Crvene alge (lat. Rhodophyta, od grč. ῥόδον – rodon = crven + φυτόν – fiton = biljka) su velika skupina najčešće višećelijskih, morskih algi, uključujući i mnoge morske trave. Njihovo taksonomsko rangiranje kreće se od razreda do koljena. Donedavno su preovladavali i enciklopedijski podaci o broju vrsta između 2.000 i 7.000 recentnih vrsta. Međutim, prema novijim izvorima, dok neki drugi izvori govore da postoji više od 10.000 vrsta u ovom koljenu algi Rhodophyta obuhvata jedno od najvećih koljena alga, koje sadrži preko 7000 trenutno prepoznatih vrsta s tekućim taksonomskim revizijama. Glavnina vrsta (6,793) pripada razredu Florideophyceae, a većinom se sastoje od višećelijskih, morskih algi, uključujući mnoge značajne morske trave.

Slatkovodni ih je približno 5%, koje su najučestalije su u toplijim područjima . Izuzev dvije vrste obalnih špiljskih staništa u razredu Cyanidiophyceae, s bespolnim razmnožavanjem, koje su se divergirale od drugih crvenih algi prije oko 1,3 milijarde godina, nema kopnenih vrsta, što bi moglo biti posljedica evolucijskog uskog grla, kada je posljednji zajednički predak izgubio oko 25% svojih osnovnih gena i velik dio evolucijske plastičnosti.

Većina najuglednijih autora, slaže se sa procjenom da su jedna od najstarijih skupina eukariotskih algi. Samo dvadesetak rodova nastanjuje i vode na kopnu. Većinom žive pričvršćene za kamenitu podlogu, ali i za školjke, te vrlo rijetko kao epifiti pričvršćene za druge alge. Vrlo su ostjetljive na promjene temperature. Dosta su sitnije od smeđih algi, pa se na područjima jakih talasa ne mogu održati na podlozi; zato pretežno žive u mirnim dubokim vodama.

Najstariji fosilni nalazi ovih algi datiraju iz mezoproterozoika, prije otprilike jedne do 1,3 milijarde godina.

Pregled Crvene alge su višećelijski organizmi, rijetko jednoćeliski, raznolikog oblika talusa: končastog, perastog ili razgranarog, krpastog ili člankovitog, Neke od njih podijeljen u rizoide, kauloide i filoide. Boja talusa je obično svjetlocrvena do ljubičasta, a neke su crvenoljubičaste ili smeđecrvene. Pigmenti su vidu varijante hlorofila a, kod nekih sa primjesama malih količina hlorofila d i karotinoid koji su prekriveni veoma fluorescentnim crvenim, u vodi topivim fikoeritrinom. Kod nekih vrsta dolazi i modri fikocijan. U proceu fotosinteze stvata se tzv. floridejski škrob, ugljikohidrat između škroba i glikogena.

Crvene alge razmnožavaju se, spolno i nespolno]] (uključujući i vegetativno). I spolne i nespolne reprodukcijske ćelije su nepokretne.

Žive u moru, rijetko u slatkoj vodi ili na kopnu. Najčešće su u litoralnoj zoni, posebno toplijih mora, a naseljavaju i veće dubine, do oko 200 m.

Mnoge crvene alge upotrebljavaju se kao hrana za ljude i domaće životinje, što je posebno rašireno u Japanu. Također, i neke su važne i industrijskoj proizvodnji agara, kao one iz rodova Gelidium i Gracillaria). A sgar je vema značajan u farmaciji, prehrambenoj industriji, medicinskoj mikrobiologiji i raznim laboratorijama, kao osnova hranjivih podloga za uzgoj mikroorganizama i mnogih dugih analiza. . Opis Crvene alge su jako posebna skupina algi. Imaju eukariotsku stanicu bez biča i centriola. Njihova stanična stijenka ima unutarnji sloj sastavljen od celuloze, dok je vanjski sloj građen od pektina, te je sluzast. Imaju jednu jezgru, rijetke su one koje u starosti imaju više jezgara. Kao rezerva za hranu služi im ugljikohidrat floridejski škrob (između glikogena i škroba), koji se u obliku zrnaca nalazi na površini rodoplasta. Crvenu boju daju im fikobilini. Kloroplasti nemaju endoplazmatski retikulum, a građeni su od paralelno naslaganih vrećica, tilakoida.

Razmnožavanje Crvene alge se razmnožavaju nespolno, spolno ili izmjenom spolnog i nespolnog razmnožavanja (smjena generacija). Ciklus razmnožavanja može biti pokrenuto različitim faktorimaa, kao što je dužina obdanice. Nemaju pokretnih ćelija, a spore i gameti su nepokretni, pa su morska stujanja glavni put za oplodnju. Vegetativno razmnožavanje se odvija kod jednoćelijskih oblika diobom, raskidanjem kolonije ili parčanjem talusa. Također postoji razmnožavanje sporama, uz tvorbu posebnih tipova spora, kao što su monospore, tetraspore i polispore. Spolno razmnožavanje odvija se atipskom oogamijom.

