Definicija i simptomi Anorexia nervosa – često jednostavno zvana anoreksija – Često negiraju da imaju problema s malom težinom. i prečesto se vagaju, jedu male količine i jedu samo određenu hranu. Neki pretjerano vježbaju, prisiljavaju se na povraćanje ili koriste laksative da bi ostvarili gubitak kilograma. Komplikacije mogu uključivati osteoporozu, neplodnost i oštećenje srca, između ostalog. Žene će često gube menstruaciju. U ekstremnim slučajevima, osobe s anoreksijom koje neprestano odbijaju značajan unos hrane, intervencijom za obnavljanje težine mogu se hraniti na silu pod ograničenjem putem nazogastrične sonde, u okviru specijalnih psihijatrijskih bolnica. Potrebna je kognitivna terapija ponašanja i hospitalizacija u cilju vraćanja kilograma,
Uzroci i dijagnoza Uzroci su zasad nepoznati. Izgleda da postoje izvjesne genetičke komponente zbog kojih su jednojajni blizanci češće pogođeni nego neidentični. Čini se da i kulturni faktori imaju ulogu u društvima koja cijene mršavost. Pored toga, češće se javlja među onima koji su uključeni u aktivnosti koje cijene mršavost kao što su atletika na visokom nivou, modeliranje i ples. Anoreksija često počinje nakon velike promjene u životu ili stresnih događaja. Dijagnoza počiva na značajno maloj težini za datu životnu dob. Procjena težine bolesti temelji se na indeksu tjelesne mase (BMI) kod odraslih osoba: blaga bolest ima BMI veći od 17, umjerena: BMI od 16 do 17, teška: BMI od 15 do 16 i ekstremna: BMI manji od 15. Kod djece, obično se koristi umanjenje indeksa za 5%.
Prevencija, liječenje i prognoza Liječenje anoreksije uključuje obnavljanje zdrave težine, liječenje osnovnih psiholoških problema i rješavanje ponašanja koja promoviraju problem. Iako lijekovi ne pomažu u debljanju, mogu se koristiti za pomoć kod povezane anksioznosti ili depresija. Brojne vrste terapije mogu biti korisne, poput kognitivne terapije ponašanja ili pristup u kojem roditelji preuzimaju odgovornost za hranjenje, poznato kao Mpudlyjeva porodična terapija. Ponekad ljudi zahtijevaju prijem u bolnicu radi vraćanja kilograma. Dokazi o koristi od nazoželudačne sonde u hranjenju, međutim, nisu jasni; takva intervencija može biti vrlo uznemirujuća i za pacijente s anoreksijom i za zdravstveno osoblje kada se daje protiv volje pacijenta pod ograničenjem. Neki ljudi s anoreksijom će imati samo jednu epizodu i oporaviti se, dok će drugi možda imati mnogo epizoda tokom godina. Povratkom kilograma, poboljšavaju ili rješavaju mnoge komplikacije.
Epidemiologija thumb|320px|Smrtnost u svijetu zbog poremećaja u ishrani, na milion stanovnika, 2012. Procjenjuje se da anoreksija globalno pogađa 2,9 miliona ljudi (što se odnosi na 2015.). Procjenjuje se da se u zapadnim zemljama u određenom dijelu života može dogoditi kod 0,9% do 4,3% žena i 0,2% do 0,3% muškaraca. Otprilike 0,4% mladih žena jpogođeno je u određenoj dobi, a procjenjuje se da se javlja deset puta češće među ženama nego muškarcima. Rates in most of the developing world are unclear. Često započinje u tinejdžerskim godinama ili u mladoj zreloj dobi. Iako se anoreksija češće dijagnosticira tokom 20. stoljeća, nejasno je da li je to bilo zbog povećanja učestalosti ili jednostavno zbog bolje dijagnoze. U 2013. je bilo izravno oko 600 smrtnih slučajeva na globalnom nivou, u odnosu na 400 smrtnih slučajeva 1990. Poremećaji prehrane također povećavaju rizik od smrti osobe iz niza drugih uzroka, uključujući samoubistvo. Oko 5% ljudi s anoreksijom umire od komplikacija tokom desetogodišnjeg perioda, što je gotovo šest puta povećani rizik. Termin "anorexia nervosa" prvi je put je uveden 1873., kada ga je William Gull upotrebio da opiše ovo stanje.
