Liberalni demokrati () jest liberalna politička stranka u Ujedinjenom Kraljevstvu. Formirana je 1988. spajanjem Liberalne stranke i Socijalno-demokratske partije (SDP), koja se odvojila od Laburističke stranke Ujedinjenog Kraljevstva (). Dvije stranke su formirale koaliciju SDP–Liberali, poznata kao Alijansa od 1981. do 1987. godine.
Na parlamentarnim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu 2010, pod vodstvom Nick Clegga, Liberalni demokrati osvojili su 57 predstavnika, što ih je činilo trećom stranka po veličini u britanskom parlamentu, iza Konzervativaca s 306 i Laburističke stranke s 258. Nijedna stanka nije imala sveukupnu većinu sjedišta da kontrolira parlament (326), pa su Liberalni demokrati pristali na vladinoj koaliciji s Konzervativcima; Clegg je tako postao zamjenik premijera, a ostali članovi stranke zauzeli su položaje ministara.
Na parlamentarnim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu 2015, stranka je smanjena na osam predstavnika, i Clegg je dao ostavku kao lider stranke. Liberalni demokrati kasnije su stekli devetog predstavnika, Sarah Olney, nakon izbora u Richmond Parku. Clegg je bio zamijenjen Tim Farronom, koji je izabran u izboru lidera. Na parlamentarnim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu 2017, stranka je osvojila dvanaest predstavnika.
Na izborima 2017, Liberalni demokrati osvojili su 7,4% glasova, što je gubitak od 0,5% u odnosu na 2015. Stranka je izgubila nekoliko predstavnika, poput Nicka Clegga u Sheffield Hallamu i Sarah Olney u Richmond Parku, ali bivši ministri u koaliciji Jo Swinson, Vince Cable i Ed Davey opet su postali predstavnici nakon što su privremeno izgubili sjedišta u izborima 2015. godine. Stranka je dobila 100.000 članova tokom izbora. 14. juna, Farron je odustao od pozicije lidera Liberalnih demokrata.
Jo Swinson je izabrana za lidera stranke 22. jula 2019. nakon što je Cable objavio ostavku.
Historija mini|145x145px|Logo Liberalne stranke Liberalna stranka (1859–1988) Liberalna stranka je formirana 1859. kao ujedinjenje Whigova, Radikala i Peelita da se suprotstavi Konzervativcima u britanskom parlamentu. Predstavljali su liberalizam i bili su dominantna stranka na ljevici. Važni premijeri u Ujedinjenom Kraljevstvu su bili članovi Liberalne stranke kao Herbert Henry Asquith i David Lloyd George. Kroz veliki broj reformi od 1906. do 1914. Liberalna stranka se zalagala za "skrbničku državu", u kojoj vlada kroz socijalnu zaštitu i druge programe osigurava život za najsiromašnije građane. U izborima 1922. osvojili su manje glasova od Laburističke stranke i tako postali treća stranka u britanskom parlamentu. Otada su opali u popularnosti i od 1957. do 1959. imali su samo pet članova u parlamentu. Lideri Jo Grimond i Jeremy Thorpe su imali minimalne uspjehe u pokušajima da vrate stranku u njihovo bivše dominantno stanje. mini|145x145piksel|Logo SDP-a
Socijalno-demokratska partija (1981–1988) Desnica Laburističke stranke se žalila na korupciju drugih članova njihove stranke u područjima gdje su bili dominantni, kao na Sjeveroistoku Engleske. Tenzije između članova stranaka su rasle od 1960tih godina pomoću politike lidera u to vrijeme, Hugh Gaitskella koji je želio da stranka bude više desničarska. Tokom 1970tih predstavnici kao Eddie Milne i Dick Taverne su bili izbačeni iz njihove stranke i kandidovali se nezavisno od Laburističke stranke. Dick Taverne je pobijedio u dopunskim izborima u Lincolnu 1973. i Eddie Milne je pobjedio u nacionalnim izborima u februaru 1974. ali oba kandidata su izgubili u izborima u oktobru 1974. Konačno 25. januara 1981. važne figure u Laburističkoj stranci Roy Jenkins i David Owen su najavili Vijeće za Socijalnu Demokraciju ali se ime promijenilo u Socijalno-demokratsku partiju 26. marta. 