mini|Bosna i Hercegovina Poljski vojni kontingent u Bosni i Hercegovini () – predstavlja odvojenu komponentu poljskih oružanih snaga koja je namijenjena operativnim aktivnostima u sklopu NATO-a, IFOR-a i SFOR-a, od 2004. EUFOR Althea Evropske unije u BiH. Vojna jedinica 2059 (PJW) i 4810 (PKW).

Poljski vojni kontingent u Bosni i Hercegovini je tokom godina imao razna službena imena: 1995–1996: Poljski vojni kontingent u Implementacijskim snagama u Bosni i Hercegovini (PMC IFOR), 1996–1998: Poljski vojni kontingent u Stabilizacijskim snagama u Bosni i Hercegovini (PMC SFOR) 1998–2000: Poljska vojna jedinica u Stabilizacijskim snagama u Bosni i Hercegovini (PJW SFOR), 2000–2003: Poljski vojni kontingent u Stabilizacijskim snagama u Republici Bosni i Hercegovini (PKW SFOR), 2003–2004: Poljski vojni kontingent u Stabilizacijskim snagama u Republici Bosni i Hercegovini, Kosovu, Srbiji i Crnoj Gori, Bivšoj jugoslovenskoj republici Makedoniji i Republici Albaniji (PKW SFOR), 2004–2014: Poljski vojni kontingent u vojnoj operaciji Evropske unije u Bosni i Hercegovini, Kosovu, Srbiji i Crnoj Gori, Bivše jugoslovenske Republika Makedonija i Republika Albanija (PMC EUFOR), od 2014: Poljski vojni kontingent u vojnoj operaciji Evropske unije u Bosni i Hercegovini (PMC EUFOR / MTT).

Historija mini|Zona odgovornosti (AOR) POLBN-a mini|Poljski vojnici na straži mini|Poljski vojnici mini|Poljski vojnici

IFOR Dana 14. novembra 1995. godine, suprostavljene strane koje su učestvovale u građanskom ratu u Bosni i Hercegovini zaključile su Dejtonski sporazum – mirovni sporazum za okončanje sukoba. Stupanjem na snagu Daytonskog sporazuma, srpske i bošnjačko-hrvatske vojne jedinice obustavile su borbene operacije i započele demilitarizaciju. Sprovođenje odredbi sporazuma trebale su nadgledati Implementacijske snage IFOR, kojima je upravljao NATO, djelujući na osnovu mandata Vijeća sigurnosti UN-a. Oni su preuzeli odgovornost od neefikasnih UN-ovih Zaštitnih snaga – UNPROFOR-a.

Za Poljsku, koja je težila članstvu u NATO-u, bilo je od vitalnog interesa učešće u IFOR-u, te je 6. novembra 1995. generalni sekretar NATO-a primio pismo po tom pitanju. Nakon saglasnosti, Vijeće ministara je deklaracijom 5. decembra 1995. odlučilo stvoriti vojni kontingent za misiju. Na taj način su poljske jedinice prvi put učestvovale u vojnoj operaciji u okviru sjevernoatlantskih struktura.

Za razliku od podjedinica nordijskih zemalja, jedinica poljskih oružanih snaga u IFOR-u nije bila poljski odred u mirovnim snagama UN-a (povučena je u decembru 1995). Poljski kontingent, koji je brojao oko 670 vojnika, stvoren je na bazi 16. vazdušno-desantnog odreda 6. vazdušno-jurišne brigade, jedinice koja je u januaru 1995. ušla u program Partnerstvo za mir. Prva grupa oficira poslana je u Dansku već u oktobru 1995. kako bi formirala zapovjedništvo zajedničke brigade, njen premještaj u Bosnu i Hercegovinu započeo je 20. decembra. Ostatak poljskog vojnog kontingenta, nakon priprema koje su trajale nekoliko sedmica, krenuo je prema Bosni i Hervegovini sa pet željezničkih transportera (19. januara pripremna grupa, 29, 30. i 31. glavni dio bataljona).

5. februara 1996. poljski odred od 624 vojnika (POLBAT ili POLBN) službeno je započeo misiju. Operativno je bio podređen Nordijsko-poljskoj jedinici (NORDPOLBDE), koja je dio Multinacionalne divizije Sjever / Task Force Eagle (zasnovana na američkoj 1. oklopnoj diviziji). Zadaci ove jedinice su bili:

osiguranje na izborima u septembru 1996; obezbjeđivanje sigurnosti civilima i međunarodnim snagama; demilitarizacija podređenog područja; deopunjavanje osoblja i kontrolnih centara; podrška humanitarne pomoći.

Poljske podjedinice bile su smještene u gradovima Teslić, Žepče i Jelah, na granici Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (Nacionalni element snabdjevanja (NSE) u okviru nordijsko-poljske grupe za snabdjevanje bio je raspoređen u mađarskom gradu Pečuh). S obzirom na prirodu operacija, jurišne brigade bile su opremljene sa 10 borbenih vozila BWP–1 (1 ksz) i 42 oklopna vozila BRDM-2 (2 i 3 ksz).

