mini|250px|NGC 4414, tipična spiralna galaksija Galaksija je sistem zvijezda, zvjezdanih ostataka, međuzvjezdanog plina, prašine i tamne materije koje se drže na okupu međusobnim gravitacijskim privlačenjem. Riječ je izvedena od grčke riječi galaxias (γαλαξίας), doslovno 'mliječna', što se odnosi na galaksiju Mliječni put koja sadrži Sunčev sistem. Galaksije, s prosječno procijenjenih 100 miliona zvijezda,Howell, Elizabeth; Harvey, Ailsa (11. 2. 2022). "How many stars are in the universe? - Can we estimate the total number of stars?". Space.com. variraju u veličini i obliku. Najmanje su galaksije patuljci s manje od hiljadu zvijezdaStrigari, Louis E.; Bullock, James S.; Kaplinghat, Manoj; Simon, Joshua D.; Geha, Marla; Willman, Beth; Walker, Matthew G. (2008). "A common mass scale for satellite galaxies of the Milky Way". Nature. 454 (7208): 1096–1097. arXiv:0808.3772. Bibcode:2008Natur.454.1096S. doi:10.1038/nature07222. ISSN 0028-0836. PMID 18756252., dok na drugom kraju skale postoje gigantske galaksije s približno 3000 milijardi zvijezda. Većina mase u tipičnoj galaksiji je u obliku tamne materije, a samo nekoliko postotaka te mase vidljivo je u obliku zvijezda i maglina. Supermasivne crne rupe su uobičajena karakteristika u centrima galaksija.
Galaksije su dijeljene prema njihovom prividnom izgledu kao eliptične, spiralne ili nepravilne. Mliječni put je primjer spiralne galaksije. Procjenjuje se da u vidljivom svemiru postoji između 200 milijardi (2×1011) i 2 triliona galaksija. Većina galaksija ima promjer od 1.000 do 100.000 parseka (približno 3.000 do 300.000 svjetlosnih godina) i odvojene su udaljenostima reda veličine miliona parseka (ili megaparseka). Poređenja radi, Mliječni put ima promjer od najmanje 26.800 parseka (87.400 sg)Goodwin, Simon P.; Gribbin, John; Hendry, Martin A. (1998). "The relative size of the Milky Way" (PDF). The Observatory. 118: 201–208. Bibcode:1998Obs...118..201G. i odvojen je od galaksije Andromeda, svog najbližeg velikog susjeda, za nešto više od 750.000 parseka (2,5 miliona sg).Riess, Adam G.; Fliri, Jürgen; Valls-Gabaud, David (2012). "Cepheid Period-Luminosity Relations in the Near-Infrared and the Distance to M31 from the Hubble Space Telescope Wide Field Camera 3". The Astrophysical Journal. 745 (2): 156. arXiv:1110.3769. Bibcode:2012ApJ...745..156R. doi:10.1088/0004-637X/745/2/156. S2CID 119113794.
Većina galaksija organizirana je u hijerarhijskim društvima koja se nazivaju skupovima, koji se opet, dalje, mogu združivati u superskupove. Te veće strukture općenito se raspoređuju u plohe i niti koje se prostiru nepreglednim svemirskim prazninama. Mliječni put je dio Lokalne grupe, kojom dominira zajedno s galaksijom Andromeda. Grupa je dio Superjata Djevica. U najvećoj mjeri, ova udruženja su uglavnom raspoređena u slojeve i niti okružene ogromnim prazninama."Galaxy Clusters and Large-Scale Structure". University of Cambridge. I Lokalna grupa i Superjato Djevica nalaze se u mnogo većoj kosmičkoj strukturi nazvanoj Lanijakea.Gibney, Elizabeth (2014). "Earth's new address: 'Solar System, Milky Way, Laniakea'". Nature. doi:10.1038/nature.2014.15819. S2CID 124323774.
Etimologija Riječ galaksija je posuđena preko francuskog i srednjovjekovnog latinskog jezika iz grčkog termina za Mliječni put, galaxías (kúklos) γαλαξίας (κύκλος)Onions, Charles T.; Friedrichsen, G.W.S.; Burchfield, Robert W., eds. (1966). The Oxford Dictionary of English Etymology. Oxford: Clarendon Press. p. 385. 'mliječni (krug)', nazvanog po svom izgledu kao mliječna traka svjetlosti na nebu.Konečný, Lubomír. "Emblematics, Agriculture, and Mythography in The Origin of the Milky Way". Academy of Sciences of the Czech Republic. U astronomskoj literaturi, riječ "Galaksija" s velikim slovom se često koristi za označavanje galaksije Mliječni put, kako bi se razlikovala od ostalih galaksija u svemiru.
