Acipenseridae je porodica riba iz reda Acipeneriformes (jesetre), sa 27 vrsta. Početak njihove evolucije datiran je u period trijas, prije oko 245 do 208 miliona godina.
Porodica obuhvata u četiri roda: Acipenser , Huso , Scaphirhynchus i Pseudoscaphirhynchus. Sada bi mogle izumrijeti četiri vrste. Dvije usko povezane vrste, Polyodon spathula i Psephurus gladius su istog reda, Acipenseriformes, ali su u porodici Polyodontidae i ne smatraju se "pravim" jesetrama. I jedne i druge označavaju se kao "primitivne ribe", jer su njihova morfološka obilježja relativno nepromijenjena od najranijih fosilnih zapisa. Porijeklom su iz suptropskih, umjerenih i subarktičkih rijeka, jezera i obalnih dijelova Evroazije i Sjeverne Amerike.
Jesetre su dugovječne, kasno sazrijevajuće ribe s karakterističnim obilježjima, poput heterocerknih repnin peraja sličnih onima kod ajkula, izduženog, vretenastog tijela glatke kože, bez krljušti i oklopljene s pet bočnih redova koštanih ploča zvanih skute. Nekoliko vrsta može narasti do prilične veličine, obično u rasponu od 7 – 12 m. Najveća jesetra koja je zabilježena bila je beluga, ženka ulovljena u estuariju Volge, 1827. godine, težine 1.571 kg i duga 7,2 m. Većina jesetri su anadromnne jer migriraju uzvodno na mrijest, ali većinu svog života provode hraneći se u deltama rijeke i estuarijima; hrane se na dnu. Neke vrste naseljavaju isključivo slatkovodne bazene, dok su druge pretežno u morskim okruženjima, u blizini obalnih područja, a poznato je da ulaze i u otvoreni okean.
Nekoliko vrsta jesetri se lovi zbog ikre koja se prerađuje u luksuznu hranu kavijar. To je dovelo do ozbiljne prekomjerne eksploatacije, koja je, u kombinaciji s drugim prijetnjama očuvanju, dovela većinu vrsta u kritično ugroženo stanje, na rubu izumiranja.
Opis thumb|320px|Lobanja jesetre: a – rostrumb – nosna kapsula c – očna duplja d – otvori (foramina) za spinalne živce e – notohord g –kvadratna kosth – podjezična kost i –mandibula j –bazibranhijek – rebra l – hioidne kostiI, II, III, IV, V – škržni lukovi Jestre su zadržale nekoliko primitivnih svojstava među košljoribama. Zajedno s ostalim članovima podrazreda Chondrostei, one su jedinstvene među košljoribama, jer su im skeleti gotovo u cijelosti hrskavičasti. Znakovito je, međutim, da taj skelet nije primitivnog karaktera, već je izveden; preci jesetra imali su koštane kosture. Također im nedostaje centar pršljenova, a djelomično su prekrivene sa pet bočnih redova skuta, a ne krljušti. Također imaju četiri brčića – čulne organe, ispred širokih, bezubih usta. U riječnim staništima, kreću se samo po dnu, a brkovi se vuku po šljunku ili mutnoj podlozi. Prepoznatljive su po izduženim tijelima, spljoštenim rostrumima, izrazitim skutama i brkovima, te izduženim gornjim režnjem repa. Skeletni oslonac za uparene peraje su sa zrakolikim strukturama koje se nalaze unutar tjelesnog zida, iako se mrežaste strukture slične zracima mogu vidjeti i izvana.
Jesetre i su među najvećim ribama: neke beluga jesetra ("Huso huso") u Kaspijskom moru navodno dostižu dužinu veću od 5,5 m i težinu od oko 2.000 kgFrimodt, C., (1995). Multilingual illustrated guide to the world's commercial coldwater fish. Fishing News Books, Osney Mead, Oxford, England. 215 p. (4.400 kg) dok su za kaluge (Huso dauricus) u rijeci Amur budu slične i veće od 1.000 kg.Krykhtin, M.L. and V.G. Svirskii (1997). Endemic sturgeons of the Amur River: kaluga, Huso dauricus, and Amur sturgeon, Acipenser schrenckii. Environ. Biol. Fish. 48(1/4):231-239. One su i među ribama koje najduže žive, od kojih neke i preko 100 godina, a spolnu zrelost postižu u dobi od 20 ili više godina.Berg, L.S. (1962). Freshwater fishes of the U.S.S.R. and adjacent countries. volume 1, 4th edition. Israel Program for Scientific Translations Ltd., Jerusalem. (Russian version published 1948).