SFOR Mandat IFOR-a istekao je 20. decembra 1996. zbog neispunjavanja svih odredbi sporazuma, a na njegovo mjesto imenovane su Stabilizacijske snage – SFOR. NATO jedinice u Bosni i Hercegovini smanjene su sa oko 60.000 do 32.000 vojnika. Također se smanjio i poljski vojni kontingent na oko 500 vojnika, uključujući 443 u POLBAT-u, te je opet bio zasnovan na 16. vazdušno-desantnom odredu. Spektar izvršenih zadataka ostao je približan, sa većim naglaskom na stabilizaciju situacije na terenu.

U sklopu vježbe Dynamic Response 98, u periodu između marta i aprila 1998. godine, u Bosnu i Hercegovinu poslana je strateška jedinica SFOR-a – 18. desantno-jurišna jedinica (u tom momentu u Bosni je bilo oko 1.000 poljskih vojnika).

Progresivna normalizacija situacije u Bosni i Hercegovini, kao i stvaranje multinacionalnih snaga KFOR – a na Kosovu (koja je uključivala Poljsku stratešku vojnu jedinicu (PJW) ) rezultirali su smanjenjem veličine SFOR-a i promjenama u organizacionoj strukturi. Dana 5. januara 2000. nordijsko-poljska jedinica službeno je svedena na oblik nordijsko-poljske borbene grupe (NORDPOLGB), predstavljajući ekvivalent ojačanog odreda. Kao rezultat ovih promjena smanjen je poljski kontingent koji je također bio premješten u Doboj, gdje je ujedinjen sa danskim odredom u sklopu borbene grupe. U Doboj je također premješten i NSE nakon raspada nordijsko – poljske grupe za snabdjevanje u Pečuhu, Mađarska.

U sklopu vježbe Dynamic Response 2001, u periodu između aprila i maja 2001, poljski kontingent pojačan je 2. mehaniziovanom jedinicom iz 10. mehanizovanog odreda 10. oklopne pješadijske jedinice nove Strateške jedinice PJW. Nakon vježbi, brigada je dobila zadatak da ojača kontingent na Kosovu. Za posljednje vježbe u ovom ciklusu uz učestvovanje OS PJW, Dynamic Response 2002 u septembru 2002. poslani su samo elementi osoblja koji su za vrijeme trajanja obuke preuzeli zapovjedništvo nad poljskim jedinicama NORDPOLBG.

U januaru 2003. godine uslijedila je još jedna restrukturizacija Stabilizacijskih snaga: multinacionalne divizije svedene su u rang brigada. Promjene su zahvatile i nordijsko-poljsku borbenu grupu koja je 5. januara 2003. zvanično transformisana u Multinacionalnu borbenu grupu (MNBG), koju su zajedno stvorili poljski, portugalski i slovenski kontingent. Kao rezultat, MNGB je formirao dva odvojena pješačka odreda (poljski i portugalski).

EUFOR Evropska unija je 2. decembra 2004. preuzela od NATO-a odgovornost za nadgledanje implementacije Daytonskog sporazuma – SFOR je zamijenjen EUFOR-om Althea. Nakon toga došlo je do restrukturisanja mirovnih snaga, uključujući i Poljski vojni kontingent. Zbog raspada Multinacionalne borbene grupe i stvaranja poljsko-portugalsko-turskog manevarskog odreda u okviru Sjeverne operativne grupe (MNTF-N), srž poljskog vojnog kontingenta bila je manevarska jedinica u bazi Camp Eagle u Tuzli. Zadaci ove jedinice bili su:

obezbjeđivanje sigurnosti lokalnim vlastima u cilju provođenja Daytonskog sporazuma; održavanje vojnog prisustva, uključujući sprovođenje patrola; zaštita vojnika i osoblja EUFOR-a, uključujući VIP osobe i timove za vezu i posmatranje.

Drugim elementem bili su timovi za vezu i posmatranje kako bi: pratili trenutnu situaciju; održavali civilno-vojne kontakte. 2007. godine, u sklopu smanjenja mirovnih snaga EU i prilagođavanja strukture EUFOR-a situaciji na prostorima misije:

26. aprila 2007. radne snage su raspuštene i njihovi zadaci prebačeni su u Multinacionalni manevrski odred (MNMB). Poljski element odreda bila je manevarska jedinica koju je osnovala Vojna policija; 27. juna 2007. vojna baza Camp Eagle Base u Tuzli predana je Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. Manevrska jedinica i Nacionalni element snabdjevanja premješteni su u kamp Butmir kod Sarajeva.

