Otisak prsta ili dermatoglifi (eng. fingerprints) je trag koji ostavljaju trenja i pritiskanje površine ljudskog prsta na ravnim podlogama. Oporavak djelomičnih otisaka s mjesta zločina važan je metod forenzičke nauke . Vlaga i masnoća na prstu rezultiraju ostavljanje otisaka prstiju na površinama poput stakla ili metala. Namjerni prikazi cijelih otisaka prstiju mogu se dobiti tintom ili drugim tvarima koje se sa vrhova rubova trenja na koži prenose na glatku površinu kao što je papir. Zapisi o otiscima prstiju obično sadrže otiske s jastučića na zadnjem zglobu prstiju, mada službene kartice otiska prsta obično bilježe i dijelove donjih zglobova prstiju.
Područja kože sa epidermskim grebenom nemaju dlaka ni žlijezda lojnica, ali posjeduju niz znojnih žlijezda, čiji se izvodni kanali otvaraju duž grebenova. Posmatranjem male površine dlana, mogu se uočiti nizovi paralelnih grebenova u kojima se uočava niz promjena njihovog smjera. Osobine dermatoglifa jednog malog područja zovu se mimitije, a čine ih: otok, kratki greben, prsten (zaton), češljasta formacija, i završetak epidermalnog grebena. Između epidermskih grebenova mogu se vidjeti uske strukture, koje samo rijetko mogu imati pore; to su sekundarni grebenovi i izostavljaju se pri brojanju (osim ako nemaju pore). O šarama dermatoglifa govori se u slučajevima diskontinuiteta paralelnog toka epidermalnih grebenova.
Pručavani pokazatelji i razine analize thumb|350px|Tipovi otisaka prstiju:a) kopije originalnih otisaka prsta kvalitativno različitih dermatoglifab) shematski prikaz usmjerenosti grebenova kod kvalitativno različitih dermatoglifa A – luk, B – šatorast luk, C – ulnarna petlja, D – radijalna petlja, E – vrtlog, F – vrtlog sa centralnim džepom, G – dvostruka petlja, H – sporedna petlja thumb|350px|Broj grebenova na otisku prsta utvrđuje se tako što se izbroje sve šare od triradijusa do centra konfiguracije (petlje ili vrtloga), koje presijecaju bijele linije na ovim prikazima. Pošto konfiguracija luk nema triradijusa, označava se kao 0 (nula). Kod šatorastog luka icentralni triradijus je istovremeno i centar konfiguracije pa je rezultat isti: 0 Standardna analiza otisaka prstiju uključuje više kvantitativnih i kvalitativnih obilježja, za čije opise i mjere je utvrđena standardna terminologija, kako slijedi.
Radijanti (karakteristične linije) su grebeni koji teku iz triradijusa i obuhvataju posmatranu konfiguraciju (otisak). Ti grebenovi predstavljaju skelet područja otiska. Karakteristične linije se vrlo lahko mogu uočiti prateći grebenove koji teku iz triradijusa. Ukoliko je greben koji formira liniju prekinut, praćenje se nastavlja i preko prekida. Ako nema direktnog nastavka grebena, posmatranje se nastavlja na susjednom grebenu koji se nalazi dalje od unutrašnjosti područja otiska. Ukoliko se pak praćeni greben račva, dalje se slijedi periferna grana grebena. Kor (cor) je oznaka za centralni dio (jezgro) otiska prsta. Triradijus (triradius) je centar oblikovanog spoja linija triju (u Y-formi) područja u kojima se epidermni grebenovi savijaju tekući i dalje paralelno. Geometrijski centar triradijusa označava se kao njegov vrh. U idealnom slučaju, on je u sjecištu tri grebena koji međusobno zatvaraju ugao od približno 120°. Međutim, ukoliko se tri grebena ne dotiču, vrh triradijusa može predstavljati veoma kratki greben, u vidu tačke, koji se naziva ostrvo ili završetak grebena. On može biti na grebenu, u tački najbližoj centru razilaženja tri “najunutrašnjija” grebena. Nekada se vrh triradijusa ne nalazi na grebenu i određuje se kao tačka u kojoj tri “najunutarnjija” grebena međusobno zatvaraju ugao od približno 120o. U istoj konfiguraciji može biti jedan do tri triradijusa ili ih uopće nema. Dermatoglifi oblikuju veoma heterogene konfiguracije, ali se sve mogu svrstati u tri osnovna oblika: petlja, luk i vrtlog. Petlja (loop) se odlikuje paralelnim tokom grebenova koji se mijenjaju za 180o, a njen centar je završetak jednog epidermnog grebena ili ga čini epidermski greben koji se savija, a nakon toga ide u suprotnom smjeru. Triradijus se nalazi na suprotnoj strani od one sa koje polaze epidermalni grebenovi. Vrtlog (whorl) je formacija sa dva ili tri triradijusa. Može biti spiralan, simetričan ili u vidu dvostruke petlje. Luk (arch) je takva konfiguracija dermatoglifa u kojoj se grebenovi razvijaju lučno (ne za 180o) i ne formiraju triradjus. Luk sa triradijusom ipak postoji i označava se kao šatorasti luk.
