Hloritni ion ili hlor-dioksidni anion je halit sa hemijskom formulom ClO2–. Hloritni spoj koji sadrži ovu grupu, s hlorom u oksidacijskom stanju od +3. Hloriti su poznati i kao soli hlorne kiseline.

Spojevi Slobodna hlorna hiselina HClO2 je najmanje je stabilna oksokiselina hlora i primijećena je samo kao vodena otopina u malim koncentracijama. Kako se ne može koncentrirati, to nije komercijalni proizvod. Alkalni i zemnoalkalijski metali su bezbojni ili blijedožuti spojevi, s tim što je natrij-hlorit (NaClO2 ) jedini komercijalno važan hlorit. Hloriti teških metala (Ag+, Hg+, Tl+, Pb2+, kao i Cu2+ i NH4+) su nestabilni i razlažu se eksplozivno na toploti ili pri šoku. Natrij-hlorit se dobija indirektno iz natrij-hlorata, NaClO3. Prvo nastaje eksplozivno nestabilni plin hlor-dioksid, ClO2, redukcijom natrij-hlorata u jakoj kiselinskoj otopini s pogodnim redukcijskim sredstvom (naprimjer, natrij-hloridom, sumpor-dioksidom ili hlorovodičnom kiselinom).

Struktura i svojstva Hloritni ion ima savijenu molekulsku geometriju, usled dejstva usamljenog para na atomu hlora, sa uglom veze O–Cl–O od 111° i dužinama veze Cl–O od 156 pm. Hlorit je najjači oksidant hlornih oksianiona na osnovu standardnih polućelijskih potencijala.

Ion Kiselinska reakcija E° (V) Neutrala/bazna reakcija E° (V) Hipohlorit H+ + HOCl + e− → 1/2 Cl2(g) + H2O 1,63 ClO− + H2O + 2 e− → Cl− + 2 OH− 0,89 Hlorit 3 H+ + HOClO + 3 e− → 1/2 Cl2(g) + 2 H2O 1.64ClO2− + 2 H2O + 4 e− → Cl− + 4 OH− 0,78 Hlorat 6 H+ + ClO3− + 5 e− → 1/2 Cl2(g) + 3 H2O 1,47ClO3− + 3 H2O + 6 e− → Cl− + 6 OH− 0,63 Perhlorat 8 H+ + ClO4− + 7 e− → 1/2 Cl2(g) + 4 H2O 1,42ClO4−+</sup> 4 H2O + 8 e− → Cl− + 8 OH− 0,56

Upotreba Najvažniji hlorit je natrij-hlorit (NaClO2); upotrebljava se za izbjeljivanje tekstila, celuloze i papira, ali unatoč snažnoj oksidirajućoj prirodi, često se ne koristi direktno, već se upotrebljava za stvaranje neutralne vrste hlor-dioksida (ClO2), obično reakcijom sa HCl: 5 NaClO2 + 4 HCl → 5 NaCl + 4 ClO2 + 2 H2O

Ostali oksianioni Postoji nekoliko oksianiona hlora u kojima može pretpostaviti oksidacijsko stanje −1, +1, +3, +5 ili +7 unutar odgovarajućih aniona Cl−, ClO−, ClO2– , ClO3sup>–</sup> ili ClO4sup>–</sup>, poznata uobičajeno i respektivno kao hlorid, hipoklorit, hlorit, hlorat i perhlorat. Oni su dio veće porodice drugih hlor-oksida. Oksidacijsko stanje −1 +1 +3 +5 +7Imenovani anion Hlorid Hpohlorit Hlorit Hlorat Perhlorat Formula Cl− ClO− ClO2− ClO3− ClO4− Struktura 50px|Hloridni ion 50px|Hipohloritni ion 50px|Hloritni ion 50px|Hloratni ion 50px|Perhloratni ion

Također pogledajte Hlorid Hlorat Reference

Kirk-Othmer Concise Encyclopedia of Chemistry, Martin Grayson, Editor, John Wiley & Sons, Inc., 1985

Kategorija:Hlorni oksidi