okvir|Bukovčev portret Isidora Kršnjavog Isidor Iso Kršnjavi (Našice, 22. april 1845. - Zagreb, 3. februar 1927.), hrvatski slikar, historičar umjetnosti, književnik i političar.
Školovanje Pohađao je gimnaziju na plemićkom konviktu u Zagrebu i gimnaziju u Vinkovcima koju je završio 1863. godine. Prvo likovno obrazovanje dobija u Osijeku, a zatim u Beču studira historiju i historiju umjetnosti. U vrijeme dok je studirao pisao je u hrvatskim časopisima filozofsko-estetske članke. Kao stipendista studirao je slikarstvo na akademiji u Münchenu, a zatim od 1872. do 1877. boravi u Italiji studirajući i kopirajući stare majstore.
Karijera Posredovanjem Strossmayera postaje profesor historije umjetnosti i arheologije na zagrebačkom Sveučilištu. Već sljedeće godine daje poticaj za osnivanje Društva umjetnosti kojem je više godina bio tajnik i ideolog, a bio je prvi direktor Strossmayerove galerije slika. Pod upravom Društva, u saradnji s Bolleom, osniva Obrtnu školu i Obrtni muzej (Muzej za umjetnost i obrt). Zaslužan je i za hrvatsku izložbu u Budimpešti. Postavio je i Strossmayerovu zbirku u palači Akademije znanosti i umjetnosti i postao je direktor galerije.
Godine 1884. dolazi u sukob sa Strossmayerom i njegovim pristalicama i ulazi u mađaronsku Narodnu stranku putem koje je izabran za narodnog zastupnika. Od 1887. do 1891. studira pravo, postaje predstojnik Odjela za bogoštovlje u Khuenovoj vladi, a 1897. vraća se na Sveučilište. Kasnije je pristupio Čistoj stranci prava. Živo je sudjelovao u izgradnji Zagreba - njegovom su inicijativom izgrađene mnoge bolnice, knjižnice, škole i spomenici, te osnovana brojna društva. Isto tako, financirao je štampanje udžbenika i modernizovao školstvo. Svojim je člancima u zagrebačkoj štampi, te zahvaljujući saradnji najprije s biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom, a zatim s arhitektom Hermanom Bolléom odigrao ključnu ulogu u pojavi historicizma u hrvatskoj arhitekturi. Trajni spomenici njegovih nastojanja na polju kulturne politike su palača nekadašnjeg Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 9 u Zagrebu, Školski forum na današnjem Rooseveltovom trgu, kao i brojne škole i crkve sagrađene ili obnovljene po cijeloj Hrvatskoj i Slavoniji.
Slikarstvom se bavio u ranoj mladosti i nakon Prvog svjetskog rata. Kao likovni kritičar Kršnjavi je aprioričan s jakim sklonostima prema estetiziranju, historicizmu i tradicionalnosti. 1925. godine objavio je roman Božji vitez, a 1926. i njegov nastavak, Božji sirotan. Preveo je i Danteovu Božanstvenu komediju, a taj je prijevod i sam ilustrirovao. Također je pisao i pjesme, koje su bile objavljivane u savremenim časopisima, putopise i memoare.
Novine Srbobran o Isidoru Kršnjavom Zagrebački Srbobran je pisao o njegovom predavanju u frankovačkoj čitaonici 1909. godine. Novine ga nazivaju bivšim unionistom, potonjim grosesterajherom i čistim frankovcem, nekadašnjim slobodnim zidarom i tada ultramontancem. Govorio je o pogibeljima za Hrvatsku i Hrvate od okolnih naroda i zaključio: Sasvim je drugačije sa srpskom pogibelji. Srpska je pogibelj najopasnija, ona truje i uništava hrvatsku svijest, ulazi u hrvatsku dušu, pa ruši vjeru u hrvatsku misao, zanos za čisto hrvatsku budućnost, za hrvatsko državno pravo. Raznarođuje Hrvate, da prestanu biti Hrvati, a ne postaju Srbi, nego nešta trećega, odurnoga i gnjusnoga - Slavosrbi! Srpska je pogibelj najopasnija, baš zato što govorimo istim jezikom, pa se tako nebratska državna ideja uvlači nesaznano u hrvatske duše... Iste novine su navele i njegov raniji stav po pitnju Srba. U spisima pokojnog pravoslavnog protojereja Manojla Grbića, pisca znamenitog djela Karlovačko vladičanstvo, je navedena jedna bilješka Isidora Kršnjavog, nakon održane ankete o školskim čitankama, na kojoj je i on bio pozvan: Što bi bilo od nas Hrvata, da nije među nas došlo srpsko pleme, koje je u nas unijelo narodnu poeziju, obnovilo nam tradiciju, podiglo narodni jezik, oživilo narodnu svijest i energiju? List konstatuje njegvu promjenu stava: Danas isti Kršnjavi sastavlja pledoaje dr. tužitelju, koji traži vješala za one ljude, koji su radili ono što je on nekada tako hvalio. Narodni poslanik dr Mile Starčević je na saborskoj sjednici iznio dokaz da je dr Iso Kršnjavi sastavljao pledoaje državnog odvjetnika Milana Akurtija u veleizdajničkom procesu, ako ne sav, a ono bar veliki dio njegov. Iz navedenog se vidjelo da se radilo o aktu političke osvete, jer je vođa političke stranke sastavljao državnom odvjetniku optužbeni govor protiv Srba.
Reference
Kategorija:Rođeni 1845. Kategorija:Umrli 1927. Kategorija:Biografije, Našice Kategorija:Hrvatski slikari Kategorija:Hrvatski političari