Poljski vojni kontingent EUFOR Althea 1. decembra 2010. godine službeno je predao zapovjedništvo poljskom vojnom kontingentu EUFOR / MTT (Mobile Training Teams – pokretni timovi za obuku . Razlog je bio smanjenje poljskih oružanih snaga u Bosni i Hercegovini (gornja granica bila je postavljena na 50 vojnika i zaposlenih) i promjena zadataka koji uključuju: obuku Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, te savjetovanje u oblasti izgradnje vojnih sposobnosti (u sklopu timova za obuku); civilno-vojnu saradnju (u sklopu timova za vezu i posmatranje); pružanje humanitarne pomoći.

Na taj način završena je faza stabilizacije u historiji kontingenta, a započela je faza savjetovanja i obuka.

Pored toga, u periodu između 2003. i 2014. (nakon što su odustali od održavanja PJW OS), poljski vojni kontingenti u međunarodnim snagama Bosne i Hercegovine (SFOR, EUFOR) i Kosovu (KFOR) mogli su jedni drugima pomagati u prijetećoj situaciji. Zbog promjene prirode zadataka PKW EUFOR / MTT nema takve sposobnosti.

Pored vojnog kontingenta, u Bosni i Hercegovini bio je smješten i poljski policijski u periodu od 1997. do 2011.

Komandanti

02.1996–02.1997 – Marek Żerdecki 02.1997–07.1998 – Edward Gruszka 07.1998–07.1999 – Tadeusz Sapierzyński 07.1999–07.2000 – Krzysztof Motacki 07.2000–2005 – ? 02.2005–07.2005 – Jarosław Grygierczyk 07.2005–07.2006 – Adam Stępień 07.2006–01.2007 – Krzysztof Tytko 02.2007–07.2007 – Paweł Skuza 07.2007–01.2008 – Grzegorz Parol 01.2008–07.2008 – Dariusz Pałaczyński 07.2008–01.2009 – Grzegorz Parol 01.2009–08.2009 – Tomasz Adamczyk 08.2009–02.2010 – Krzysztof Krawczak 02.2010–12.2010 – Robert Majdecki 12.2010–07.2011 – Dariusz Pałaczyński 07.2011–02.2012 – Jacek Chamera 02.2012–09.2012 – Jacek Zienkowicz 09.2012–03.2013 – Tomasz Adamczyk 03.2013–09.2013 – Mirosław Zyber 09.2013–03.2014 – Jarosław Jalowski 03.2014–09.2014 – Krzysztof Karczewski 09.2014–03.2015 – Andrzej Szybisty 03.2015–09.2015 – Zygmunt Głogowski 09.2015–03.2016 – Roman Kociński 03.2016–09.2016 – Paweł Jędryczka 09.2016–03.2017 – Tomasz Stachera 03.2017–09.2017 – Dariusz Huryń 09.2017–03.2018 – Wojciech Luzak 03.2018–09.2018 – Tomasz Adamczyk 09.2018–03.2019 – Jarosław Bondalski 03.2019–10.2019 – Paweł Jędryczka 10.2019–04.2020 – Grzegorz Pawełko 04.2020–10.2020 – Arkadiusz Rożnowski 04.2020–05.2021 – Tomasz Kocikowski 05.2021–11.2021 – Radosław Kozielewicz 11.2021–05.2022 – Marcin Samburski 05.2022–11.2022 – Wojciech Adamowicz 11.2022–05.2023 – Wojciech Turowski 05.2023–11.2023 – Marcin Michalec 11.2023–05.2024 – Dominik Kasperek 05.2024–11.2024 – Roman Osiński 11.2024–06.2025 – Tomasz Cichecki 06.2025–01.2026 – Jacek Otręba 01.2026–07.2026 – Radosław Krawiec 07.2026– – Krzysztof Bogacz

Nagrade za učešće u kontingentu

Kontingent u masovnoj kulturi Vojnici poljskog vojnog kontingenta IFOR bili su glavni likovi ratnog filma Demoni rata (Demony wojny), snimljenog prema Goyi iz 1998. godine, u režiji Władysława Pasikowskog. Radnja filma predstavlja potpuno izmišljenu akciju spašavanja poljskih vojnika, dok su proizvođači napravili nekoliko značajnih grešaka u kada su u pitanju poljsko-nordijske jedinice koje se u filmu definišu kao "poljsko-nordijski kontingent IFOR-a" (od imena, do vremena i mjesta gdje su smještene poljske vojne jedinice).

Poljski vojnici pojavili su se i u senzacionalnom filmu The Peacemake iz 1997, gdje su u kratkoj sceni pretražili dom bosanskog teroriste (ponovo su ih prikazali sa lošom opremom).

Reference

Literatura

Kategorija:Multinacionalne jedinice i formacije Kategorija:Odnosi Bosna i Hercegovina–Poljska Kategorija:Poljska Kategorija:Rat u Bosni i Hercegovini