Biljna ishrana je skup procesa kojima biljke uzimaju tvari iz okruženje, kako bi sintetizirale svoje ćelijske komponente ili ih koristi kao energente.
Ishrana koristi procese apsorpcije plinova i rastvorene minerale, neke direktno iz vodi+e za niže biljke i vodene biljke , a u slučaju vaskularnih biljaka iz „hranjive otopine “ tla preko korijena ili u zraku preko listova.
Korijen, stabljika i listovi su organi ishrane vaskularnih biljaka: oni čine vegetativni aparat. Apsorbujućim dlačicama svojih korijena (korijenskih dlaka), biljka apsorbuje rastvorene supstance tla, tj. vodu i mineralne soli, koje čine sirov sok (događa se da korijen „surađuje“ sa gljivicama da bi bolje apsorbirao hranjive materije tla i interakciji koja se zove mikoriza).Raven, P. H.; Evert, R. F. and Eichhorn, S. E. (2005) Biology of Plants (7th edition) W. H. Freeman, New York, page 9,
Fotosinteza se odvija u listovima; biljka stvara aminokiseline i šećere, koji čine prerađeni sok. U listovuma, stome omogućuju isparavanje dijela vode koja je apsorbirana kisik (O2) i ugljik-dioksida (CO2). U stabljici cirkuliraju dvije vrste soka: bruto sok kroz ksilem i proizvedeni sok kroz floem.
Bitni elementi koji su potrebni višim biljkama su isključivo neorganske prirode. Dakle, elementi koji se smatraju bitnim hranjivim tvarima biljaka moraju ispunjavati sljedeća tri uvjeta:http://www.plantphysiol.org/content/14/2/371.citation . Manjak ovih elementa onemogućuje biljci da završi svoj životni ciklus; Nedostatak je specifičan za pojedine komponente; Elementi su direktno uključeni u ishranu biljke, sa specifičnom i nezamjenjivom funkcijom. Na osnovu sadržaja svakog hranjivog sastojka u biljnom tkivu, mogu se svrstati u makronutrijente i mikronutrijente. Treba naglasiti da ova podjela ne podliježe molekulskoj veličini elementa ili njegovoj važnosti; sve je bitno, ali makroelementi su potrebni u većim količinama.
Makronutrienti Za „makronutrijente“ karakteristične su koncentracije veće od 0,1% suhe materije. Tri elementa u najvećoj koncentraciji su ugljik, vodik i kisik; koje se uzimaju iz vode i atmosfere. Dušik, fosfor i kalij nazivaju se primarnim makronutrijentima, a obogaćivanje tim hranjivim tvarima vrlo je važno. Sekundarni makronutrijenti su kalcij, magnezij i sumpor + Esencijalni makronutrijenti za većinu vaskularnih biljaka i unutrašnje koncentracije koje se smatraju odgovarajućim
Esencijalni makronutrijenti za većinu vaskularnih biljaka i unutrašnje koncentracije koje se smatraju odgovarajućim Element Hemijski simbol Dostupni oblik za biljke Adekvatna koncentracija u suhom tkivu ( mg/kg) FunkcijeVodik H 60000 Vodik je neophodan za izgradnju šećera i samim tim za rast. Dolazi iz zraka i vode. Ugljik C 450000Ugljik je glavni sastojak biljaka. Nalazi se u skeletu brojnih biomolekula poput škroba ili celuloze. Fiksira se zahvaljujući fotosintezi, iz ugljik-dioksida iz zraka, kako bi se formirali ugljikohidrati koji služe za skladištenje energijeKisik O 450000 Kisik 'je neophodan za ćelijsko disanje, mehanizme proizvodnje energije u ćeliji. Nalazi se u brojnim drugim ćelijskim komponentama. Dolazi iz zraka Dušik N 15000 Dušik je sastojak aminokiselina, nukleinskih kiselina, nukleotida, hlorofila i koenzima. Kalij K 10000 Kalij potreban je u osmozu i ionsku ravnotežu, kao i pri otvaranju i zatvaranju stoma; također aktivira brojne enzime. Kalcij Ca 5000 Kalcij je komponenta ćelijskog zida; kofaktor enzima; intervenira u propusnosti ćelijskiih membrana; komponenta kalmodulina, regulatora enzimskih aktivnosti i membrana. Magnezij Mg 2000 Magnezij je središnja komponenta molekula hlorofila; aktivator brojnih enzima.Fosfor P, 2000Fosfor se nalazi u fosfatnim spojevima koji nose energiju (ATP, ADP)), raznim nukleinskim kiselinama, nekoliko koenzima i fosfolipida.SumporS1000Sumpor je dio nekih aminokiselina (cisteina, metionina), kao i koenzima A.
Mikronutrijenti Mikronutrijenti, koji se nazivaju i elementi u tragovima ne prelaze 0,01% suhe materije. To su hlor, željezo, bor, mangan, cink, bakar, nikl i molibden. Svi spomenuti ispunjavaju u svim biljnim vrstama prethodno spomenute kriterije bitnosti. Postoje i drugi korisni elementi koji su neophodni za neke kulture, poput natrija, silicija ili kobalta. + Esencijalni mikronutrijenti za većinu vaskularnih biljaka i unutrašnje koncentracije koje se smatraju odgovarajućim Element Hemijski simbol Dostupni oblik za biljke Adekvatna koncentracija u suhom tkivu (mg/kg) Funcije Hlor Cl 100Hlor se javlja u osmozi i ionskoj ravnoteži; vjerovatno je neophodan za fotosintetske reakcije koje proizvode kisik.Željezo Fe, 100 Željezo je potrebno za sintezu hlorofila; komponenta citohroma i nitrogenaza.Bor B 20Bor je uključen u upotrebu kalcija, sintezu nukleinskih kiselina, oprašivanje i integritet membrana.Mangan Mn 50 Mangan je aktivator nekih enzima; potreban za integritet membrane kloroplasta i za oslobađanje kisika u fotosintezi. Cink Zn 20 Cink je aktivator ili sastojak brojnih enzima. Bakar Cu 6 Bakar je aktivator ili komponenta nekih enzima koji nastaju u oksidaciji i redukciji.Níkl Ni -Nikl čini bitni dio enzima ureaze, koja deluje u metabolizmu.Molibden Mo 0,1 Molibden je potrebno za fiksaciju dušika i za smanjenje nitrata
Također pogledajte Justus von Liebig Mikoriza Fotosínteza
Reference
Vanjski linkovi Historia del descubrimiento de la nutrición vegetal
Kategorija:Ishrana Kategorija:Fiziologija biljaka