Ebdžed ( أبجد) vrsta je pisanja u kojem (za razliku od alfabeta) svaki simbol ili glif predstavlja suglasnik, a na čitaocima je da zaključe koji samoglasnik treba upotrijebiti. Takozvani mješoviti ebdžedi sadrže samoglasnike, bilo izborne dijakritičke, bilo određeni broj jasnih samoglasnika ili oboje. Ime ebdžed se temelji na prva (u svom izvornom redu) četiri slova arapskog alfabeta (elif, ba, džim, dal) i češće se koristi umjesto termina "suglasnički" i "suglasnički alfabet", pri opisu "Zapadno-semitske" porodice pisama.
Etimologija Ime "ebdžed" () izvedeno je iz izgovora prvih slova arapske abecede u svom izvornom redoslijedu elif, ba, džim, dal, što se podudara sa starijim feničkim, hebrejskim i semitskim proto-alfabetima: alef, bet, gimel, dalet.
Terminologija Prema Peteru T. Danielsu, ebdžed se razlikuje od abecede po tome što su samo suglasnici, a ne samoglasnici, predstavljeni među osnovnim grafemima . Ebdžedi se razlikuju od abugida, druge kategorije koju je definirao Daniels, po tome što se u ebdžedima zvuk samoglasnika podrazumijeva fonologijom, a u sistemima gdje postoje znakovi za samoglasnike, kao što su nikkud za hebrejski i ḥereketa za arapski, njihova upotreba nije obvezna niti je široko zastupljena u svakodnevnoj upotrebi. Abugidi označavaju sve samoglasnike (osim „urođenog“ samoglasnika) dijakritičkim, manjim prilogom uz pismo ili samostalnim glifom. Neki abugidi koriste poseban simbol za potiskivanje urođenog samoglasnika kako bi samo suglasnik mogao biti pravilno predstavljen. U slogovnim pismima grafem označava kompletan slog; ili usamljeni samoglasnik ili kombinaciju samoglasnika sa jednim ili više suglasnika.
Suprotstavljanje ebdžeda i abecede, kako je formulirao Daniels, odbacili su i neki drugi naučnici jer se ebdžed kao termin koristi ne samo za arapski brojčani sistem, već i kao pojam za abecedni alat (tj. redoslijed slova) drevnih sjeverozapadnih semitskih skripti nasuprot 'južnoarabijskom' redoslijedu, što je daleko važnije u smislu povijesne gramatike. To je uzrokovalo fatalne efekte na terminologiju uopšte, a posebno na drevnu semitsku filologiju. Također, ovo sugeriše da konsonantska abeceda za razliku od grčke abecede, na primjer, još nije bila istinska abeceda i još uvijek nije cjelovita, nedostaje joj nešto važno da bi bila funkcionalan sistem pisanja u potpunosti. Primjetno je i to da abeceda kao skup slova sa fonološkog stanovišta, nije ogledalo onoga što bi trebala biti u jeziku, prije je skup podataka ono što pruža maksimalnu efikasnost uz najmanje napora sa semantičkog stanovišta.
Porijeklo
Prvi ebdžed koji je stekao široku upotrebu bio je fenički. Za razliku od drugih onovremenih pisama, poput klinastog i egipatskih hijeroglifa, feničko pismo sastojalo se od svega nekoliko desetaka znakova, što je olakšavalo njegovo učenje, a fenički moreplovci proširili su to pismo širom tada poznatog svijeta.
Fenički ebdžed bio je radikalno pojednostavljivanje fonetskog pisanja, budući da je pisanje hijeroglifa zahtijevalo da se odabere hijeroglif koji počinje istim zvukom koji je pisac želio napisati da bi napisao fonetski, kao što je man'yōgana (kineski znakovi korišteni isključivo za fonetsku upotrebu) korišten je za fonetsko predstavljanje japanskog prije izuma kana .
Brojna nova pisama su se razvila iz feničkog, uključujući grčki i aramejski. Grčka abeceda evoluirala je u moderne zapadne abecede, poput latinične i ćirilice, dok je aramejski postao predak mnogih modernih ebdžeda i abugida.
Mješoviti ebdžed mini|El-ʻArabijje, što znači "arapski": primjer arapskog pisma (mješoviti ebdžed). Mješoviti ebdžedi sadrže znakove za neke samoglasnike, izborne dijakritike samoglasnika ili oboje. Izraz čisti ebdžed odnosi se na pisma koja su u potpunosti bez samoglasnika. Većina modernih ebdžeda, kao što su arapski, hebrejski, aramejski i pahlavi, su "mješoviti" jer sadrže simbole za neke foneme samoglasnika, iako se spomenuta nediakritička samoglasnička slova koriste i za pisanje određenih konsonanata, posebno aproksimanata koji zvuče slično kao dugački samoglasnici. "Čisti" ebdžed možda je najbolje predstavljen u vrlo ranim oblicima drevnog feničkog koji se u nekom trenutku (barem u 9. stoljeću prije nove ere) kao i većina suvremenih semitskih ebdžeda počeo nadopunjavati sa nekoliko suglasničkih simbola u sekundarnoj funkciji znakova za samoglasnik, zvanoj matres lectionis. Ova praksa u početku je bila rijetka i u ograničenoj mjeri, ali je postala sve češća i razvijenija u kasnijim vremenima.
