Ivan Aleksejevič Čarota (bjeloruski: Іван Аляксеевіч Чарота; Liščiki, 16. septembar 1952 — 7. novembar 2024) bio je bjeloruski književni kritičar, slavist, historičar kulture, prevodilac, javna ličnost. Čarota je doktor filoloških nauka (1998) i profesor (1999). Laureat Nagrade Republike Bjelorusije "Za duhovni preporod" (2003). Bio je inozemni član Srpske akademije nauka i umjetnosti od 2009. te Udruženja književnika Bjelorusije, Udruženja književnika Rusije i Udruženja književnika Srbije (1985).
Biografija Rođen je 16. septembra 1952. u selu Liščiki, u Kobrinskom rejonu u Brestskoj oblasti u sovjetskoj Bjelorusiji.
Od 1969. do 1974. studirao je na Katedri za ruski jezik i književnost na Filološkom fakultetu Bjeloruskog državnog univerziteta. Nakon završetka studija tri godine je radio kao nastavnik u Paljackiškoj srijednjoj školi Voronovskog okruga, Grodne oblasti. Godine 1977. angažovao ga je Bjeloruski državni univerzitet, kao prijedavača - višeg prijedavača, vanrijednog profesora, a zatim, nakon odbranjene doktorske disertacije (studije trajale od 1991. do 1994. godine, postao je šef novoformirane Katedre za slavistiku (slovenske književnosti). Kandidatsku disertaciju "Творчество М.А.Шолохова и литературный процесс Югославии (1956-1986), odbranio je na Institutu u Lenjingradu 1986). godine, a doktorsku disertaciju - «Беларуская літаратура ХХ стагоддзя і працэсы нацыянальнага самавызначэння» na Bjeloruskom državnom univerzitetu u Minsku, 1998. godine.
Naučni radovi i knjige Svoja naučna interesovanja Ivan Aleksejevič Čarota usmjerio je prvenstveno na književnosti i kulture slovenskih naroda. Istražujući njihove genetske, tipološke i konkretne povjezanosti, postao je vodeći jugoslavista Bjelorusije, visokoautoritetni specijalista u oblasti komparativne književnosti i kulturologije, autor oko 600 naučnih radova, među kojima su knjige: «Беларуская савецкая літаратура за мяжой» (Мінск, 1988 – у сааўтарстве), «Пошук спрадвечнай існасці: Беларуская літаратура ХХ стагоддзя ў працэсах нацыянальнага самавызначэння» (Мінск, 1995), «Сербская Праваслаўная Царква» (Мінск, 1998), «Беларуская мова і Царква» (Мінск, 2000), «Косовская битва продолжается» (Мінск, 2000), «Антологиjа белоруске поезиjе», (Београд: 1993; 2-е выданне – 2012), «Югаславянскія казкі» (Мінск, 1999), «Антологиjа лирике источних Словена” (Београд, 2000), «Насустрач Духу. Анталогія беларускай хрысціянскай паэзіі» (Мінск, 2001), «Насустрач Духу. Анталогія беларускай хрысціянскай прозы» (Мінск, 2002), «Слово и Дух. Антология русской духовной поезии ХХ –ХХ вв.» (Минск, 2003, 2005, 2010), “Ні на небе, ні на зямлі.Казкі славянскіх народаў” (2013), «Српска књижевност. Антологија текстова. Књ.І -V» (Мінск, 2002-2007 – на сербскай мове), “Тэорыя і практыка мастацкага перакладу” (Мінск, 2012), “Испод крила роде. Антологиjа савремене белоруске поезиjе” (Подгорица, 2014), “Беларусы пра Сербію-Югаславію” (Мінск, 2015, « Белорусија и Србија: Трагом узајамног упознавања и деловања“(Шабац, 2016).
Naučno-metodološka sfera Bio je član 11 redakcija periodičnih izdanja (šest stranih), naučni savjetnik Bjeloruske enciklopedije, sekretar biblijske komisije Bjeloruskog egzarhata Ruske pravoslavne crkve i izvršni urednik časopisa Pravoslavlje (Праваслаўе).
U naučno-metodološkoj sferi sastavio je slijedeće priručnike: «Советская литература в связях и взаимодействиях: Начала сравнительного и системного анализа» (Мінск, 1989), «Мастацкі пераклад на беларускую мову: Асновы тэорыі і практычныя рэкамендацыі» (1997), "Югаславянскія літаратуры і культуры" (1999, koautorstvo), Праграма «Гісторыя славянскіх літаратур» (2000), «Гісторыя сербскай літаратуры. Практыкум» (2007).
