Luka Radetić (1917—1982) bio je bosanskohercegovački i jugoslavenski partizanski borac, kasnije proglašen za narodnog heroja Jugoslavije, 23. jula 1953.

Biografija i ratni put Radetić (Ilije) Luka rođen je 15. marta 1917. godine u Ćukovcu, Skender-Vakuf, ondašnja općina Kotor-Varoš. Prvo obrazovanje je vjerovatno stekao u rodnom selu. Prije rata bavio se zemljoradnjom, a u NOB-u stupio je 27. jula 1941. godine u ustaničku četu koju je predvodio Dujko Komljenović. U SKJ primljen je oktobra 1941. U prvim borbenim akcijama, dokazao se kao neustrašiv borac. Učestvovao je u borbi za oslobođenje Skender-Vakufa, te Šipraga, Maslovara, Vrbanjaca, Obodnika, 1941. Učestvovao je i u oslobođenju Kotor-Varoši, 19. februara 1942..

Kada se dogodio četnički puč u Maslovarama, 8. aprila 1942., kada je ubijen komesar čete Idriz Maslo, Luka je uspio da pobegne. U objašnjenju okolnosti pod kojim je poginuo Komesar, u pismu Slavku Odiću, Radetić javlja:

Prilikom osnivanja obnovljenog 4. krajiškog NOP odreda, 2. februara 1943. godine na Petrovom polju, Luka je postavljen za zamjenika komandira 3. čete, ali je uskoro ponovo ranjen u borbi protiv četnika. Poslije liječenja, postavljen za komandira iste čete. Prilikom napada na neprijateljsko uporište u Kotor-Varoši, maja 1942., ušao je sa četom u grad, zarobio 15. domobrana i 5 ustaša, vodom u kojem je bio u izviđaanju, razoružao je I zarobio više od 30 četnika. Tokom majskih borbi 1943. Protiv ustaša i četnika na području Lipovca, gdje je Banjalučki odred držao borbeni položaj i štitio slobodnu teritoriju uz svakodnevne borbe bio je i Luka.

U borbi za oslobođenje Banjaluke, krajem decembra 1943. godine, Radetić je, sa svojom četom u sastavu Banjalučkog odreda, na Karanovcu postigao odlične rezultate. Samo u jednom jurišu, zahvaljujući hrabrosti, prisilio je jednu domobransku jedinicu da se preda, a oni koji su dali otpor bili su potučeni. Poslije uspješnih borbi postao je komandant bataljoha a potom i komandant Banjalučkog odreda. U proljeće 1944. godine Luka je učestvovao u progonu četnika iz doline Neretve. U tim borbama njegov Odred uništio je više od 200 četnika, a on je učinio nekoliko podviga u toku ovih borbi. Tako je, komandujući samo s jednim vodom , razoružao više desetina četnika, da bi u povratku s jednim suborcem, tokom borbenih aktivnosti, pregazio Neretvu i na drugoj strani rijeke uništio veliku grupu četnika. U ovoj borbi je teško ranjen.

Od stupanja u partizane, sve do penzioniranja, Radetić je bio na svim hijerarhijskim starješinskim pozicijama do komandanta odreda: desetar ustaničke jedinice, vodnik, zamjenik komandira čete, komandir čete, komandant bataljona i izvjesno vrijeme zamjenik komandanta Banjalučkog partizanskog odreda, a potom njegov komandant.<ref name=

Također pogledajte NOB NOVJ Partizani

Reference

Kategorija:Rođeni 1917. Kategorija:Nosioci Ordena narodnog heroja Kategorija:Jugoslavenski partizani Kategorija:Bosanskohercegovački partizani Kategorija:Umrli 1982.