29 članova parlamenta se odmah pridružilo novoj stranci. mini|145x145piksel|Logo Alijanse Alijansa (1981–1988) Liberalna stranka je pozitivno reagirala na stvaranje SDP-a, i kada je SDP pokušao da pobijedi u dopunskim izborima u Warringtonu 1981. Liberalna stranka nije poslala kandidata i rekla je da je Roy Jenkins kandidat "SDP-a sa podrškom Liberalne stranke". U junu 1981. ušli su u koaliciju nazvanu Alijansa. Slabo političko i ekonomsko stanje u Velikoj Britaniji u ovo vrijeme je činilo Alijansu veoma popularnom i u nekim anketama su imali više od 50% podrške. 1983. nakon početka Folklandskog rata vladajuća Konzervativna stranka je počela da dobiva veću podršku i počeli su da prestižu Alijansu u anketama. Na izborima 1983. Alijansa je osvojila 25% glasova ali samo 23 predstavnika od 650. Na izborima 1987. stranka je imala 22 predstavnika. Lider Liberalne stranke, David Steel je zatražio da se dvije stranke ujedine, i to se desilo 3. marta 1988. kada je formirana nova stranka nazvana Socijalni i liberalni demokrati. 1989. stranka je promijenila ime u "Liberalni demokrati".mini|Paddy Ashdown na kampanji u Chippenhamu 1992.|219x219piksel
Liberalni demokrati (1988–) Paddy Ashdown (1988–1999) Glavni članak: Paddy Ashdown
Prvi lider Liberalnih demokrata je bio Paddy Ashdown, predstavnik iz Yeovila od 1983. Prvi izbori nove stranke 1992. su završili loše, sa 20 predstavnika od 651. Rezultati su isto loše ispali za Laburističku stranku, koja je očekivala pobjedu na ovim izborima ali je neočekivano izgubila od Konzervativaca. Laburistička stranka je odabrala John Smitha 1992. ali nakon neočekivane smrti Smitha odabrali su Tony Blaira kao lidera 1994. Ashdown je pozitivno reagirao na novu politiku Laburističke stranke nazvana New Labour i od 1993. do 1997. Liberalni demokrati i Laburistička stranka su tajno pregovarali da uđu u koaliciju ako nijedna stranka ne bude imala većinu u parlamentu. Ipak na izborima 1997. Laburistička stranka je odlučno pobijedila, negirajući potrebu za koaliciju. Liberalni demokrati su osvojili 46 predstavnika, najviše od treće stranke od 1929. Ovo su postigli iako im je postotak glasova opao od 17,8% do 16,8%. Ashdown je najavio 1999. da će podnijeti ostavku i prestao je biti lider 9. augusta. 2000. Ashdown je dobio odlikovanje Red Britanskog Carstva od kraljice Elizabete II. 2002. Paddy Ashdown je postao Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, pozicija koju je služio do 2006. mini|Charles Kennedy na kampanji 2005.
Charles Kennedy (1999–2006) Glavni članak: Charles Kennedy
Charles Kennedy je postao lider stranke nakon što je pobijedio opoziciju od popularnih predstavnika kao Simon Hughes i Malcom Brucea. Kennedy je bio više otvoren kao lider od Ashdowna, često pojavljujući se na britanskoj emisiji Have I Got News For You. Njegovi prvi izbori 2001. su bili uspješni sa 52 predstavnika od 659 i 18.3% glasova. Kennedy je ovo uspio pomoću taktike Lord Rennarda koja je pretvarala manju nacionalnu podršku u veću lokalnu podršku. Kennedy i Liberalni demokrati su se protivili ratu u Iraku, što ih je činilo popularno glasačima Laburističke stranke koji su se protivili ratu. Uspjeli su ovo iskoristiti tako što su 2005. imali 62 predstavnika od 646 i 22%, najviše od kad se stranka formirala. Kennedy se u ovo vrijeme borio sa ozbiljnim alkoholizmom i nepopularnosti u svojoj stranci. 6. januara 2006. Kennedy je podnio ostavku nakon sedam godina na poziciji lidera. Ostao je aktivan u politici ali na izborima 2015. izgubio je svoje sjedište i mjesec dana kasnije preminuo je, tako postajući prvi lider stranke koji je umro nakon što je bila formirana.