Upotreba Iz mnogih koralnih algi, koje izlučuju kalcij-karbonat, stvarajući koralne grebenove, dobija se materijal višestruke namjene. Ćelijskog zida nekih vrsta dobijaju se različiti polisaharidi za pripremu lijekova Također, Neke, iz ove grupe crvenih algi, dio su drevne evropske i azijske kuhinje, za pripravljenje raznih dodataka kao prehrambenih aditiva. Sadrže veliku količinu vitamina i bjelančevina, a jednostavno se uzgajaju, pa su zbog toga pogodnene za kultivaciju, koja je u Japanu počela prije više od 300 godina.

Evolucija i staništa Evolucija hloroplast počela je nakon endosimbiotskog spajanja predaka, fotosintetskih cijanobakterija i ranih eukariotskih fagotrofa. Ovaj događaj (nazvan primarna endosimbioza) rezultirao je nastankom crvenih i zelenih algi, i the Glaucophyta, koji čine najstarije evolucijske linije fotosintetskih eukariota. Sekundarna endosimbioza koja uključuje predačku crvenu algu i heterotrofni eukariot, što je rezultirao evolucijom i diversifikacijom nekoliko drugih fotosintetskih rodova poput Cryptophyta, Haptophyta, Stramenopiles (ili Heterokontophyta) i Alveolata. Pored višećelijskih smeđih algi, procjenjuje se da više od polovine svih poznatih vrsta mikrobnih eukariota ima pladide koji potiču iz crvenih algi.Steal My Sunshine | The Scientist Magazine

Crvene alge dijele se na Cyanidiophyceae, klasu jednoćelijskih i termoacidofilnih ekstremofila, koje se nalaze u sumpornim vrelima i drugim kiselim okruženjima, a prilagođavanje je djelomično omogućeno horizontalnim prijenosom prokariotskih gena, s tim da oko 1% njihovog genoma ima ovo porijeklo i dva sestrinska taksona koja se nazivaju okružrnje SCRP (prema porodicama Stylonematophyceae, Compsopogonophyceae, Rhodellophyceae i Porphyridiophyceae) i BF (Bangiophyceae i Floridephyceae (oba u moru), na kojima se nalaze i Floridephyceae). Kladus SCRP obuhvata mikroalge, jednoćelijske oblike i višećelijske mikroskopske niti i lopatice. BF su makroalge, morske alge koje obično ne narastu na duže od otprilike 50 cm, ali nekoliko vrsra može dostići i do oko 2 m.Plants and animals sometimes take genes from bacteria, study of algae suggests - Sciencemag.org

Većina rodofita su morske alge, s globalnom rasprostranjenošću, a često se nalaze na većim dubinama u usporedbi s drugim morskim algama. Iako je ovo ranije pripisivano prisustvu pigmenata (poput fikoeritrina) koji su omogućili crvenim algama da nastanjuju veće dubine od ostalih makroalgi prilagodbom boje, noviji dokazi to dovode u pitanje (npr. otkriće zelenih algi u velikim dubinama na Bahamima). Neke morske vrste nalaze se na pješčanim obalama, dok se većina drugih može naći na stjenovitim supstratima. Slatkovodne vrste čine 5% raznolikosti crvenih algi, ali one imaju i rasprostranjenje u različitim staništima širom svijeta; uglavnom vole čiste vodotokove, s bistrim vodama i kamenitim dnom, ali s nekim iznimkama. Nekoliko slatkovodnih vrsta živi u crnim vodama sa pješčanim dnima a još manje ih se nalazi u više skoro slatkim vodama. I morske i slatkovodne predstavljene su slobodnim makroalgama i manjim endo / epifitskim / oblicima, što znači da žive u ili na drugim algama, biljkama i životinjama. Pored toga, neke morske vrste usvojile su parazitski način života i mogu se naći na bliskim ili udaljenijim domaćinima crvenih algi.

Galerija

Klasifikacija Crvene alge razvrstane su u dva potkoljena šest redova: Bangiales, Nemalionales, Cryptonemiales, Gigartinales, Rhodymeniales i Ceramiales. Potkoljeno Cyanidiophytina H.S.Yoon, K.M.Müller, R.G.Sheath, F.D.Ott & D.Bhattacharya

Potkoljeno Eurhodophytina G.W.Saunders & Hommersand

C) Potkoljeno Proteorhodophytina Muñoz-Gómez, Mejía-Franco, Durnin, Colp, Grisdale, J.M.Archibald & Slamovits

Razred Rhodophyta classis incertae sedis Fosili u razredu Rhodophyceae Ruprecht 1851: †Aoujgaliaceae, †Archaeolithophyllaceae, †Archaeolithophyllales, †Calcifoliida, †Florideae, †Foliophycus, †Gigartinales, †Gymnocodiaceae, †Peyssonneliaceae, †Solenoporaceae; fosiliu redu Corallinales: Archaeolithothamnium, Archamphiroa, Craticulaceae, Graticula, Halysis, Hapalidiaceae, Nematothallopsis, Sporolithaceae, Subterraniphyllum. Porodice

