Abbey Road jedanaesti je studijski album engleske rok-grupe The Beatles. To je posljednji album kojeg je grupa počela snimati, iako je Let It Be bio posljednji dovršeni album prije nego što se grupa raspala u aprilu 1970. Uglavnom snimljen u aprilu, julu i augustu 1969, objavljen je 26. septembra 1969. u Velikoj Britaniji i 1. oktobra 1969. u Sjedinjenim Državama, dosegnuvši prvo mjesto u obje zemlje. Dvostruki singl s A strane albuma, "Something" / "Come Together", objavljen je u oktobru i također je dostigao prvo mjesto u SAD-u.
Abbey Road je rok-album koji uključuje žanrove poput bluza, popa i progresivnog roka i koji se ističe korištenjem moogovog sintisajzera i zvučnika Leslie. Također sadrži dugu mješavinu pjesama na drugoj strani albuma koje su kasnije obradili kao suite drugi poznati umjetnici. Album je snimljen u kolegijalnoj atmosferi nego Get Back / Let It Be sesije ranije tokom godine, ali je još uvijek bilo značajnih sukoba unutar grupe, posebno oko pjesme Paula McCartneyja "Maxwell's Silver Hammer". John Lennon je bio odsutan na nekoliko pjesama. U vrijeme kada je album objavljen, Lennon je napustio grupu, iako to nije bilo javno objavljeno sve dok McCartney također nije napustio grupu sljedeće godine.
Iako je album ubrzo nakon objave pridobio komercijalni uspjeh, dobio je mješovite kritike. Neki su kritičari njegovu muziku smatrali neautentičnom i kritizirali umjetne efekte produkcije. Nasuprot tome, današnji kritičari album ocjenjuju jednim od najboljih albuma Beatlesa i svrstavaju ga među najbolje albume svih vremena. Pjesme Georgea Harrisona na albumu, "Something" i "Here Comes the Sun", smatraju se jednima od najboljih koje je napisao za grupu. Naslovnica albuma, koja prikazuje grupu kako hoda preko pješačkog prijelaza ispred studija Abbey Road, postala je jedna od najpoznatijih i imitiranih u historiji snimljene muzike.
Pozadina Nakon završetka snimanja za planirani album Get Back, Paul McCartney je predložio producentu Georgeu Martinu da se grupa okupi i snimi album "kao nekada", bez konflikta koji je počeo tokom snimanja albuma The Beatles (poznatog i kao "Bijeli album"). Martin je pristao, ali pod strogim uvjetom da mu cijela grupa – posebno John Lennon – dopusti da producira ploču na isti način kao i ranije albume i da se pridržava discipline.
Mnoga tradicionalna djela u okviru izučavanja historije Beatlesa navode da su sva četvorica članova tokom rada na albumu Abbey Road znala da se njihovo zajedničko vrijeme bliži kraju. Međutim, ove tvrdnje su u međuvremenu osporene; tokom snimljenog sastanka u oktobru 1969, nakon što je album već objavljen, grupa je razmatrala strategije o tome kako da prevaziđu autorske razlike – Lennon je predlagao izdavanje nove muzike, dok je McCartney insistirao na tome da ponovo komponuju zajedno kao nekada – ali nijedan od tih prijedloga na kraju nije ostvaren.
Ipak, pojedine osobe bliske grupi imale su svoje sumnje. Tonski snimatelj Alan Parsons, koji je radio na albumu, napisao je u predgovoru knjige Solid State (2019): „Također sam znao da će, realno gledano, Abbey Road biti posljednji put da su Beatlesi zaista Beatlesi.” George Martin je također osjećao nedvosmislen kraj njihovog partnerstva, dok je Ethan Russell na osnovu fotografisanja za omot albuma zaključio da „nisu bili sretna grupa”. Iako nije znao sa sigurnošću, George Harrison je izjavio da je „izgledalo kao da stižu do kraja puta”.
Produkcija
Historija snimanja Prve sesije za Abbey Road započele su 22. februara 1969, samo tri sedmice nakon sesija za Get Back, u studiju Trident. Grupa je tamo snimila prateću matricu za "I Want You (She's So Heavy)" uz pratnju Billyja Prestona na Hammond orguljama. Nakon toga nije bilo novih zajedničkih snimanja sve do aprila zbog obaveza Ringa Starra na snimanju filma The Magic Christian. Nakon manjeg obima posla tokom tog mjeseca i sesije za "You Never Give Me Your Money" 6. maja, grupa je napravila pauzu od osam sedmica prije nego što je nastavila rad 2. jula. Snimanje je nastavljeno tokom jula i augusta, a posljednja prateća matrica, za "Because", snimljena je 1. augusta. Dosnimavanja su nastavljena tokom čitavog mjeseca, dok je konačni redoslijed pjesama na albumu sklopljen 20. augusta – što je bio posljednji put da su sva četvorica članova Beatlesa bila zajedno u studiju.
