desno|mini|300px|Intenzitet izumiranja živih vrsta u zadnjih 540 miliona godina Masovno izumiranje je pojam za događanje naglog smanjenje broja živih vrsta na Zemlji, u geološki relativno kratkom periodu. Prema fosilnim podacima to nisu preživjeli ni mnogu sisari, ptice, gmizavci, vodozemci, ribe, beskičmenjaci). Preko 97% svih vrsta koje je ikada živjelo na ovoj planeti do sada je izumrlo, pri čemu se to nije dešavalo u jednakim intervalima. Prema fosilnim dokazima, oko dva do pet taksonomskih porodica morskih beskičmenjaka i kičmenjaka izumre svakih milion godina.Raup, D. & Sepkoski, J. (1982). "Mass extinctions in the marine fossil record". Science 215: 1501–1503 Za procjenu stope izumiranja, obično se uzimaju fosili morskih organizama, zato što su svestraniji i pokrivaju veći vremenski interval od fosila kopnenih životnih formi. Planetu dijeli otprilike procijenjenih 10 miliona vrsta.
Otkad je počeo život na Zemlji, bilo je nekoliko masovnih izumiranja koje je prekoračilo prosječnu stopu izumiranja. Na prijelazu krede u tercijar, prije 65 miliona godina, desilo se masovno izumiranje koje je privuklo najviše pažnje i postalo najpoznatije zbog istrebljenja dinosaura. U zadnjih 540 miliona godina dogodilo se pet masovnih izumiranja, u kojima je nestalo oko 50 % životinjskih vrsta; najmasovnije izumiranje dogodilo se prije 251 milion godina, kada je, prema procjenama fosiliziranih dokaza, izgubljeno oko 96% tadašnjeg života u moru, dok je na kopnu nestalo više od tri četvrtine svih živih bića; to ukazuje na mogućnost da uzrok izumiranja vjerovatno nije bio vezan isključivo za događaj na kopnu. Pretpostavlja se da je bilo i nekoliko izumiranja i tokom arhaika, ali prije fanerozoika nije bilo životinja s čvrstim skeletom i drugim strukturama koje su mogle ostavili fosilne tragove.
Procjene o broju masovnih izumiranja u zadnjih 540 miliona godina kreću se od pet do više od dvadeset, ovisno o tome koji se kriteriji uzimaju pri procjeni masovnosti nestajanja taksona.
Masovna izumiranja desno|mini|150px Klasičnih tzv. “Pet velikih'” masovnih izumiranja koje su 1982. utvrdili Jack Sepkoski i David M. Raup, naučna zajednica općenito prihvata kao najznačajnije: kraj ordovicija, kasni devon, kraj perma, kraj trijasa i kraj krede:Morell, V., and Lanting, F., 1999. "The Sixth Extintion," National Geographic Magazine, February 1999. Zanimljivo je zapaziti da se većina tih događaja zbila na prijelazima geoloških jedinica. Kambrij – ordovicij, prije 488 miliona godina, kada se desila serija masovnih izumiranja koja su eliminirala mnoge vrste Brachiopoda i smanjile broj trilobita. Ordovicij – silur, prije 450-440 miliona godina, kada su se dogodila dva masovna izumiranja, koje zajedno, prema procentu nestalih rodova, neki smatraju drugim najvećim u Zemljinoj prošlosti. Izumrlo je oko 27% svih porodica i 57% svih rodova. U tom razdoblju bila su čak dva veća izumiranja, međusobno odvojena po milion godina.Sole, R. V., and Newman, M., 2002. "Extinctions and Biodiversity in the Fossil Record - Volume Two, The earth system: biological and ecological dimensions of global environment change pp. 297-391, Encyclopedia of Global Environmental Change John Wilely & Sons. Tada se sav živi svijet se još nalazio u okeanima. Devona – karbon, prije 360-375 miliona godina: Dogodio se produženi niz izumiranja koje je oko 70% svih živih vrsta zbrisalo sa lica Zemlje. To nije bio kratak i iznenadan događaj jer je trajao oko 20 miliona godina, a postoje dokazi i za seriju izumiranja unutar tog razdoblja. Tada je izumrlo oko 19 % svih porodica i 50% svih