Životni ciklus Jesetre su kasnosazrijevajuće ribe. Njihov prosječni životni vijek je 50 do 60 godina, a prvi mrijest javlja se tek kad ne napune 15 do 20 godina. Ne mrijeste se svake godine, jer zahtijevaju posebne uvjete. Ti se zahtjevi mogu ili ne moraju ispuniti svake godine zbog različitih okolišnih uvjeta, poput odgovarajućeg fotoperioda u proljeće, bistre vode s plitkim stijenama ili šljunkom, gdje se jaja mogu prilijepiti, uz potrebnu temperaturu vode i protok za oksigenaciju jaja. Pojedina ženka može položiti 100.000 do 3 miliona jajašaca, ali neće se sva oploditi. Oplođena postaju ljepljiva i pri kontaktu se pridržavaju donje podloge. Da embrioni sazriju u larve ribe, potrebno je osam do 15 dana. Za to vrijeme ovisne su o žumanjčanim vrećicama.
thumb|right|250p|Donja strana i usta jesetre
Filogenija i taksonomija Unatoč postojanju fosilnih zapisa, teško je odrediti potpunu klasifikaciju i filogeniju vrsta jesetri, dijelom i zbog velike varijacije jedinki i ontogenije, uključujući geografske kline u određenim svojstvima, kao što su oblik rostruma, broj zraka i dužina tijela. Daljnji zbunjujući faktor je osebujna sposobnost jesetri da stvaraju reproduktivno održive hibride, čak i između vrsta iz različitih rodova. Dok Actinopterygii imaju dugu evolucijsku historiju koja kulminira sadašnjim najpoznatijim ribama, prošla adaptivna radijacija je ostavila samo nekoliko preživjelih, kao što su jesetore i iglice.
Širok raspon acipenserida i njihov ugroženi status otežali su prikupljanje sistemskih materijala. To je navelo istraživače u prošlosti da identificiraju preko 40 dodatnih vrsta koje su kasniji naučnici odbacili kao nevaljane. Još uvijek nije jasno da li su vrste u rodovima Acipenser i Huso su monofiletski (potomci jednog pretka) ili parafilski (potomci mnogih predaka), premda morfološki motivirana podjela između ova dva roda očito nije potkrijepljena genetičkim dokazima. U toku je napor da se riješi taksonomska konfuzija, koristeći kontinuiranu sintezu sistematskih podataka i molekulskih tehnika.
Filogenija porodice Acipenseridae, kao na priloženom kladogramu, pokazuje da su evoluirale među košljoribama. Approximate dates are from Near et al., 2012.
U prihvaćenoj taksonomiji, razred Actinopterygii i red Acipenseriformes su dva kladusa.
Porodica Acipenseridae podijeljena je u dvije potporodice, Acipenserinae, koja uključujući rodove Acipenser i Huso i Scaphirhynchinae, uključujući rodove Scaphirhynchus i Pseudoscaphirhynchus.
Porodica sadrži 8 izumrlih vrsta i 28 postojećih vrsta/podvrsta (uključuju jednu starletsku vrstu i dvije vrste živih fosila), u 4 roda:
Porodica Acipenseridae Potporodica Acipenserinae Rod Acipenser Linnaeus, 1758 †Acipenser albertensis Lambe 1902 Acipenser baerii J. F. Brandt, 1869 Acipenser baerii baerii J. F. Brandt, 1869 Acipenser baerii baicalensis A. M. Nikolskii, 1896 Acipenser baerii stenorrhynchus A. M. Nikolskii, 1896 Acipenser brevirostrum Lesueur, 1818 Acipenser dabryanus A. H. A. Duméril, 1869 †Acipenser cruciferus (Cope 1876) †Acipenser eruciferus Cope 1876 Acipenser fulvescens Rafinesque, 1817 †Acipenser gigantissimus Nessov 1997 Acipenser gueldenstaedtii J. F. Brandt & Ratzeburg, 1833 Acipenser medirostris Ayres, 1854 Acipenser mikadoi Hilgendorf, 1892 †Acipenser molassicus Probst 1882 Acipenser naccarii Bonaparte, 1836 Acipenser nudiventris Lovetsky, 1828 †Acipenser ornatus Leidy 1873 Acipenser oxyrinchus Mitchill, 1815 Acipenser oxyrinchus desotoi Vladykov, 1955 Acipenser oxyrinchus oxyrinchus Mitchill, 1815 Acipenser persicus Borodin, 1897 Acipenser ruthenus Linnaeus, 1758 Acipenser schrenckii J. F. Brandt, 1869 Acipenser sinensis J. E. Gray, 1835 Acipenser stellatus Pallas, 1771 Acipenser sturio Linnaeus, 1758 †Acipenser toliapicus Agassiz 1844 ex Woodward 1889 Acipenser transmontanus J. Richardson, 1836 †Acipenser tuberculosus Probst 1882 Rod Huso J. F. Brandt & Ratzeburg, 1833 Huso dauricus (Georgi, 1775) Huso huso (Linnaeus, 1758) Potporodica Scaphirhynchinae Rod Scaphirhynchus Heckel, 1835 Scaphirhynchus albus (Forbes & R. E. Richardson, 1905) Scaphirhynchus platorynchus (Rafinesque, 1820) Scaphirhynchus suttkusi J. D. Williams & Clemmer, 1991 Rod Pseudoscaphirhynchus Nikolskii, 1900 Pseudoscaphirhynchus fedtschenkoi (Kessler, 1872) Pseudoscaphirhynchus hermanni (Kessler, 1877) Pseudoscaphirhynchus kaufmanni (Kessler, 1877)
Također pogledajte Reference
Vanjski linkovi
FishBase info on Acipenser Official website of the World Sturgeon Conservation Society PBS special, video clips and public outreach videos about sturgeon
Kategorija:Ribe Kategorija:Acipenseriformes Kategorija:Fauna Bosne i Hercegovine Kategorija:Fauna Evrope