Acrochaetiaceae Fritsch ex W.R.Taylor Acrosymphytaceae S.C.Lindstrom Acrothesauraceae G.W.Saunders & Kraft Acrotylaceae F.Schmitz Ahnfeltiaceae Maggs & Pueschel Areschougiaceae J.Agardh Atractophoraceae Maggs, L.Le Gall & G.W.Saunders Balbianiaceae R.G.Sheath & K.M.Müller Balliaceae H.-G.Choi, G.T.Kraft, & G.W.Saunders Bangiaceae Duby Batrachospermaceae C.Agardh Blinksiaceae Hollenberg & I.A.Abbott Boldiaceae Herndon Bonnemaisoniaceae F.Schmitz Callithamniaceae Kützing Calosiphoniaceae Kylin Catenellopsidaceae P.A.Robbins Caulacanthaceae Kützing Ceramiaceae Dumortier Champiaceae Kützing Chondriellaceae Levring Chondrymeniaceae Rodriguez-Prieto, G.Sartoni, S.-M.Lin & Hommersand Colaconemataceae J.T.Harper & G.W.Saunders Compsopogonaceae F.Schmitz Corallinaceae J.V.Lamouroux Corallinales familia incertae sedis Corallinophycidae familia incertae sedis Corynocystaceae Kraft Corynodactylaceae G.W.Saunders, Wadland, Salomaki & C.E.Lane Crossocarpaceae Perestenko Cruoriaceae Kylin Cubiculosporaceae Kraft Cyanidiaceae Geitler Cystocloniaceae Kützing Delesseriaceae Bory Dicranemataceae Kylin Dixoniellaceae Yokoyama et al. ex J.L.Scott et al. Dumontiaceae Bory Endocladiaceae Kylin Entwisleiaceae F.J.Scott, G.W.Saunders & Kraft Erythropeltales incertae sedis Erythrotrichiaceae G.M.Smith Etheliaceae K.R.Dixon, C.W.Schneider & G.W.Saunders Faucheaceae Strachan, G.W.Saunders & Kraft Florideophyceae incertae sedis Fryeellaceae L.Le Gall, Dalen & G.W.Saunders Furcellariaceae Greville Gainiaceae R.L.Moe Galaxauraceae P.G.Parkinson Galdieriaceae Merola Gelidiaceae Kützing Gelidiellaceae K.-C.Fan Gigartinaceae Bory Glaucosphaeraceae Skuja Gloiosiphoniaceae F.Schmitz Gracilariaceae Nägeli Granufilaceae Z.X.Shi, S.L.Xie & D.Hua Haemeschariaceae Wilce & Maggs Halymeniaceae Bory Hapalidiaceae J.E.Gray Hildenbrandiaceae Rabenhorst Hydrolithaceae R.A.Townsend & Huisman Hymenocladiaceae Le Gall, Dalen & G.W.Saunders Inkyuleeaceae H.-G.Choi, Kraft, H.-S.Kim, Guiry & G.W.Saunders Kallymeniaceae Kylin Lemaneaceae C.Agardh Liagoraceae Kützing Liagoropsidaceae S.-M.Lin, Rodríguez-Prieto & Huisman Lithophyllaceae Athanasiadis Lithothamniaceae H.J.Haas Lomentariaceae Willkomm Mastophoraceae R.A.Townsend & Huisman Meiodiscaceae S.L.Clayden & G.W.Saunders Mesophyllumaceae C.W.Schneider & M.J.Wynne Mychodeaceae Kylin Mychodeophyllaceae Kraft Naccariaceae Kylin Nemaliaceae De Toni & Levi Nemastomataceae Ardissone Nizymeniaceae Womersley Orthogonacladiaceae G.H.Boo, Le Gall, K.A.Miller & S.M.Boo Ottiaceae Entwisle, J.R.Evans, M.L.Vis & G.W.Saunders Palmariaceae Guiry Peyssonneliaceae Denizot Phacelocarpaceae Searles Phragmonemataceae Skuja Phyllophoraceae Willkomm Pihiellaceae J.M.Huisman, A.R.Sherwood and I.A.Abbott Plocamiaceae Kützing Polyidaceae Kylin Porolithaceae R.A.Townsend & Huisman Porphyridiaceae Kylin Pseudoanemoniaceae V.J.Chapman Pterocladiaceae G.P.Felicini & Perrone Pterocladiophilaceae K.-C.Fan & Papenfuss Ptilocladiopsidaceae Rodriguez-Prieto, Freshwater & Hommersand Rhizophyllidaceae Ardissone Rhodachlyaceae G.W.Saunders, S.L.Clayden, J.L.Scott, K.A.West, U.Karsten & J.A.West Rhodellaceae H.S.Yoon, K.M.Müller, R.G.Sheath, F.D.Ott & D.Bhattacharya Rhodochaetaceae F.Schmitz Rhodogorgonaceae S.Fredericq, J.N.Norris & C.Pueschel Rhodomelaceae Horaninow Rhodophysemataceae G.W.Saunders & J.L.McLachlan Rhodophyta familia incertae sedis Rhodothamniellaceae G.W.Saunders Rhodymeniaceae Harvey