rodova. Među ostalima, od tada su se prestali pojavljivati fosili svih bezviličnih riba. Po nekima, u tom periodu, bilo je čak sedam različitih izumiranja. Perm – trijas, prije 251 milion godina: Dogodilo se najveće izumiranje, koje je odnijelo oko 53% svih porodica morskih organizama, 84% morskih rodova, 96% svih morskih vrsta te, prema procjeni, 70% svih kopnenih vrsta (uključujući biljke, kičmenjake i, u jedinom zabilježenom slučaju u historiji Zemlje do sada, izumiranje insekata). Teorije o uzroku te pojave su različite, od pada meteora do globalnog zatopljenja.New Evidence Says Earth’s Greatest Extinction Caused By Ancient Meteorite Science DailyGreatest Extinction Probably Caused By Meteorite Or Comet Impact Space Daily. “Veliko izumiranje” je imalo ogromno evolucijsko značenje: na kopnu je završena dominaciju y, što je dalo mogućnost za arhosaure a potom i dinosaure koji su postali dominantni kičmenjaci; u morima je procenat sesilnih životinja smanjen sa 67% na 50%. Cijeli kasniji dio perma je bio težak i teško podnošljiv, osobito za morski život – čak i prije izumiranja, razina izumiranja je bila dovoljno velika kako bi se uključila u “Velikih pet”. Trijas – jura, prije 205-199 miliona godina: Na samom prijelazu izumrlo je oko 20% svih morskih vrsta, 48% svih rodova, ali i mnogi arhosauri i većina terapsida, a eliminirani su posljednji od velikih vodozemaca. Izumrla je bar polovina poznatih vrsta koje su tada živjele na Zemlji, ali su dinosauri uspjeli preživjeti i postati dominantni u juri. Kreda – palogen, prije 65 miliona godina: Izumrlo je oko 75% svih živih vrsta i 17% porodica. To je bilo od velikog značaja za prasisare. jer je označilo kraj doba dinosaura i otvorilo put za njihov razvoj pa su sisari postali dominantni kopneni kičmenjaci. U okeanima, broj vrsta smanjio se za oko 33%. Izumiranje je bilo neravnomjerno – neki organizmi su nestali, neki su doživjeli teške gubitke, dok su pak drugi imali tek minimalne gubitke, poput krokodila. Današnje vrijeme – holocensko masovno izumiranje: Oko 70% biologa smatraju da je današnja era dio masovnog izumiranja, prema anketi Američkog muzeja prirodne historije, vjerojatno najbrža ikada, . Neki, kao što su E. O. Wilson sa Univerziteta Harvarda, predviđaju da bi antropogeno uništavanje biosfere moglo označiti izumiranja polovine svih današnjih vrsta u sljedećih 100 godina. Istraživanja i napori za očuvanje ugroženih vrsta slažu se da smo usred razdoblja izumiranja, iako neki predviđaju puno niže stope i puno optimističnije verzije trajanja tog procesa i izbjegavaju katastrofična predviđanja. Izumiranje mnogih predstavnika megafaune pred kraj ledenog doba također se smatra dijelom izumiranja u holocenu.Eldredge, Niles (June 2001). The Sixth Extinction. ActionBioscience.org. Neki paleontolozi pak osporavaju da raspoložive informacije podupiru poređenja s masovnim izumiranjem u prošlosti.Regan, H.M.; Lupia, R & Drinnan, A.N. et al. (2001), "The Currency and Tempo of Extinction", The American Naturalist (University of Chicago Press) 157: 1–10, <http://www.journals.uchicago.edu/cgi-bin/resolve?id=doi:10.1086/317005&erFrom=-553768327590922063Guest>
Neki su predložili da su navodne varijacije bioraznolikosti morskog života zapravo samonastale, nakon izobilja koje je direktno povezano s kvantitetom raspoloživih stijena za uzorke kroz različita vremenska razdobljaSmith, A.; A. McGowan (2005). "Cyclicity in the fossil record mirrors rock outcrop area". Biology Letters 1 (4): 443–445. doi:10.1098/rsbl.2005.0345.. Ipak, mnogi dokazi ukazuju da su se masovna izumiranja doista dogodila.
