Organizacija zemalja izvoznica nafte (engleski Organization of the Petroleum Exporting Countries (OPEC)) je kartel koji omogućava saradnju vodećih zemalja koje proizvode naftu i ovise o nafti kako bi zajednički uticale na globalno tržište nafte i maksimizirale profit. Osnovana je 14. septembra 1960. u Bagdadu od strane prvih pet članica koje su Iran, Irak, Kuvajt, Saudijska Arabija i Venecuela. Organizacija, koja se trenutno sastoji od 12 zemalja članica, čini oko 30% svjetske proizvodnje nafte. Izvještaj iz 2022. dalje navodi da su zemlje članice OPEC-a odgovorne za otprilike 38% toga. Osim toga, procjenjuje se da se 79,5% svjetskih dokazanih rezervi nafte nalazi u zemljama OPEC-a, a samo na Bliskom istoku otpada 67,2% ukupnih rezervi OPEC-a.Organization of the Petroleum Exporting Countries. (2023). OPEC Annual Statistical Bulletin (58th ed.), 90 pages. Retrieved from https://asb.opec.org/. ISSN: 0475-0608. (See pages 7 and 22).

Glavni cilj Organizacije prema njenom Statutu jest koordinacija i ujednačenje naftne politike zemalja članica i ustanovljavanje najboljih načina da se očuvaju njihovi interesi, pojedinačni i kolektivni; smišljanje načina i sredstava za stabilizaciju cijena na međunarodnim naftnim tržištima s ciljem uklanjanja štetnih i nepotrebnih fluktuacija cijena; stalnu brigu o interesima zemalja proizvođača i nužnost osiguranja stalnog prihoda zemalja proizvođača, te efikasno, ekonomično i stalno snabdijevanje naftom zemalja potrošača, te pravični povrat uloženog kapitala onima koji ulažu u naftnu industriju.

U nizu koraka 1960-ih i 1970-ih, OPEC je restrukturirao globalni sistem proizvodnje nafte u korist država koje proizvode naftu i udaljio se od oligopola dominantnih anglo-američkih naftnih kompanija ("Sedam sestara"). Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ograničenja u proizvodnji nafte dovela su do dramatičnog rasta cijena nafte s dugotrajnim i dalekosežnim posljedicama po globalnu ekonomiju. Od 1980-ih, OPEC je imao ograničen uticaj na svjetsku opskrbu naftom i stabilnost cijena nafte, budući da članice često varaju u svojim obavezama jedna prema drugoj, a kako obaveze članica odražavaju ono što bi radile čak i u odsustvu OPEC-a. Međutim, od 2020, zemlje OPEC-a, zajedno s učesnicima koji nisu iz OPEC-a, pomagale su u stabilizaciji tržišta nafte nakon što je pandemija COVID-a 19 rezultirala kolapsom potražnje za naftom. Ovo je omogućilo naftnim tržištima da ostanu stabilna u odnosu na druga tržišta energije koja su doživjela neviđenu volatilnost.

Od godine 1965. sjedište joj se nalazi u Beču.

Formiranje OPEC-a označilo je prekretnicu ka nacionalnom suverenitetu nad prirodnim resursima. Odluke OPEC-a su igrale istaknutu ulogu na globalnom tržištu nafte iu međunarodnim odnosima. Ekonomisti su OPEC okarakterizirali kao školski primjer kartela (grupe čiji članovi sarađuju na smanjenju tržišne konkurencije), ali one čije konsultacije mogu biti zaštićene doktrinom državnog imuniteta prema međunarodnom pravu.

Trenutne članice OPEC-a su Alžir, Ekvatorska Gvineja, Gabon, Iran, Irak, Kuvajt, Libija, Nigerija, Republika Kongo, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venecuela. U međuvremenu, Angola, Ekvador, Indonezija i Katar su bivše članice OPEC-a. Veća grupa pod nazivom OPEC+, koja se sastoji od članica OPEC-a i drugih zemalja proizvođača nafte, formirana je krajem 2016. kako bi ostvarila veću kontrolu na globalnom tržištu sirove nafte. Kanada, Egipat, Norveška i Oman su države posmatrači. Ujedinjeni Arapski Emirati su 28. aprila 2026, objavili svoju namjeru da napuste OPEC 1. maja 2026.

Historija desno|mini|250p|Sjedište OPECa u Beču

Formiran 1960-ih prevashodno da bi proizvođači nafte stekli bolju poziciju u odnosu na velike naftne kompanije, koje su uglavnom bile američke, britanske ili nizozemske. U početku su se članice zalagale za preraspodjelu profita od nafte između naftnih kompanija i zemalja proizvođača, međutim početkom 1970-ih OPEC je pokazao svoju snagu.

