoinvest počinje obavljati poslove širom Jugoslavije, a od 1958. počinje postati izvozno orijentirana kompanija prošireći svoje tržište na preko 20 zemalja širom svijeta "od Meksika do Malezije". Pored toga, i broj zaposlenih postaje sve veći. Tako je 1952. Energoinvest zaposlio tek 120 inženjera i tehničara, dok je se taj broj kasnije popeo na 1500.
Dana 24. juna 1984. Emerik Blum je umro u 72. godini života. Za svoj značaj Energoinvestu je pred sjedištem te kompanije u Sarajevu njemu izgrađen spomenik, a po njemu je u sarajevskom naselju Grbavica imenovana i jedna ulica. mini|Posjeta Josipa Broza Tita i jedne strane delegacije Godine 1987. Energoinvest je postao najveći jugoslavenski izvoznik s oko 42.000 zaposlenih i milijarde američkih dolara prometa, te je time ta kompanija dostigla svoj poslovni vrhunac. mini|Energoinvestov jet Cessna S550
Vrijeme rata u Bosni i Hercegovini mini|Mezar Hakija Turajlića 1993. Tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. Energoinvest je pretrpio ogromnu štetu. Većina fabrika, pa čak i upravna zgrada na Pofalićima u Sarajevu, tokom rata su oštećene. Osim toga, nakon rata je stvaranjem entiteta na području Bosne i Hercegovine imovina Energoinvesta podijeljena, pa je tako imovina u Federaciji Bosne i Hercegovine ostala kod Energoinvesta, dok je imovina u entitetu Republika Srpska odcijepljena od Energoinvesta, pa su tako Energoinvestove fabrike u RS-u postale samostalna preduzeća.
Međutim, najveći događaj koji je pretresao Energoinvest je ubistvo tadašnjeg direktora, Hakija Turajlića. Ubijen je 8. januara 1993. u Sarajevu, kad je bio na putu da pozdravi Orhana Sefa Kilercioğlua, koji je pratio humanitarnu pomoć iz Turske. Kad se vraćao iz Sarajeva, UNPROFOR-ov konvoj stopirali su pripadnici Vojske Republike Srpske. Nakon 90 minuta čekanja, jedan francuski vojnik je otvorio vrata Turajlićevog vozila, nakon čega je jedan pripadnik VRS-a počeo pucati na njega. Francuski vojnici nisu uzvratili, već su jednostavno pobjegli, a nisu ni zvali UN-ove vojnike, koji su se nalazili u blizini događaja. Taj događaj je prouzrokovalo da pregovori u Ženevi propadnu. mini|287x287piksel|Energoinvestovo sjedište u Sarajevu
Vrijeme moderne Bosne i Hercegovine Nakon kraja rata u Bosni i Hercegovini većina Energoinvestovih fabrika bile su jako oštećene. Nakon kraja rata, nakon 2000. počelo se i s privatizacijom Energoinvestovih fabrika, nakon koje je gotovo u potpunosti ugašena proizvodnja, radnici su otpušteni, mada je nekoliko firmi ipak opstalo.
Nakon niza svih tih poteza, od giganta proizvodnje energetske opreme i inženjeringa s oko 42.000 zaposlenih i oko milijardu američkih dolara (na svom vrhuncu 1987) ostala je samo još jedna inženjerska kompanija bez proizvodnih kapaciteta s oko 500 zaposlenih u matičnom preduzeću. mini|286x286piksel|Energoinvestovo gradilište u Sarajevu U aprilu 2010. dolazi do stvaranja Energoinvest Groupa. Sastoji se većinom od bivših Energoinvestovih fabrika i firmi koje su postale samostalne. Energoinvest tim potezom želi ponovo postići svoju proizvodnu mrežu i postati konkurentnija.
Međutim, Energoinvest i dalje dobija relativno velike poslove, najviše u afričkim zemljama, posebno arapskim, kao što su Alžir i Libija. Dodatni problem predstavlja i ratno stanje u Libiji i Iraku, zemljama u kojima je Energoinvest najviše poslovao, jer sad ne može više dobijati poslove od tih zemalja, niti ne može naplatiti višemilionska potraživanja od tih zemalja. Trenutno najviše poslova dobija od Kosova, Albanije, Alžira ili Etiopije.
