mini|desno|250px|Nadgrobni spomenik Jovana Baraka

Jovan Barako (Karlovac, 1836. − Karlovac, 28. maja 1914.) bio je jedan od najuglednijih i najimućnijih ljudi u Karlovcu druge polovice 19. i početkom 20. vijeka, trgovac, poliglota i veliki dobrotvor. Kao najveći dobrotovor karlovačke srpske pravoslavne crkvene općine, testametnarno je ostavio imovinu u vrijednosti od oko 400.000 kruna.

Porijeklo Jovanov djed Konstantin i baka Ekaterina, djevojački Zega, su živjeli u Vlahoklisuri u Makedoniji (Grčka). Jovanov otac Vasilije je sa svojim stricem pobjegao iz Vlahoklisure od turskog nasilja i nastanili su se u Karlovcu. Obojica su se počela baviti trgovinom hrane, što je Vasilije kasnije raširio, dok nije pod upravom njegove djece, Konstantina i Jovana postala jedna od prvih trgovina te struke, koje su u nekadašnjem Karlovcu postojale. Porodica Barako se i u staroj postojbini, Makedoniji, bavila trgovinom, pa se i u novoj sredini brzo obogatila imajući već iskustva bavljenjem tim poslom.

Jovanova majka Jelena Peović bila je sestra majke Mladena Živojinovića, nekadašnjeg predsjednika karlovačke srpske pravoslavne crkvene općine. Vasilije i Jelena su imali troje djece: Kostu (rođ. 1832.), Jovana (rođ. 1836.) i Emiliju (rođ. 1840.). Kosta se dva puta ženio, nije imao djecu i umro je 1894. Emilija se udala za pančevačkog trgovca hranom Mihajila Krančevića, djecu nisu imali, kasnije se preselila sa svojim mužem bratu u Karlovac gdje je i umrla 21. marta 1914.

Školovanje, brak, putovanja Jovan je završio srpsku narodnu školu u Karlovcu i višu trgovačku školu u Ljubljani. Oženio se sa Eufemijom, kćerkom poznatog književnika i publiciste Dr Jovana Subotića i njegove prve žene. Djecu nisu imali. Jovan je bio u zajednici s bratom Kostom sve do njegove smrti, a poslije njega je vodio posao do smrti svoje supruge 1905. godine. Tada napušta trgovačke poslove i živio je povučeno u svojoj kući sa sestrom i bratom od tetke, Mladenom. Kuću je podigao sa svojim bratom Kostom 1872. godine. Bio je miran, skroman i obrazovan čovjek. Pored svog maternjeg jezika odlično je govorio i njemački, novo-grčki, turski, cincarski, a razumio je i italijanski jezik. U kasnijem dijelu života izučava i latinski jezik da bi mogao porediti latinski prijevod Novog zavjeta s grčkim izvornikom. Mnogo je putovao, a ističe se njegovo putovanje u Moskvu na etnografsku izložbu 1867. godine sa puncem Jovanom Subotićem, karlovačkim protom Nikolom Begovićem i trgovcem Aleksandrom Musulinom. Putovanje je detaljno opisao u jednoj bilježnici, ali opis nije dovršio niti je putopis štapao. Cijeli taj opis je nosio vjersko obilježje. U Sankt Peterburgu Isakijevskoj crkvi je bio oduševljen liturgijom. Nakon pjevanja vaskršnjeg tropara razgovorao je sa jednim Rusom, kojem je odgovorio da nije Rus, već da je Serb iz Kroacija.

Testament Zagrebački Srbobran je objavio njegov testament 2. juna 1914. godine. Svoju kuću na kupskoj obali sa svim zemljištem (vrijedilo je oko 140.000 kruna) ostavio je srpsko-pravoslavnoj crkveno-školskoj općini u Karlovcu. Istoj općini u gotovini je ostavio i iznos od K 100.000., da se kapitalizira, dok ne dostigne iznost od K 200.000. Ta svota se imala upotrijebiti na obnovu parohijske crkve svetog Nikole u Karlovcu. Istoj općini je ostavio K 10.000 fondu za crkveno pjevanje koji je pokojnik sam osnovao 1866. godine, K 20.000 za kapelu na groblju, odnosno za održavanje groblja, K 20.000 za održavanje spomenika, K 10.000 kao fond za siromašne grada Karlovca, s tim, da se dohodak ima davati pola pravoslavnima, a pola ostalim sirotim stanovnicima grada Karlovca, te konačno K 15.000 općini u njezine svrhe.

Osim toga ostavio je još legate: srpsko pravoslavnim crkvenim općinama u Kolariću, Tušiloviću i Trebinji za njihove crkve svakoj po K 10.000, crkvi svetog Save na Vračaru u Beogradu (na kom je Sinan-paša spalio kosti svetog Save) K 5.000, crkvi u Marindolu K 5.000, crkvi u Dobrincima (u Srijemu) K 3.000, manastiru Vrdnik na Fruškoj gori K 3.000, crkvi u Boviću K 2.000 crkvi u Krnjaku K 1.000, za kupovinu zvona u Karlovcu K 2.000, a po K 1.000 crkvama u Kolariću, Trebinji i Tušiloviću, konačno K 2.000 rimokatoličkoj crkvi svete Barbareu Karlovcu.

K 20.000 ostavio je cincarskoj pravoslavnoj općini u Vlaho-Klisuri kod Kostura u Makedoniji, gdje mu se rodio djed Konstantin i baba Ekaterna. K 5.000 domu za siročad u Beogradu, K 12.000 Matici srpskoj u Novom Sadu, K 5.000 društvu "Privrednik" u Zagrebu, K 2.000 srpskom pjevačkom društvu u Zagrebu, K. 1.000 srpskoj ženskoj preparandiji u Karlovcu, K 1.000 gradskoj bolnici u Karlovcu, K 500 realnoj gimnaziji u Karlovcu, K 500 djevojačkoj školi u Karlovcu i K 1.000 vatrogasnom društvu u Karlovcu.

Spor oko grobnog mjesta Jovana Baraka 2010. godine je postojao spor između lokalnih vlasti grada Karlovca i predstavnika Srba, u vezi grobova znamenitih Srba na groblju u Karlovcu. Zbog neplaćanja takse za održavanje grobova, postojala je mogućnost da se ti grobovi prekopaju. Na grobovima, među kojima je i grob Jovana Baraka, su ostavljana upozorenja karlovačke administracije o neplaćenoj taksi. Predstavnici Srpske pravoslavne crkve su razgovarali sa gradonačelnikom i direktorom preduzeća "Zelenilo", kako bi ti grobovi bili izuzeti od plaćanja taksi, jer i za grobna mjesta poznatih Hrvata na katoličkom groblju niko nije plaćao nikakve takse. Pravoslavna crkva je morala otkupiti te grobove i sada su u njenom vlasništvu, da bi se sačuvali od uništenja, a posmrtni ostaci vladike gornjokarlovačkog Simeona Zlokovića su prenešeni u manastir Gomirje.

Reference

Kategorija:Rođeni 1836. Kategorija:Umrli 1914. Kategorija:Biografije, Karlovac Kategorija:Srbi u Hrvatskoj