Analiza dermatoglifa obuhvata njihovu kvalitativnu i kvantitativnu promjenljivost.
Kvalitativna analiza podrazumijeva proučavanje tipa konfiguracije šara i njihovih osobenosti na prstima. Ona se pri tom isključivo služi opisnim (antroposkopskim) terminima i oznakama.
Kvantitativna analiza uključuje meristiku triradijusa i epidermnih grebenova. Pri tom se polazi od nekoliko temeljnih pojava i pojmova koje se uvijek precizno kvantificiraju (prema standardnim - konvencijskim kriterijumima). PII (patern indensity index) je prosječan broj triradijusa na prstima ruku jedne osobe. U tom pogledu šare dermatoglifa se vrednuju prema broju triradijusa (luk = 0, petlja = 1, vrtlog = 2), pa se vrijednost PII kreće u rasponu: 0 - 2; ako je 0, to znači da se na svim prstima javlja luk, a ako je 2, svi prsti imaju vrtlog. 'RC (ridge count) je broj epidermnih grebenova na jagodici svakog prsta i to onih koji prelaze ili dotiču liniju koja spaja triradijus i centar otiska. Triradijus se ne uključuje u zbir, kao ni epidermski greben koji ga formira (cor), a ni epidermski grebenovi bez pore (sekundarni epidermski grebenovi). TRC (total ridge count) je suma epidermskih grebenova na jagodicama svih deset ručnih prstiju, pri čemu se kod vrtloga uzima veći RC. ARC (absolute ridge count) je suma epidermskih grebenova svih deset prsta uključujući i drugi RC kod vrtloga.
Biologija right|thumb|Grebenovi dodirne površine prsta Otisak prsta nastaje na bilo kojoj neporoznoj površini i daje otisak grebenova trenja na prstu čovjeka. Poklapanje dva otiska prsta spada među najčešće korištene i najpouzdanije biometrijske tehnike. Usklađivanje otiska prsta uzima u obzir samo očigledne karakteristike otiska prsta.
Greben je uzdignuti dio epiderme na kažiprstu (ostalih i nožnih prstiju ), dlanovima ruke ili tabanima stopala, koji se sastoji od jedne ili više povezanih grebenskih jedinica trenje kože tTo su ponekad poznati kao "epidermni grebeni" koji nastaju zbog sučelja između dermalnih papila kože i interpapilarnih klinova epiderme. Ovi grebeni služe za pojačavanje vibracija koje se pokreću, naprimjer, kada vrhovi prstiju prelaze po neravnoj površini, bolje prenoseći signale čulnim nervima uključenim u percepciju fine teksture. Ovi grebeni mogu također pomoći pri lijepljenju grubih površina i mogu poboljšati kontakt s površinom u vlažnim uvjetima.
Sistemi klasifikacije 150px|right|thumb|Otisak zvani luk 150px|right|thumb|Otisak petlja 150px|right|thumb|Otisak prsta vrtlog right|150px|thumb|Otisak luk Prije informatizacije, u velikim bazama otisaka prstiju korišteni su ručni sistemi za arhiviranje. Sistem klasifikacije otiska prsta grupira otiske prstiju prema njihovim karakteristikama i stoga pomaže u poređenju posmatranih otiska s velikom bazom podataka otisaka prstiju. Upitni otisak može se zatim uporediti sa podskupom otisaka prstiju u postojećoj bazi podataka . Sistemii rane klasifikacije temeljili su se na općim obrascima grebena, uključujući prisustvo ili odsutnost kružnih uzoraka, nekoliko ili svih prstiju. To je omogućilo arhiviranje i pronalaženje papirnih zapisa u velikim zbirkama na temelju samo obrazaca grebena. Najpopularniji sistemi koristili su klasu uzorka svakog prsta da bi formirali numerički ključ za pomoć pri pretraživanju u sistemu arhiviranja. Klasifikacije otisaka prstiju uključuju Roscherov sistem, Juan Vucetichev sistem i Henryjev klasifikacijski sistem . Roscherov sistem razvijen je u Njemačkoj i implementiran je i u Njemačkoj i u Japanu. Vucetichev (Vučetić) sistem razvijen je u Argentini i implementiran je u cijeloj Južnoj Americi. Henryjev klasifikacijski sistem razvijen je u Indiji i implementiran u većini zemalja engleskog jezičkog područja.