Menzies Campbell (2006–2007) Glavni članak: Menzies Campbell
Tokom rata u Iraku, najveći kritičar rata od strane Liberalnih demokrata je bio Menzies Campbell, glasnogovornik stranke za vanjsku politiku od 1992. do 2006. Postao je privremeni lider stranke dok stranka ne odabere lidera ali se on kandidirao za stalnu poziciju lidera. Na prvim "pitanjima za Premijera" Campbell i predstavnik Simon Hughes su imali lošu performansu.Prime minister's questions BBC News, 11. 1. 2006 Ipak, na izborima za lidera, Campbell je pobijedio. Nakon što je bio izabran kao lider stranke, promovirao je mlađe predstavnike kao Nick Clegga za poziciju glasnogovornika unutrašnjih poslova i Jo Swinson kao glasnogovornika za Škotsku. Ipak, Campbell je bio više nepopularan od Kennedya prema anketama u ovo vrijemeKennedy receives popularity boost BBC News, 19. 7. 2006 i više ljudi je željelo da da ostavku. 15. oktobra 2007. dao je ostavku i Vince Cable, zamjenik Campbella je postao privremeni lider do izbora za lidera 2007. mini|Nick Clegg daje govor u Maidstoneu 2009.
Nick Clegg (2007–2015) Glavni članak: Nick Cleggmini|Tim Farron daje govor u Cambridgeu na izborima za lidera 2015. U izborima za lidera Nick Clegg je pobijedio Chris Huhnea za 511 glasova u najbližem rezultatu izbora lidera za Liberalne demokrate. Clegg je uspješno dotakao do mladih obećavajući da ukloni takse za školarinu. Tokom kampanje za izbore 2010. Liberalni demokrati su uspjeli da povedu u nekim anketama za prvi put od kada se stranka formirala. Zbog promjena granica Liberalni demokrati su neočekivano izgubili predstavnike i imali ukupno 57 od 650. Na tim izborima nijedna stranka nije imala većinu u britanskom parlamentu za prvi put od 1974. pa su Liberalni demokrati formirali koaliciju sa Konzervativcima, vođeni David Cameronom. Ova koalicija je imala mnoge dogovore kao referendum o alternativnom glasu 2011. što su željeli Liberalni demokrati i povećavanje takse na školarinu, što su željeli Konzervativci. Ovo je značilo da su Liberalni demokrati morali odustati na njihovoj poziciji, što je izazvalo proteste o koaliciji. Nick Clegg je isto postao zamjenik Premijera i bio prvi član Liberalnih demokrata u toj poziciji. Liberalni demokrati su odmah pali u anketama od 8% do 10% ali su sačuvali Clegga kao njihovog lidera. Odnosi Liberalnih demokrata i Konzervativaca tokom koalicije su bili pozitivni ali na kampanji za izbore 2015. odnosi između dvije stranke su se raspali zato što nijedna od njih nije željela da bude u koaliciji. Rezultati su bili katastrofalni za Liberalne demokrate tako što su izgubili važne predstavnike kao što su Simon Hughes, Jo Swinson i Vince Cablea. Na kraju imali su samo 8% glasova i 8 predstavnika od 650.
Tim Farron (2015–2017) Glavni članak: Tim Farron
Tim Farron je postao lider Liberalnih demokrata nakon izbora za lidera 2015. pobjeđujući Norman Lamba, predstavnika iz North Norfolka. Njegov prvi govor kao lider u Bournemouthu je bio pohvaljen. Prvi uspjeh Liberalnih demokrata desio se na dopunskim izborima u Richmond Parku 2016. kada je Sarah Olney pobijedila Zac Goldsmitha, bivšeg Konzervativnog predstavnika koji se kandidirao kao nezavisan na ovim izborima. Nakon neočekivane najave izbora 2017. Liberalni demokrati su vodili kampanju u lokacijama kao Twickenham i Kingston and Surbiton da vrate važne predstavnike kao Vince Cablea i Ed Daveya. Taktika im je bila uspješna i imali su 12 predstavnika od 650. Ipak njihovi ukupni glasovi su pali od 8% do 7,4%. Tim Farron je dao ostavku rekavši da mu je odluka da živi kao odan Kršćanin ili politički vođa bila teška. Ostao je kao lider dok Vince Cable nije postao vođa 20. jula 2017.
Vince Cable (2017–2019) Glavni članak: Vince Cable