Arapsko - Izraelski konflikt je doveo do toga da OPEC preraste iz jednog vida kartela u oblik organizacije sa političkom snagom. Nakon Šestodnevnog rata 1967, arapske članice OPECa su se izdvojile formirajući Organizaciju arapskih zemalja izvoznica nafte, s ciljem da izvrše pritisak na zapadne zemlje koje su pružale podršku Izraelu. Egipat i Sirija, koje nisu proizvođači nafte, pridružili su se također organizaciji da bi joj pomogle artikulirati političke ciljeve.

Jom Kippurski rat 1973. još je više ujedinio arapske zemlje, i doveo do toga da arapske zemlje proizvođači nafte uvedu embargo Sjedinjenim Državama, zemljama zapadne Evrope i Japanu. To je dovelo do velikog udara na ekonomski rast tih zemalja i čitavog svijeta uopće, pošto je energija odjednom postala skupa, što je poznato i kao naftna kriza 1970-ih

Poslovanje Procjenjuje se da se na području zemalja članica OPEC-a nalazi oko dvije trećine svjetskih zaliha nafte, a one trenutno pokrivaju oko 40% svjetskog tržišta nafte. Zahvaljujući snazi same organizacije zemlje članice dobijaju svake godine sve više novca za naftu koju izvoze. Godine 2004. prihod zemalja OPEC-a od izvoza je iznosio 338 milijardi $, što je veliko povečanje ako se usporedi s 1972. i prihodom od 23 milijarde $, odnosno 140 milijardi $ za godinu 1977.

mini|400p|Članice OPEC-a

Članstvo Trenutne zemlje članice Od januara 2024. OPEC ima 12 zemalja članica: pet na Bliskom istoku (Zapadna Azija), šest u Africi i jednu u Južnoj Americi. Prema američkoj Upravi za energetske informacije (EIA), kombinovana stopa proizvodnje nafte OPEC-a (uključujući gasni kondenzat) predstavljala je 44% ukupne svjetske proizvodnje u 2016, ​​a OPEC je činio 81,5% svjetskih "dokazanih" rezervi nafte. Kasniji izvještaji iz 2022. pokazuju da su zemlje članice OPEC-a tada bile odgovorne za oko 38% ukupne svjetske proizvodnje sirove nafte. Također se procjenjuje da ove zemlje drže 79,5% dokazanih svjetskih rezervi nafte, a samo na Bliskom istoku otpada 67,2% rezervi OPEC-a.

Odobrenje nove zemlje članice zahtijeva saglasnost tri četvrtine postojećih članica OPEC-a, uključujući svih pet osnivača. U oktobru 2015. Sudan je formalno podnio zahtjev za pridruživanje, ali još nije član.

Država Regija Član od Populacija(2022) PovršinaOrganization of the Petroleum Exporting Countries. (2023). OPEC Annual Statistical Bulletin (58th ed.). Retrieved April 17, 2024, from https://www.opec.org Proizvodnja nafte (barela/danu, 2022) Dokazane rezerve(barela/danu, 2022) Sjeverna Afrika Od 1969. 44,903,220 2,381,740 1,183,096 12,200,000,000 Srednja Afrika Od 2018. 5,970,000 342,000 261,986 1,810,000,000 Srednja Afrika Od 2017. 1,674,910 28,050 88,126 1,100,000,000 Srednja Afrika 2,388,990 267,667 204,273 2,000,000,000 Bliski istok Since 1960 88,550,570 1,648,000 3,623,455 208,600,000,000 Bliski istok Od 1960. 44,496,120 437,072 4,341,410 145,020,000,000 Bliski istok Since 1960 4,268,870 17,820 2,709,958 101,500,000,000 Sjeverna Afrika Since 1962 6,812,340 1,759,540 1,225,430 48,360,000,000 Zapadna Afrika Since 1971 218,541,210 923,768 1,441,674 36,970,000,000 Bliski istok Od 1960. 36,408,820 2,149,690 9,733,479 267,190,000,000 Bliski istok Od 1967. 9,441,130 83,600 3,393,506 113,000,000,000 Južna Amerika Od 1960. 28,301,700 916,445 750,506 303,220,000,000 OPEC ukupno 491,757,880 10,955,392 28,956,906 1,240,970,000,000 Svijet ukupno 7,951,150,000 510,072,000 81,803,545 1,564,441,000,000 Učešće OPEC-a 6.18% 2.14% 35.39% 79%

OPEC+ Određeni broj zemalja koje nisu članice OPEC-a također učestvuju u inicijativama organizacije kao što su dobrovoljno smanjenje isporuke kako bi se dodatno povezivali ciljevi politike između OPEC-a i članica koje nisu članice OPEC-a. Ova labava grupacija zemalja, poznata kao OPEC+, uključuje Azerbejdžan, Bahrein, Brunej, Brazil, Kazahstan, Maleziju, Meksiko, Oman, Rusiju, Južni Sudan i Sudan.