Prevodilački rad Član Udruženja književnika SSSR-a (odnosno, Udruženja književnika Bjelorusije), kao i Rusije i Srbije; aktivno se javljao u štampi kao književni kritičar, kritičar, esejist, publicist. Više od 25 godina bio je na čelu biroa za umjetničko prevođenje i književne veze Udruženja književnika Bjelorusije, a bavio se prevođenjem sa srpskog, hrvatskog, slovenskog, makedonskog, poljskog i drugih jezika na bjeloruski i ruski jezik, kao i s bjeloruskog i ruskog na srpski. Njegova postignuća su: više od 1200 štampanih prijevoda, uključujući i više od 70 knjižnih izdanja, među kojima su i radovi poznatih pisaca, kao što su: Patrijarh srpski Pavle, Nikolaj Velimirović, Justin Popović, Marko Marković, Tadej Štrbulović, Ivo Andrić, Branislav Nušić, Rade Drainac, Dobrica Ćosić, Nevena Vitošević Ćeklić, Zoran Gavrilović Mira Radojević i Ljubodrag Dimić, Momir Lazić, Dragan Lakićević, Dragoslav Mihailović, Grozdana Olujić, Goran Petrović, Ljiljana Habjanović-Đurović, Beno Zupančič, Prežihov Voranc, Josip Jurčič, Drago Jančar, i drugi. Osnivač, sastavljač i prevodilac serije «Сербскае багаслоўе ХХ стагоддзя», u okviru koje je već izašlo više od četrdeset knjiga. Zbornik srpskih narodnih bajki, koju je prof. Čarota preveo na bjeloruski jezik: ”Мовы ўсяго жывога: Сербскія народныя казкі” (Мінск: Мастацкая літаратурa, 2007), proglašena je za najljepšu knjigu u Bjelorusiji u oblasti prevođenja za 2008. i nagrađena Nacionalnom nagradom.
Jedan je od osnivača "Odbora za podršku Srba i Crnogoraca" i javne organizacije "Bjelorusija - Sestra Srbije", vršilac dužnosti potpredsjednika društva "Bjelorusija - Jugoslavija", predsjednik društva "Bjelorusija - Srbija i Crna Gora."
Nagrade Nagrada Republike Bjelorusije "Za duhovni preporod" (2003) Međunarodna nagrada imena K. Ostroškog (Poljska, 1999) Međunarodna nagrada imena Fjodora Dostojevskog (Srbija, 2007) (uručena 2012) Nagrada Udruženja književnika Srbije (2000) Nagrada časopisa "Zbilja / Reality" (SRJ, Beograd, (2000, 2006); Međunarodna Pravoslavna književna nagrada "Bogorodica Trojeručica" (srpska fondacija Ivanke Milošević - (Chicago, 2011) Međunarodna književna nagrada "Rade Drainac" (Srbija, 2014) Međunarodna nagrada Fondacije Karić (Srbija, 2014) Orden Prepodobnog Sergeja Radonješkog trećeg stepena (Ruska pravoslavna crkva, 2002) Komemorativna medalja Udruženja slovačkih pisaca (2003) Orden svetog Save trećeg stepena (SPC, 2004) Zlatni znak Kulturno-prosvetne zajednice Srbije (2008) Orden svetitelja Kirila Turovskog drugog stepena (Bjeloruska pravoslavna crkva, 2012) Srebrna medalja "Za zasluge" (Srbija, 2014) Medalja Aleksandra Puškina (Ruska Federacija, 2015) Nagrada Republike Bjelorusije "Za duhovni preporod" (2019)
Reference
Literatura
Гардзіцкі А.К. Чарота Іван Аляксеевіч // Беларускія пісьменнік:Даведнік. Мінск,1994.С.584. Гарэлік Л.М, Махнач Т.М. Чарота Іван //Беларускія пісьменнікі: Біябібліяграфічны слоўнік. Т. 6. Мінск, 1995. С. 275 – 277. Ляшук В.Я., Снітко Г.Н. Літаратура Берасцейшчыны. Брэст, 1999. С.326, 368. Трус М. В. Чарота Іван Аляксеевіч // Беларуская Энцыклапедыя. У 18 т. Т. 17. Мінск, 2003. С.245. Б.п. Чарота Иван Алексеевич // Регионы Белоруссии. Энциклопедия. Т.1. Кн. 2. Минск, 2009. С. 453. Б.п. // Філалагічны факультэт. Да 70-годдзя заснавання. Мінск : БДУ, 2009. С. 133-136. Сибиновић М. Чарота Иван // Енциклопедија српског народа. – Београд, 2008. С.1249. Навойчык П. Чарота Іван Аляксеевіч // Гісторыя славянскіх літаратур і праблемы іх параўнальнага вывучэння: тэорыя і практыка. – Мінск, 2015.С. 141-142. Штэйнер І. З любоўю да славянскага пісьменства // Полымя.2017, №9. С. 39-42.
Kategorija:Rođeni 1952. Kategorija:Umrli 2024. Kategorija:Bjeloruski književni kritičari Kategorija:Bjeloruski prevodioci