Manja izumiranja Pojave manjih izumiranja, prema većini procjena, uključuju ona vezana za: prekambrij – izumiranje u ediakariju, prije 542 miliona godina; kambrij – prije 517 miliona godina; prije 502 miliona godina; prije 488 miliona godina; silur – prije 428 miliona godina karbon – jura prije 183 miliona godina; kreda – prije 117 miliona godina; paleogen – rijelaz iz aocena u oligocen, prije 33 miliona godina; neogen – srednji miocen, prije 14.5 miliona godina:
Moguće smanjenje učestalosti izumiranja lijevo|mini|250px|Na prijelazu perma u trijas dogodilo se najveće izumiranje u historiji: fosil izumrle biljke Rhachyphyllum schenkii Dijagram izumiranja pokazuje da: Razmak između masovnih izumiranja postaje sve veći; Prosječne rate izumiranja se smanjuju;
Smatra se da je predstava o tome masovna izumiranja postaju sve rjeđa je prilično spekulativna, prema prospektivoj statistici primjera od oko 10 događaja izumiranja, što je premalo da bi bio značajan znak za bilo kakav trend. Prosječne pozadinske stope oslanjaju se na stotine primjeraka tokom perioda od 550 miliona godina, pa je očito da je potrebno objasniti uzroke smanjenja tih stopa. Oba fenomena se mogu objasniti na više od jedne varijante tumačenja.MacLeod, Norman (6 Jan 2001). Extinction!.: Razumljivo je da su potpuni fosili su jako rijetki, a većina izumrlih organizama je predstavljeno samo po nekoliko djelimičnih fosila, a potpuni su najrjeđi u najstarijim stijenama i sedimentima. Neki paleontolozi su, dakle, krivo stavili nađene dijelove organizama u drugačiji rod koji je često definiran samo da objasni te nalaze. Takav rizik je veći za starije fosile jer su netipski dijelovi za bilo kakav živi organizam.
R.E. Martin smatra da su okeani postali prihvatljiviji za život u zadnjih 500 miliona godina a manje osjetljivi na masovna izumiranja: otopljeni kisik se proširio te je prodro u velike dubine; razvoj života na kopnu smanjio je hranjive tvari i rizik povećanja hemijkslijs i iscrpljivanja kisika. Isto tako, morski ekosistemi postali su raznolikiji, tako da su lanci i mreže ishrane postali stabilniji i teže se mogu narušiti.Martin, R.E. (1995). "Cyclic and secular variation in microfossil biomineralization: clues to the biogeochemical evolution of Phanerozoic oceans". Global and Planetary Change 11 (1).Martin, R.E. (1996). "Secular increase in nutrient levels through the Phanerozoic: Implications for productivity, biomass, and diversity of the marine biosphere". Palaios 11: 209-219
Mogući uzroci thumb|250px|Dinosauri su najpoznatija izumrla grupa Postoji nekoliko teorija o uzrocima masovnih izumiranja. Macleod je sažeo odnos između masovnih izumiranja i događaja koji se često spominju kao njihovi neposredni uzroci,MacLeod, N (6 Jan 2001). Extinction!, upotrebljavajući podatke iz Courtillot et al (1996)Courtillot, V., Jaeger, J-J., Yang, Z., Féraud, G., Hofmann, C. (1996). "The influence of continental flood basalts on mass extinctions: where do we stand?" in Ryder, G., Fastovsky, D., and Gartner, S, eds. "The Cretaceous-Tertiary event and other catastrophes in earth history". The Geological Society of America, Special Paper 307, 513-525, Hallam (1992)Hallam, A. (1992). "Phanerozoic sea-level changes". New York; Columbia University Press i Grieve et al (1996)Grieve, R., Rupert, J., Smith, J., Therriault, A. (1996). "The record of terrestrial impact cratering". GSA Today 5: 193-195: Bujice bazalta: Od 11 nalazišta, sva su povezana sa značajnim izumiranjem, ali Wignall je zaključio da se samo pet od velikih izumiranja podudara s erupcijom bazalta i da su glavne faze počele prije njih.Wignall, P.B. (2001), "Large igneous provinces and mass extinctions", Earth-Science Reviews vol. 53 issues 1-2 pp 1-33. Pad razina vodenih bazena desilo se u 12 masovnih izumiranja, od kojih je 7 povezano sa značajnim izumiranjem. Pad asteroida. koji su napravili kratere veće od 100 km: samo jedan je povezan s izumiranjem. Pad asteroida koji su stvorili kratere manje od 100 km: preko 50, velika većina ipak nije povezana s velikim izumiranjima.
Bazaltne bujice Stvaranje velikih okolinskih magmatskih stijena od bujica bazalta moglo je: stvoriti prašinu i male čestice koje su zaustavile fotosintezu, izazivajući kolaps lanaca ishrane. izbaciti okside sumpora koje su mogle stvoriti kisele kiše i otrovati mnoge organizme. izbaciti ugljik-dioksid koji je izazvao globalno zatopljenje koje ubilo veliki broj organizama.
Razni istraživači su pretpostavili da su masovne erupcije vulkana mogle uzrokovati i pridonijeti izumiranjima pred kraj krede, perma, trijasa i jure.
Sniženje razine mora