Dodavanje samoglasnika U 9. stoljeću p. n. e. Grci su prilagodili feničansko pismo za korištenje u njihovom jeziku. Fonetska struktura grčkog jezika stvorala je previše nejasnoća kada samoglasnici nisu bili napisani, što je zahtjevalo prilagođavanje pisama. Slova za guturalne glasove poput alef, he, het ili ain, nisu bila potrebna pa su tim simbolima dodijeljene vokalne vrijednosti. Slova waw i yod također su prilagođena samoglasnicima pa su zajedno sa he upotrebljavana kao matres lectionis u feničanskom jeziku. Glavna grčka inovacija bila je posvećivanje ovih simbola isključivo i nedvosmisleno samoglasničkim zvukovima koji se mogu proizvoljno kombinirati sa suglasnicima (za razliku od slogova kao što su Linearni B koji obično imaju samoglasne simbole, ali ih ne mogu kombinirati sa suglasnicima kako bi tvorili proizvoljne slogove).
Abugida se razvio nešto drugačijim putem. Smatralo se da je osnovni konsonantski simbol ima svojstveni "a" samoglasnik. Kratke linije povezane na različite dijelove osnovnog slova mijenjaju samoglasnik. Na ovaj način, abeceda Južne Arabije evoluirala je u abecedu Ge'ez između 5. vijeka p. n. e. i 5. vijeka nove ere. Slično tome, oko 3. vijeka prije nove ere, razvilo se Braāhmi pismo (pretpostavlja se iz aramejskog ebdžeda).
Druga veća porodica abugida, kanadski domorodački , prvobitno je razvijena 1840-ih od strane misionara i lingviste Džejmsa Evansa za jezike Kri i Odžibve. Evans je koristio karakteristike pisma Devanagari i Pitmanove stenografije da konstruiše svoju prvobitnu abugidu, da bi u 19. stoljeću, drugi misionari prilagodili Evansov sistem drugim jezicima kanadskih domorodaca. Ovaj sistem se razlikuje od ostalih abugida po tome što je samoglasnik označen rotacijom konsonantskog simbola, pri čemu svaki samoglasnik ima konzistentnu orijentaciju.
Ebdžedi i struktura semitskih jezika Ebdžedni oblik pisanja dobro je prilagođen morfološkoj strukturi semitskih jezika, zbog toga što se riječi na semitskim jezicima formiraju od korijena koji se sastoji od (obično) tri suglasnika, a samoglasnici se koriste za označavanje inflekcijskih ili izvedenih oblika. Na primjer, prema klasičnom arapskom i modernom standardnom arapskom, iz korijena H-B-B (ljubav) se može izvesti oblik yaḥibbu (voli), yaḥubbu (biti voljen) , ʾaḥbāb (dragi, najdraži). U većini slučajeva, nedostatak punih glifova za samoglasnike čini zajednički korijen jasnijim, omogućavajući čitateljima da pogode značenje nepoznatih riječi iz poznatih korijena (posebno u vezi sa kontekstnim tragovima) i poboljšava prepoznavanje.
Nasuprot tome, arapska i hebrejska pisma ponekad igraju ulogu pravih abeceda umjesto ebdžeda kada se koriste za pisanje određenih indoevropskih jezika, uključujući kurdski, bosanski i jidiš .
Ebdžed u Bosni i Hercegovini mini|Epitaf nad ulazom u Gazi Husrev-begovo turbe Korištenje ebdžeda nije zaobišlo ni Bosnu i Hercegovinu u periodu Osmanlijske vladavine. Brojni su epitafi u kojima je kroz stihove izrečena godina smrti i ime pisca epitafa korištenjem ebdžeda. To je slučaj sa epitafom iznad Gazi Husrev-begovog turbeta u Sarajevu.
Iznad ulaza u Gazi Husrev-begovo turbe nalazi se kamena ploča dimenzija 45 X 85 cm na kojoj je ugraviran natpis na arapskom jeziku. Natpis je uklesan u šest eliptičnih prostora obrubljenih debelim linijama. Godina Gazi Husrev-begove smrti izražena je u ebdžedu (izračunato pomoću numeričke vrijednosti arapskih slova) u posljednjem polustihu. Dodavanjem numeričkih vrijednosti slova u posljednjem polustihu dobijena je 948. godina poHidžri, što odgovara godini 1541.-42.