U junu 2014. Energoinvest je od alžirske elektroprivrede Sonelgaz dobio najveći posao nakon kraja rata u BiH u vrijednosti od 104 miliona KM. Angažiran je da otprema trafostanice El Milia s naponskim nivoem od 400/220 kV.
U aprilu 2015. Energoinvest je u Etiopiji završio izgradnju oko 370 km dalekovoda, a iste godine potpisao je novi ugovor s kompanijom Ethiopian Electric Power vrijedan 13,5 miliona eura. Novi posao odnosio se na izgradnju dalekovodne linije, a kompanija je ugovor dobila na osnovu ranije realiziranih radova na etiopskom tržištu. Iste godine kompanija je prije roka završila jedan od većih poslijeratnih izvoznih poslova u Albaniji, kojim je za operatora OST izgradila i rekonstruirala ukupno 249 km 110 kV dalekovodnih linija te izvršila proširenja i modifikacije pet trafostanica. Albanski projekti obuhvatali su 400 kV i 110 kV dalekovode, isporuku opreme, građevinske i elektromontažne radove, testiranje i puštanje u rad po principu "ključ u ruke".
U oktobru 2016. Energoinvest je, kao lider konzorcija s indijskom kompanijom EMC, potpisao ugovor s elektroprivredom Tanzanije TANESCO vrijedan 39,5 miliona američkih dolara. Ugovor se odnosio na lot 3 projekta povezivanja 400 kV mreže Tanzanije i Kenije, odnosno na izgradnju 114 km duge 400 kV dalekovodne linije od Arushe do granice s Kenijom, po sistemu "ključ u ruke". Projekat je kasnije završen kao dvosistemski dalekovod 400 kV, a Energoinvest ga je u vlastitim referencama naveo kao jedan od pet najdužih dalekovoda u Tanzaniji.
U poslovanju na domaćem tržištu značajno mjesto zadržalo je snabdijevanje prirodnim gasom. Energoinvest i BH-Gas produžili su krajem 2016. ugovor s kompanijom Gazprom Export o isporuci prirodnog gasa za Bosnu i Hercegovinu u 2017. Pitanje pravca snabdijevanja gasom ponovo je postalo važno 2021, kada je Energoinvest naveo da prelazak na isporuku putem Turskog toka nije izvršen samoinicijativno nego na zahtjev Gazprom Exporta, s kojim je u decembru 2020. potpisan aneks osnovnog ugovora iz 1997. U junu 2022. potpisan je novi aneks kojim je omogućeno snabdijevanje prirodnim gasom Federacije Bosne i Hercegovine do 1. januara 2023.
Finansijski problemi nastavili su obilježavati rad kompanije tokom 2017. i 2018. U maju 2017. najavljeno je zbrinjavanje viška radnika, a kao razlozi su navedeni gubitak proizvodnih kapaciteta tokom rata, posljedice rata u Libiji 2011. i teškoće u poslovanju na ranijim izvoznim tržištima. Kompanija je 2017. zabilježila neto gubitak od oko 10 miliona KM, a 2018. gubitak od 10,9 miliona KM. U tom periodu prodaja imovine korištena je kao jedan od načina finansijske konsolidacije. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine 2018. odlučila je kupiti zgradu Energoinvesta u Sarajevu za smještaj federalnih institucija, a ugovorena cijena iznosila je 54 miliona KM.
U novembru 2019. Energoinvest je sa slovenskom kompanijom Tevel potpisao ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji i zajedničkom nastupu na tržištima vanjske industrije. Ugovor je Energoinvestu dao ekskluzivno pravo plasmana Tevelovog proizvodnog programa na tržištu Bosne i Hercegovine, uz zajednički nastup u regiji, na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi.