Znaci i simptomi thumb|Leđa osobe sa anoreksijom Anorexia nervosa je poremećaj ishrane koji se karakterizira pokušajima mršavljenja do tačke gladovanja. Osoba s anoreksijom može pokazivati brojne znakove i simptome, čija vrsta i težina mogu varirati i mogu biti prisutni, ali ne i očigledni.
Anorexia nervosa i pridružena neuhranjenost, koja je posljedica samonametnutog gladovanja mogu uzrokovati komplikacije u svim glavnim organskim sistemima u tijelu. Jedan od znakova anorexia nervosaje hipokalemija, pad nivoa kalija u krvi. Značajan pad kalija može izazvati abnormalni srčani ritam, zatvor, umor, oštećenje mišića i paralizu.
Simptomi mogu uključivati: Nizak indeks tjelesne mase za nečije godine i visinu. Amenoreja, simptom koji se javlja nakon dugotrajnog gubitka kilograma; zbog čega menstruacija prestaje, kosa postaje lomljiva, a koža žuta i nezdrava. Strah od i najmanjeg debljanja; poduzimanje svih mjera predostrožnosti kako bi se izbjeglo debljanje ili prekomjerna tjelesna težina. Brzo, kontinuirano mršavljenje. Lanugo: mehka, fina dlakavost po licu i tijelu. Opsesija s brojanjem kalorija i praćenjem sadržaja masti u hrani. Zaokupljenost hranom, receptima ili kuhanjem; mogu kuhati složene večere za druge, ali ne jesti hranu sami ili konzumirati vrlo mali dio. Ograničenja u hrani bez obzira na premalu ili zdravu težinu. Prehrambeni rituali, poput rezanja hrane na sitne komade, odbijanja jela sa drugima i skrivanje ili odbacivanja hrane. Pročišćavanje: Korištenje laksativa, tableta za mršavljenje, sirupa ili tablete za vodu za izbacivanje hrane iz svog sistema nakon jela ili se može uključiti u samostalno povraćanje, što je češći simptom bulimije. Pretjerano vježbanje. including micro-exercising, for example making small persistent movements of fingers or toes. Samopercepcija kao osobe sa prekomjernom, što je u suprotnosti sa stvarnom premalom težinom. Netolerancija na hladnoću i česte tegobe zbog prehlade; tjelesna temperatura može se smanjiti (hipotermija) u nastojanju da sačuva energiju uslijed pothranjenosti. Hipotenzija ili ortostatska hipotenzija. Bradikardija ili tahikardija. depresija, anksiozni poremećaji i nesanica. Usamljenost: može izbjeći prijatelje i porodicu i postati povučeniji i skrovitiji. Rastezanje trbuha. Halitoza (od povraćanja ili ketoze izazvane glađu). Suha kosa i koža, kao i prorjeđivanje kose. Hronični umor. Brza promjena raspoloženja. Obojenje stopala uzrokuje narančast izgled. Jak mišićni tonus, uz bolove. Dokazi / navike samoozljeđivanja ili gnušanja prema sebi. Divljenje mršavijim ljudima. Neplodnost
Liječenje Psihoterapija, redovno medicinsko praćenje i uredna ishrana trebali bi biti dio svakog programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine, obično je nužna hospitalizacija.
Centralni pristup liječenju je prvenstveno individualna psihoterapija, kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Porodična terapija je također vrlo važna, a tearapija modela ponašanja može pomoći da promijeni štetne navike. Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku tačno određenog raspona težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cink- sulfata, često se propisuju i dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv anksioznosti.
Bez tretmana – smrtnost 20% S tretmanom – smrtnost 2-3%; 60% potpuni oporavak, 20% pokazuju fluktuirajući oblik gubljenja težine praćen relapsom, a čak 20% razviju kroničan oblik s pogoršanjem nakon godina Smrt - rezultat gladovanja, samoubojstva (čak 50%) ili neravnoteže elektrolita.psihologija.knjiznice.ffzg.hr, Poremećaji hranjenja (Preuzeto 26. srpnja 2009.)
Također pogledajte Bulimija Gojaznost Pothranjenost
Reference
Vanjski linkovi
National Association of Anorexia Nervosa and Associated Disorders Society of Clinical Psychology—Anorexia
Kategorija:Bolesti Kategorija:Ishrana Kategorija:Psihijatrija Kategorija:Psihologija Kategorija:Društvo