Uporedni grafikon izumrlih i postojećih Ebdžeda +ImeU upotrebiKurzivSmijer# slovaMatres lectionisPorijeklo (područje)PrimjenaJeziciPeriodPod uticajemUticao na (sistem pisanja)Sirjačkidadadesno-lijevo22 konsonana3Bliski istokNestorijanska crkva, Siračka crkvaaramejski, sirjački, asirski neo-aramejski~ 100 p. n. e.aramejskinabatejski, palmirski, mandejski, parćanski, pahlavi, sogdianski, avestanski i manihejskiHebrejskidakao drugo pismodesno-lijevo22 konsonana + 5 završnih slova4Bliski istokIzraelićani, Jevrejska dijaspora, Judeja u periodu Drugog Hramahebrejski, judeo-arapski, judeo-aramejski2. vijek p. n. e.paleo-hebrejski, rani aramejskiArapskidadadesno-lijevo283Bliski istok i Sjeverna Afrikapreko 400 milliona osobaarapski, bosanski, kašmirski, malajski, perzijski, paštunski, ujgurski, kurdiski, urdu, mnogi drugi512 n.e.nabatejski, aramejskiAramejski (Imperijalni)nenedesno-lijevo223Bliski istokAhamenidsko, Perzijsko, Babilonsko, i Asirsko carstvoimperijalni aramejski, hebrejski~ 500 p. n. e.feničkikasni hebrejski, nabatajski, sirjačkiAramejski (rani)nenedesno-lijevo22neBliski istokRazni semitski narodi~ 1000-900 p. n. e. feničkihebrejski, imperijalni aramejski.Nabatejskinenedesno-lijevo22neBliski istokNabatejsko kraljevstvonabatejski200 p. n. e.aramejskiarabicSrednjepersijski, (Pahlavi)nenedesno-lijevo223Bliski istokSasanidsko carstvopahlavi, srednjeperzijskiaramejskipsalter, avestanskiMolitveni Pahlavinedadesno-lijevo21daSjeverozapadna Kina Perzijsko pismo za pisanje na papiru~ 400 n.esirjačkiFeničkinenedesno-lijevo, boustrophedon22neBiblos Kananitifenički, punski, hebrejski~ 1000-1500 p. n. e.proto-kananitski alfabetpunski (varijanta), grčki, etrušćanski, latinski, arapski i hebrejskiParćanskinenedesno-lijevo22daPartia (sjeveroistočni Iran, Južni Turkmenistan i Sjeverozapadni Afganistan)Parćanski i Sasanidski periodi Perzijskog carstvaparćanski~ 200 p. n. e.aramejskiSabejskinenedesno-lijevo, bustrofidon29neJužna Arabia (Saba)Južnoarapski periodsabejski~ 500 p. n. e.Biblosetiopski (Eritreja i Etiopija)Punskinenedesno-lijevo22neKartaga (Tunis), Sjeverna Afrika, MediteranPuska kulturapunski, neo-punskifeničkiProtosinajski, Protokananskinenelijevo-desno24neEgipat, Sinaj, KananKanancikananski~ 1900-1700 p. n. e.u vezi sa egipatskim hijeroglifima fenički, hebrejskiUgaritskinedalijevo-desno30ne, 3 znaka za for gs + samoglasnikUgarit (Sjeverna Sirija)Ugaritiugaritski, hurianski~ 1400 p. n. e.proto-sinajskiJužnoarapskineda (Zabūr - cursive form of the South Arabian script)bustrofidon29daJužna Arabia (Jemen)D'mt kraljevstvoamharijski, tigrinjski, tigre, semitski, kušitski, nilo-saharski 900 p. n. e. proto-sinajskige'ez (Etiopija i Eritreja)Sogdianskinene (u kasnijim verzijama da)desno-lijevo, lijevo-desno (okomito)203djelovi Kine (Xinjiang), Uzbekistan, Tadžikistan, PakistanBudisti, Manihejisogdijanski~ 400 n.e.sirjačkistari ujgurski alfabet, jaqnobijski (tadžikistanski dijalekt) Samarićanskida (700 osoba)nedesno-lijevo22neMezopotamia ili Levant (sporno)Samarićani (Nablus i Holon)samarićanski aramejski, samarićanski hebrejski~ 100-0 p. n. e.pale-ohebrejski alfabet
Također pogledajte
Ebdžedski brojevi (arapski alfanumerički kod) Abugida Gematrija (hebrejski i engleski sistem alfanumeričkog koda) Numerologija (nauka o brojevima) Stenografija (izgrađeni sistemi za pisanje koji su po strukturi ebdžed)
Reference
Izvori
Vanjski linkovi Nauka o arapskim slovima, ebdžed i geometrija, Jorge Lupine
Kategorija:Pisma Kategorija:Jezici Kategorija:Arapski jezik Kategorija:Arapsko pismo