Početkom 2020-ih Energoinvest je nastavio učestvovati u regionalnim elektroenergetskim projektima. U Sjevernoj Makedoniji je 2020. zaključen ugovor s državnim operatorom prijenosnog sistema MEPSO za izgradnju 400 kV dalekovoda prema Albaniji. Energoinvest je 2024. saopćio da je zbog produženja rokova i rasta cijena materijala nakon pandemije COVID-19 i rata u Ukrajini zatražio povećanje cijene, te da je MEPSO u martu 2024. pristao na povećanje od više od 7 miliona eura, prije kasnijeg spora i najave raskida ugovora. U Crnoj Gori je konzorcij u kojem učestvuje Energoinvest nastavio radove na projektu 400 kV Lastva – Pljevlja, na dionici Čevo – Pljevlja, koji je dio jačanja crnogorske elektroenergetske prenosne mreže.
Godine 2024. kompanija je počela snažnije naglašavati učešće u projektima obnovljivih izvora energije. U oktobru te godine potpisala je ugovor o isporuci opreme za solarne elektrane vrijedan više od 1,3 miliona KM. U martu 2025. Energoinvest i turska kompanija Ares Trafo Ekipmanlari potpisali su u Visokom ugovor o strateškom partnerstvu kojim je pokrenuta proizvodnja transformatora pod Energoinvestovim brendom u Bosni i Hercegovini. Prema najavljenom planu, u prvoj fazi proizvodnja se odvijala u postojećoj Aresovoj fabrici u Visokom, s mjesečnim kapacitetom do 180 transformatora snage do 7 MVA, dok je pri punom kapacitetu najavljeno zapošljavanje do 250 radnika. Proizvodi pod oznakom "by Energoinvest" predstavljeni su iste godine na sajmu Hannover Messe..
Finansijski pokazatelji u 2020-im Nakon višegodišnjih gubitaka i restrukturiranja, Energoinvest je početkom 2020-ih počeo objavljivati stabilnije poslovne rezultate. U 2023. ostvario je prihode od oko 197 miliona KM i neto dobit od 312,3 hiljade KM, dok je 2024. poslovni prihod iznosio 178,16 miliona KM, uz neto dobit od 427 hiljada KM i 201 zaposlenog. U prvoj polovini 2025. kompanija je prijavila prihode od 94,2 miliona KM i neto dobit od 7 miliona KM, što je predstavljalo rast neto dobiti od 102,6% u odnosu na isti period prethodne godine. Prema objavi Energoinvesta, rezultati za 2025. predstavljeni su kao najbolji poslovni rezultati kompanije u posljednjih 30 godina.
Energoinvest je nakon 2020-ih nastavio poslovati kao dioničko društvo sa sjedištem u Sarajevu, prvenstveno u oblastima inženjeringa, elektroenergetike, gasnog poslovanja i realizacije infrastrukturnih projekata na domaćem i inostranom tržištu.
Godina Prihodi Dobit prije poreza / operativna dobit Neto dobit Zaposleni Reference 2023 197,0 miliona KM — 312,3 hiljade KM 215 2024 178,16 miliona KM 1,87 miliona KM operativne dobiti 427 hiljada KM 201 2025 182,72 miliona KM 15,25 miliona KM dobiti prije poreza 13,56 miliona KM 225 Misterija o nuklearnoj bombi Božidar Matić, akademik, bivši direktor Energoinvesta i bivši jugoslavenski ministar nauke, rekao je za Dnevni list da je Jugoslavija imala pored jednog, prvog tajnog nuklearnog programa koji je široj javnosti do tada već bio poznat, postoji i jedan drugi tajni nuklearni program pod kodnim imenom "Sutjeska", u kojem je Energoinvest igrao jednu važnu ulogu.
Kako on navodi, Jugoslavija je razvijala dva usporedna programa: Program A je bio usmjeren prema nuklearnom oružju, a program B je bio usmjeren ka civilnoj upotrebi nuklearne energije.
U januaru 1988. u njemačkom magazinu Spiegel objavljeno je da je Ruđer Bošković, zagrebačko preduzeće koje je radilo na programu A, uz finansijsku pomoć Energoinvesta provjerio preradu nuklearnog otpada. U tom članku je, kako kaže Božidar Matić, pogrešno navedeno šta je rađeno u sklopu tajnog projekta u Zagrebu, ali je tačno označena uloga Energoinvesta.