Galaksije su prvobitno otkrivene teleskopski i bile su poznate kao spiralne magline. Većina astronoma iz XVIII do XIX stoljeća smatrala ih je ili neriješenim zvjezdanim jatima ili ekstragalaktičkim maglinama, ali njihov pravi sastav i priroda ostali su misterija. Opservacije nekoliko obližnjih sjajnih galaksija, poput Andromedine galaksije, korištenjem većih teleskopa počele su ih razdvajati u ogromne konglomeracije zvijezda, a stvarne udaljenosti pojedinih uočenih zvijezda smjestile su ih daleko izvan Mliječnog puta. Zbog toga su popularno nazvani ostrvskim svemirima. Harlow Shapley je počeo zagovarati termin "galaksija" i bio je protiv korištenja termina "svemiri" i "maglina" za objekte, ali vrlo utjecajni Edwin Hubble se držao maglina. Nomenklatura se nije u potpunosti promijenila sve do Hubbleove smrti 1953. godine.Bartusiak, M. (2010). The Day We Found the Universe. United States: Knopf Doubleday Publishing Group.
Nomenklatura thumb|Galaktički skup SDSS J1152+3313. SDSS je skraćenica za Sloan Digital Sky Survey, J za Julijansku epohu, a 1152+3313 za rektascenziju i deklinaciju, respektivno. Milioni galaksija su katalogizirani, ali samo nekoliko njih ima dobro utvrđena imena, kao što su Andromeda, Magelanovi oblaci, Vrtlog i Sombrero. Astronomi rade s brojevima iz određenih kataloga, kao što su Messier katalog, NGC (Novi opći katalog), IC (Indeksni katalog), CGCG (Katalog galaksija i jata galaksija), MCG (Morfološki katalog galaksija), UGC (Opći katalog galaksija Uppsala) i PGC (Katalog glavnih galaksija, također poznat kao LEDA). Sve poznate galaksije pojavljuju se u jednom ili više ovih kataloga, ali svaki put pod drugim brojem. Na primjer, Messier 109 (ili "M109") je spiralna galaksija koja ima broj 109 u Messier katalogu. Također ima oznake NGC 3992, UGC 6937, CGCG 269–023, MCG +09-20-044 i PGC 37617 (ili LEDA 37617), između ostalih. Milioni slabijih galaksija poznati su po svojim identifikatorima u pregledima neba kao što je Sloan Digital Sky Survey.
Historija posmatranja Mliječni put Grčki filozof Demokrit (450–370. p. n. e.) pretpostavio je da bi se svijetla traka na noćnom nebu poznata kao Mliječni put mogla sastojati od udaljenih zvijezda.Plutarch (2006). The Complete Works Volume 3: Essays and Miscellanies. Echo Library. p. 66. ISBN 978-1-4068-3224-2. Međutim, Aristotel (384–322. p. n. e.) vjerovao je da je Mliječni put uzrokovan "paljenjem vatrenog izdisaja nekih zvijezda koje su bile velike, brojne i blizu jedna drugoj" i da se "paljenje odvija u gornjem dijelu atmosfere, u području Svijeta koje je kontinuirano s nebeskim kretanjem".Montada, Josep Puig (28. 9. 2007). "Ibn Bâjja". Stanford Encyclopedia of Philosophy Neoplatonistički filozof Olimpijodor Mlađi (oko 495–570. p. n. e.) kritikovao je ovo gledište, tvrdeći da ako je Mliječni put sublunarni (smješten između Zemlje i Mjeseca), trebao bi izgledati drugačije u različito vrijeme i na različitim mjestima na Zemlji i da bi trebao imati paralaksu, što nije imao. Po njegovom mišljenju, Mliječni put je nebeski.
