Hatidža Mehmedović bila je bosanskohercegovačka aktivistica za ljudska prava, osnivačica i predsjednica udruženja Majke Srebrenice, koja se zalagala za osuđivanje genocida u Srebrenici, u kojem su joj ubijeni sinovi Almir (18) i Azmir (21) te suprug Abdulah (44).
Nakon genocida nad više od 8000 muškaraca i dječaka Bošnjaka postala je glasna zagovornica privođenja počinilaca genocida u Srebrenici pravdi.
Biografija Rođena je kao Hatidža Bektić u zaseoku Bektići, kod Sućeske u općini Srebrenica. Po izbijanju rata u Bosni bila je domaćica sa završenom osnovnom školom. Živjela je sa suprugom Abdulahom Mehmedovićem i njihovim sinovima Azmirom i Almirom na Vidikovcu, nedaleko od Srebrenice, u istočnoj Bosni i Hercegovini. U Srebrenicu se vratila 2003. Umrla je 2018. i sahranjena je na groblju Bektići.
Genocid u Srebrenici Do 1995. srpske snage zauzele su veći dio istočne Bosne i protjerale lokalno bošnjačko stanovništvo u kampanji etničkog čišćenja. Njihov cilj bio je da pripoje područja pod srpskom kontrolom susjednoj Srbiji. Više od 40.000 ljudi, većinom Bošnjaka, sklonilo se u Srebrenicu, jednu od posljednjih enklava u regiji izvan kontrole bosanskih Srba. Grad su osvojile snage predvođene generalom Ratkom Mladićem. Žene iz Srebrenice su evakuisane, ali su veliki dio muškog stanovništva Srebrenice ubile paravojne jedinice pod Mladićevom komandom.
Mehmedović je posljednji put vidjela svog muža Abdulaha (44 godine) i sinove Azmira (21) i Almira (18) u pošumljenim brdima oko Srebrenice prije njihovog razdvajanja. Konačni rastanak s porodicom opisala je u intervjuu u novembru 2017:
Autobusom je prebačena na relativno sigurno u Kladanj, u blizini Tuzle. Službenici Crvenog krsta kasnije su je obavijestili da su njen suprug i sinovi nestali. U masakru je ubijeno više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Među žrtvama su njen suprug, sinovi i dva brata, Edhem i Hamed.
Aktivizam Posmrtni ostaci njenog muža i sinova kasnije su pronađeni u više od 100 masovnih grobnica otkrivenih u regiji oko Srebrenice. Njihova tijela su identifikovana. Ponovo ih je sahranila 2010. u Memorijalnom centru Srebrenica u obližnjem selu Potočari.
Od kraja 1990-ih do 2002. živjela je u predgrađu Sarajeva. Godine 2002. vratila se u svoj prijeratni dom na Vidikovcu, nedaleko od Srebrenice, na putu za Potočare. Bila je među prvim Bošnjacima koji su se trajno vratili na to područje nakon rata, želeći pokazati da Bošnjaci i bosanski Srbi još mogu živjeti jedni pored drugih. U 2002. bilo je malo struje i malo asfaltiranih puteva u regiji. Njen jedini komšija tada je bio stariji Srbin, kome je pomagala u poslovima i kupovini. Isticala je da ne krivi Srbe niti gaji kolektivnu krivicu prema njima. Umjesto toga počela se zalagati za hapšenje i osudu pojedinačnih počinilaca genocida u Srebrenici.
Iste godine kada se vratila u Srebrenicu osnovala je organizaciju Majke Srebrenice, udruženje žena i preživjelih čiji su članovi porodica ubijeni u srebreničkom masakru. Majke Srebrenice zalagale su se za pravdu za žrtve i prikupljale donacije za preživjele i njihove porodice. Služila je kao lider i predsjednica organizacije.
Postala je snažni zagovornik pravde za svoju porodicu i druge žrtve bosanskog genocida. Obraćala se bosanskohercegovačkoj i međunarodnoj publici, uključujući novinare, učenike škola, aktiviste za ljudska prava, komšije i političare. U intervjuu prije smrti ponovila je svoju podršku pravdi za žrtve: "Ne možemo dozvoliti da oni koji su ubili postanu isti kao oni koji su ubijeni. Ne bih trebala biti jedina koja se plaši budućnost u kojoj ne znamo ko je bio počinilac, a ko žrtva."
Glasno se protivila rastućem nacionalizmu unutar Bosne i Hercegovine. Javno je osudila političare širom Balkana koji su negirali genocid u Srebrenici ili podržavali etničku ili sektašku podjelu u regiji.
U novembru 2017. otputovala je u Den Haag, gdje je bila prisutna u sudnici pri izricanju presude Ratku Mladiću na doživotni zatvor zbog njegove uloge u genocidu u Srebrenici. U intervjuu za Deutsche Welle rekla je: "Doživotna kazna za Mladića je samo kap u moru." Kao predsjednica udruženja "Majke Srebrenice" istakla je da čak i s presudom "mi majke živimo samo kroz uspomene na našu djecu". Iako je Mladić uspješno procesuiran, ubrzo nakon presude podsjetila je posmatrače da još postoje počinioci drugih ratnih zločina protiv čovječnosti u Bosni i Hercegovini. koje je trebalo privesti pravdi, rekavši za DW: "Tužni smo što je [Mladić] osuđen samo za Srebrenicu, a ne i za genocid u drugim bosanskim zajednicama. Koljačima se sudi, ali u entitetu koji su ovi stvorili zločini i dalje postoje. Njihovi vladari žele da je naprave državom ili da je pripoje Srbiji."
Njena kuća u blizini Srebrenice, koju je povratila 2002, postala je spomen-obilježje žrtvama masakra. Čuvala je tri bora u svom dvorištu koje je njen sin Almir zasadio prije rata u BiH. Sačuvala je i cementnu stazu koja vodi do njene kuće gdje je Almir upisao svoje ime u svježe izliven beton pored ulaznih vrata.
Smrt Umrla je od komplikacija raka dojke u bolnici u Sarajevu 22. jula 2018. u 67. godini. Njenu smrt potvrdio je Ćamil Duraković, njen prijatelj i bivši načelnik Srebrenice, koji ju je nazvao "tvrdom, snažnom ženom, nevjerovatnim liderom u uglavnom patrijarhalnom društvu u kojem žene uglavnom ostaju u pozadini".
Stotine ljudi prisustvovale su njenom ukopu u Srebrenici. Sahranjena je u Sućesci.
Michael Brand, njemački političar i zastupnik u Bundestagu, koji je blisko sarađivao s Hatidžom Mehmedović, napomenuo je da se ona "borila kao lavica" u ime žrtava masakra i njihovih porodica, ali da je "pravda bila njena misija, a ne osveta". Nazvao ju je "trnom u oku ljudima koji do danas pokušavaju najteže ratne zločine gurnuti pod tepih i prekrajati historiju" i ponovio da bez njenog djelovanja detalji i počinioci napada u Srebrenici nikad ne bi bili otkriveni.
Reference
Vanjski linkovi
"Adnan Rondić i Almir Terzić se na emotivan nacin oprostili od Hatidže Mehmedović", Radio Sarajevo, 23. 7. 2018.
Kategorija:Rođeni 1952. Kategorija:Umrli 2018. Kategorija:Biografije, Srebrenica Kategorija:Bosanskohercegovački aktivisti Kategorija:Genocid u Srebrenici