U Henryjevom klasifikacionom sistemu postoje tri osnovna obrasca otisaka prstiju: petlja, vrtlog i luk koji sačinjavaju 60–65 posto, 30–35 posto i 5 posto svih otisaka prstiju. Postoje i složeniji klasifikacijski sistemi koji još više raščlanjuju obrasce, na obične lukove ili ispupčene lukove i petlje koje mogu biti radijalne ili ulnarne, ovisno o strani ruke prema koji je usmjeren uži kraj. Ulnarne petlje počinju na ružičastoj (pink - p) strani prsta, bočnoj bliže ulni, donjoj kosti kosti. Radijalne petlje započinju na bočnoj strani prsta, strani bliže radijusu. Vrtlozi mogu imati i klasifikacijske podgrupe, uključujući obične, slučajne, dvostruke , pavino oko, kompozitne i središnje džepovske vrtloge. Ri/Rt + Rr/Rm + Lt/Rp + Lm/Li + Lp/Lr Brojevi dodijeljeni svakom otisku temelje se na tome jesu li ili su vrtjeli. Vrtlozi u prvom udjelu, dat je 16, u drugom an 8, u trećem a 4, u četvrtom a 2, a 0 u posljednjem udjelu. Lukovima i petljama dodjeljuju se vrijednosti 0. Na kraju, brojevi u brojniku i nazivniku sabiraju se pomoću sheme: (Ri + Rr + Lt + Lm + Lp)/(Rt + Rm + Rp + Li + Lr) A 1 dodaje se i gornjoj i donjoj, kako bi se isključila mogućnost dijeljenja sa nulom. Naprimjer, ako desni prstenjak i lijevi kažiprst imaju vrtloge, upotrijebljena je frakcija: 0/0 + 8/0 + 0/0 + 0/2 + 0/0 + 1/1
Rezultirajuća kalkulacija je: (0 + 8 + 0 + 0 + 0 + 1)/(0 + 0 + 0 + 2 + 0 + 1) = 9/3 = 3 0/0 + 8/0 + 0/0 + 0/2 + 0/0 + 1/1 Sistem koji koristi većina stručnjaka, iako složen, sličan je Henryjevom klasifikacionom sistemu. Sastoji se od pet frakcija, pri čemu R označava desno, L lijevo, i kažiprst, m srednji prst, t palac, r prstenjak i p (ružičasta) za mali prst. Frakcije su sljedeće: Ri/Rt + Rr/Rm + Lt/Rp + Lm/Li + Lp/Lr
Identifikacija otiska prsta 150px|thumb|Otisak prsta stvoren strukturom papilarnih grebenova, usljed trenja. Identifikacija otiska prsta, poznata kao daktiloskopija, ili identifikacija otiska ruke, postupak je poređenja dva slučaja otisaka trenja na grebenu kože, s prstiju šake ili stopala, ili čak dlana ruke ili stopala, kako bi se utvrdilo mogu li ovi dojmovi poticati od iste osobe. Fleksibilnost trenja na grebenima kože znači da u svakom detalju nikada nisu otisci dva prsta ili dlana; čak i dva otiska zabilježena odmah jedan za drugim iz iste ruke mogu se malo razlikovati. Identifikacija otiska prsta, koja se također naziva i individualizacija, uključuje stručnjaka ili stručni računarski sistem koji djeluje u skladu s pravilima bodovanja praga, određujući da li su dva otiska grebena trenja vjerovatno nastala iz istog prsta ili dlana (ili nožnog prsta ili tabana).
Namjerno snimanje rubnih dijelova otiska obično se obavlja crnom tintom pisača, namotanom preko kontrastne bijele pozadine, obično bijele karte. Rubovi otiska se također mogu snimiti digitalno, obično na staklenoj ploči, koristeći tehniku zvanu Live Scan. Latentni otisak je slučajno ovlašno ostavljanje tragova grebena nanesenih na površinu predmeta ili zida. Latentni otisci su nevidljivi golim okom, dok su patentni otisci ili plastični otisci vidljivi. Latentni otisci su često fragmentarni i zahtijevaju upotrebu hemijskih metoda, praha ili alternativnih izvora svjetlosti kako bi bili jasni. Ponekad bi jedna obična, blistava svetiljka učinila vidljivim latentni otisak.