Nafija Sarajlić (rođ. Hadžikarić; Sarajevo, 3. oktobar 1893 – Sarajevo, 15. januar 1970) bila je bosanskohercegovačka književnica.
Rođena je u Sarajevu, gdje je pohađala žensku osnovnu školu. Zatim je završila učiteljsku školu i radila kao učiteljica u Sarajevu.
Jedna je od prvih proznih književnica iz Bosne i Hercegovine koja je pisala prosvjetiteljski angažovanu književnost.
Književni opus Prve priče objavila je u Zemanu 1912. i Biseru 1913–1915 i 1918. Izlazak njene zbirke Teme u izdanju Bekira Kalajdžića u Mostaru omeo je Prvi svjetski rat. Knjiga je objavljena 1986. u izdanju Zadrugara u Sarajevu. Ranije ju je objavila i izdavačka kuća Muhameda Bekira Kalajdžića, već 1922, u "improvizovanom izdanju".
Njeni radovi nastajali su između dva svjetska rata i bili su uveliko posvećeni emancipaciji žena u društvu.
Prvu pripovijetku "Rastanak" napisala je s 19 godina, o iskustvu žene koja napušta poziciju učiteljice nakon ukora uprave škole zbog podučavanja djevojčica o etici i čitanju.
Kroz pripovijetku "Teme" Sarajlić opisuje fiktivno iskustvo junakinje čija književna dostignuća obezvređuju jer je žena.
Priča "Nekoliko stranica tebi", objavljena u Biseru, poziva muškarce i žene da "barem napišu jednu stranicu, izražavajući potrebu da i žene budu spomenute i upamćene uprkos svim javnim i privatnim preprekama."
Sarajlić se zalagala za obrazovnu i društvenu emancipaciju muslimanskih žena u ovom periodu. Bila je aktivna u radu društveno-političkih organizacija u Sarajevu, između ostalog, kao članica udruženja "Osvitanje", koje je, također, imalo taj cilj.
Njen književni rad nije obiman; sastoji od deset kratkih priča i jedne pjesme, "Ustaj, ženo!", objavljene 1920. u Gajretu: "Ustaj, ženo, / iz zakutka, iz zavitka! / Čuješ onaj zvučni glas / gdje te zove svjetska žena / da se dižeš, da se boriš / za slobodu ljudskog roda i za spas / [...] Tvoja ruka nek' je jaka, / ne daj naprijed dušmaninu / da ti bombom zemlju ruši / iz ognjišta vatru gasi, / da ti djecu ratom hara / i tvoj narod uništava."
Privatni život Potječe iz sarajevske porodice krojača. Njeni roditelji, Avdaga i Dževahira, imali su šest kćerki i tri sina. Sa svojih pet sestara bila je jedna od rijetkih školovanih žena svog vremena.
S 18 godina udala se za književnika Šemsudina Sarajlića. Povukla se iz književnosti, a njena kćerka Nedreta Sarajlić kasnije je objasnila da je razlog njenog povlačenja iz javnog života bila smrt kćerke Halide.
Drugi svjetski rat provela je u Sarajevu i Knežini. Kuća joj biva bombardovana 1941, kada je uništena bogata porodična biblioteka. Posljednje dvije godine života provela je u Semizovcu baveći se voćarstvom i pčelarstvom.
Djela "Rastanak" (1912) "Nekoliko stranica tebi" (1918) "Kokošija pamet" "Kamen na cesti" "Jedan čas" "Ustaj, ženo"''
Zanimljivosti Po njoj su nazvane jedna osnovna škola, ulica u Sarajevu i ulica u Bihaću.
U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine u zbirci "Nafija Sarajlić" čuva se svjedočanstvo na arapskom jeziku, potpisano autoricinom rukom. To je jedno od rijetkih svjedočanstava o njenoj pedagoškoj karijeri, koji je Muzej dobio od jedne njene učenice.
Reference
Kategorija:Rođeni 1893. Kategorija:Umrli 1970. Kategorija:Biografije, Sarajevo Kategorija:Bosanskohercegovački pisci