Saradnja između zemalja članica OPEC+ dovela je do uspostavljanja Deklaracije o saradnji (DoC) 2017, koja je kasnije višestruko proširena zbog svog izuzetnog uspjeha. DoC služi kao okvir za saradnju i koordinaciju između OPEC-a i zemalja koje nisu članice OPEC-a. Pored toga, članice OPEC+ učestvuju u daljim naporima saradnje kroz Povelju o saradnji (CoC), koja pruža platformu za dugoročnu saradnju. CoC olakšava dijalog i razmjenu mišljenja o uvjetima na globalnom tržištu nafte i energije, sa sveobuhvatnim ciljem osiguravanja sigurne opskrbe energijom i podsticanja trajne stabilnosti koja koristi proizvođačima, potrošačima, investitorima i globalnoj ekonomiji.

Posmatrači Od 1980-ih, predstavnici Kanade, Egipta, Meksika, Norveške, Omana, Rusije i drugih zemalja izvoznica nafte prisustvovali su mnogim sastancima OPEC-a kao posmatrači. Ovaj aranžman služi kao neformalni mehanizam za koordinaciju politika.

Bilješke

Reference

Dodatna literatura

Ansari, Dawud. (2017) "OPEC, Saudi Arabia, and the shale revolution: Insights from equilibrium modelling and oil politics." Energy Policy 111 (2017): 166–178. online Claes, Dag Harald, and Giuliano Garavini eds. (2019) Handbook of OPEC and the Global Energy Order: Past, Present and Future Challenges (Routledge 2019) excerpt Colgan, Jeff D. (2014) "The emperor has no clothes: The limits of OPEC in the global oil market." International Organization 68.3 (2014): 599–632. online Dudley, Bob. (2019) "BP energy outlook." Report–BP Energy Economics–London: UK 9 (2019) online . Economou, Andreas, and Bassam Fattouh. (2021) "OPEC at 60: the world with and without OPEC." OPEC Energy Review 45.1 (2021): 3-28. online, a historical perspective from 1990 to 2018. Evans, John (1986). OPEC, Its Member States and the World Energy Market. . Fesharaki, Fereidun (1983). OPEC, the Gulf, and the World Petroleum Market: A Study in Government Policy and Downstream Operations. . Garavini, Giuliano. (2019). The Rise and Fall of OPEC in the Twentieth Century. Oxford University Press. Gately, Dermot. (1984) "A ten-year retrospective: OPEC and the world oil market." Journal of Economic Literature 22.3 (1984): 1100–1114. summary of scholarly literature online

Painter, David S (2014). "Oil and geopolitics: The oil crises of the 1970s and the cold war". Historical Social Research/Historische Sozialforschung. 186–208. Pickl, Matthias J. (2019) "The renewable energy strategies of oil majors–From oil to energy?." Energy Strategy Reviews 26 (2019): 100370. online Ratti, Ronald A., and Joaquin L. Vespignani. (2015) "OPEC and non-OPEC oil production and the global economy." Energy Economics 50 (2015): 364–378. online Skeet, Ian (1988). OPEC: Twenty-five Years of Prices and Politics. Cambridge UP. online Van de Graaf, Thijs. (2020) "Is OPEC dead? Oil exporters, the Paris agreement and the transition to a post-carbon world." in Beyond market assumptions: Oil price as a global institution (Springer, Cham, 2020) pp. 63–77. online Wight, David M. Oil Money: Middle East Petrodollars and the Transformation of US Empire, 1967-1988 (Cornell University Press, 20210 Website: rjissf.org online reviews Woolfson, Charles, and Matthias Beck. (2019) "Corporate social responsibility in the international oil industry." in Corporate social responsibility failures in the oil industry. (Routledge, 2019) pp. 1–14. online Yergin, Daniel (1991). The Prize: The Epic Quest for Oil, Money, and Power. online Yergin, Daniel (2011). The quest : energy, security and the remaking of the modern world (2011) online

Vanjski linkovi Web strana OPEC-a Statistički pregled odluka OPEC-a Enciklopedija ekonomije o OPEC-u

Kategorija:Međunarodne organizacije