Prema Mohaniju Mohamedu, arapski astronom Ibn Alhazen (965–1037) napravio je prvi pokušaj posmatranja i mjerenja paralakse Mliječnog puta,Mohamed, Mohaini (2000). Great Muslim Mathematicians. Penerbit UTM. ISBN 978-983-52-0157-8. OCLC 48759017. pp. 49-50. i tako je "utvrdio da, budući da Mliječni put nema paralaksu, mora biti udaljen od Zemlje, a ne pripadati atmosferi.""Popularisation of optical phenomena: Establishing the first Ibn Al-Haytham workshop on photography" (PDF). In Flory, François (ed.). Ninth International Topical Meeting on Education and Training in Optics and Photonics. Proceedings of SPIE. Vol. 9664, Ninth International Topical Meeting on Education and Training in Optics and Photonics. Perzijski astronom El-Biruni (973–1048) predložio je da je galaksija Mliječni put "skup bezbrojnih fragmenata prirode magličastih zvijezda."O'Connor, John J.; Robertson, Edmund F., "Abu Arrayhan Muhammad ibn Ahmad al-Biruni", MacTutor History of Mathematics Archive, University of St Andrews Andaluzijski astronom Avempace (umro 1138) predložio je da je sastavljena od mnogih zvijezda koje se gotovo dodiruju i izgledaju kao kontinuirana slika zbog efekta refrakcije od sublunarnog materijala, navodeći svoje posmatranje konjunkcije Jupitera i Marsa kao dokaz da se to događa kada su dva objekta blizu. U XIV vijeku, Ibn Qajjim al-Džavzijja, rođen u Siriji, predložio je da je galaksija Mliječni put "mnoštvo sićušnih zvijezda spakovanih zajedno u sferi fiksnih zvijezda".Livingston, John W. (1971). "Ibn Qayyim al-Jawziyyah: A Fourteenth Century Defense against Astrological Divination and Alchemical Transmutation". Journal of the American Oriental Society. 91 (1): 96–103. doi:10.2307/600445. JSTOR 600445.
Pravi dokaz da se Mliječni put sastoji od mnogih zvijezda došao je 1610. godine kada je italijanski astronom Galileo Galilei koristio teleskop da ga proučava i otkrio da se sastoji od ogromnog broja slabih zvijezda.O'Connor, John J.; Robertson, Edmund F. (Novembar 2002). "Galileo Galilei". MacTutor History of Mathematics Archive. University of St. Andrews. Godine 1750. engleski astronom Thomas Wright, u svojoj knjizi "Originalna teorija ili nova hipoteza o svemiru", ispravno je pretpostavio da bi to moglo biti rotirajuće tijelo ogromnog broja zvijezda koje drže zajedno gravitacijske sile, slično Sunčevom sistemu, ali u mnogo većoj mjeri, i da se rezultirajući disk zvijezda može vidjeti kao traka na nebu iz perspektive unutar njega. U svojoj raspravi iz 1755. godine, Immanuel Kant je razradio Wrightovu ideju o strukturi Mliječnog puta.Kant, Immanuel (20. 11. 2016) . Allgemeine Naturgeschichte und Theorie des Himmels [Universal Natural History and Theory of the Heavens]. Königsberg and Leipzig: Johann Friederich Petersen. ISBN 978-3-89131-002-1.
thumb|Oblik Mliječnog puta kako ga je procijenio William Herschel na osnovu brojanja zvijezda 1785. godine; pretpostavljalo se da je Sunčev sistem blizu centra. Prvi projekat koji je opisao oblik Mliječnog puta i položaj Sunca preduzeo je William Herschel 1785. godine brojanjem broja zvijezda u različitim dijelovima neba. Napravio je dijagram oblika galaksije sa Sunčevim sistemom blizu centra.Herschel, William (1785). "XII. On the Construction of the Heavens". Giving Some Accounts of the Present Undertakings, Studies, and Labours, of the Ingenious, in Many Considerable Parts of the World. Philosophical Transactions of the Royal Society of London. Vol. 75. London. pp. 213–266. doi:10.1098/rstl.1785.0012. ISSN 0261-0523. S2CID 186213203. Koristeći profinjeni pristup, Kapteyn je 1920. godine došao do slike male (prečnika oko 15 kiloparseka) elipsoidne galaksije sa Suncem blizu centra. Drugačija metoda Harlowa Shapleyja, zasnovana na katalogizaciji kuglastih jata, dovela je do radikalno drugačije slike: ravnog diska prečnika približno 70 kiloparseka i Sunca daleko od centra. Obje analize nisu uzele u obzir apsorpciju svjetlosti međuzvjezdanom prašinom prisutnom u galaktičkoj ravni; ali nakon što je Robert Julius Trumpler kvantificirao ovaj efekat 1930. godine proučavajući otvorena jata, pojavila se sadašnja slika galaksije Mliječni put.Trimble, V. (1999). "Robert Trumpler and the (Non)transparency of Space". Bulletin of the American Astronomical Society. 31 (31): 1479. Bibcode:1999AAS...195.7409T.
Razlikovanje od drugih maglina thumb|desno|Fotografija "Velike Andromedine magline" koju je snimio Isaac Roberts 1899. godine, kasnije identificirana kao galaksija Andromeda