McCartney, Starr i Martin iznosili su pozitivna sjećanja na ove sesije, dok je Harrison izjavio: "ponovo smo zapravo svirali kao muzičari". Lennon i McCartney su uživali radeći zajedno na singlu "The Ballad of John and Yoko" u aprilu (koji se nije našao na albumu), razmjenjujući prijateljske šale između snimanja, pa se dio te atmosfere prenio i na sesije za Abbey Road. Uprkos tome, u grupi je postojala značajna količina napetosti. Prema tvrdnjama Iana MacDonalda, McCartney se tokom snimanja žestoko posvađao s Lennonom. Lennonova supruga Yoko Ono postala je stalno prisutna na snimanjima Beatlesa, što je dovodilo do sukoba s ostalim članovima. Sredinom snimanja, u junu, Lennon i Ono su doživjeli saobraćajnu nesreću. Pošto joj je doktor naložio strogo mirovanje u krevetu, Lennon je organizovao da se krevet unese direktno u studio kako bi ona odatle mogla posmatrati proces snimanja.
Tokom ovih sesija, Lennon je izrazio želju da sve njegove pjesme budu na jednoj strani albuma, a McCartneyjeve na drugoj. Dvije strane albuma predstavljale su kompromis: Lennon je želio tradicionalno izdanje sa zasebnim i nezavisnim pjesmama, dok su McCartney i Martin željeli nastaviti konceptualni pristup s albuma Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band ubacivanjem spleta pjesama (medley). Lennon je na kraju izjavio da mu se Abbey Road kao cjelina nije dopadao i da je smatrao da mu nedostaje autentičnost, nazivajući McCartneyjeve doprinose "[muzikom] za babe" a ne "pravim pjesmama", dok je splet pjesama opisao kao "smeće... samo nabacani dijelovi pjesama".
Tehnički aspekti Abbey Road je snimljen na osmokanalnim magnetofonskim uređajima, umjesto na četverokanalnim koji su korišteni za ranije albume Beatlesa kao što je Sgt. Pepper, te je bio prvi album Beatlesa koji nigdje u svijetu nije objavljen u mono formatu. Na albumu je uočljiva upotreba gitare svirane kroz Leslie zvučnik, kao i Moog sintisajzera. Moog se ne koristi samo kao efekat u pozadini, već ponekad ima i centralnu ulogu, kao u pjesmi "Because", gdje se koristi za prelaz (middle eight). Također je izražen u pjesmama "Maxwell's Silver Hammer" i "Here Comes the Sun". Sintisajzer je grupi predstavio Harrison, koji ga je nabavio u novembru 1968. i koristio za kreiranje svog albuma Electronic Sound. Starr je na albumu Abbey Road znatnije koristio tom-tom bubnjeve, kasnije rekavši da je album bio "ludilo tom-tomova... posve sam poludio na tomovima."
Abbey Road je također bio jedini album Beatlesa koji je u potpunosti snimljen putem tranzistorske miksete (TG12345 Mk I), za razliku od ranijih mikseta REDD baziranih na elektronskim cijevima. Mikseta TG također je omogućila bolju podršku za osmokanalno snimanje, olakšavajući obimnu upotrebu dosnimavanja (overdubbing). Emerick se prisjeća da je mikseta TG korištena za snimanje albuma imala pojedinačne limitere i kompresore na svakom zvučnom kanalu i napomenuo da je cjelokupni zvuk bio "mekši" u odnosu na ranije cijevne miksete. U svojoj studiji o ulozi miksete TG12345 u zvuku Beatlesa na albumu Abbey Road, muzički historičar Kenneth Womack primjećuje da su "široka paleta zvuka i mogućnosti miksanja koje je pružala TG12345 omogućile Georgeu Martinu i Geoffu Emericku da zvuku Beatlesa udahnu veću definiciju i jasnoću. Toplina tranzistorske tehnologije snimanja podarila je njihovoj muzici i svjetlije boje zvuka te dublji niski spektar po kojem se Abbey Road izdvajao od ostatka njihovog opusa, pružajući slušaocima trajan osjećaj da se posljednji dugosvirajući album Beatlesa znatno razlikovao od prethodnih."
Alan Parsons je radio kao pomoćni snimatelj na albumu. Kasnije je radio kao glavni snimatelj na prekretničkom albumu grupe Pink Floyd The Dark Side of the Moon, te je i sam producirao mnoge popularne albume sa sastavom the Alan Parsons Project. John Kurlander je također asistirao na mnogim sesijama, a kasnije je postao uspješan snimatelj i producent, najpoznatiji po svom radu na muzici za filmsku trilogiju Gospodar prstenova.
Pjesme
Strana jedan
"Come Together" "Come Together" je bila proširenje pjesme "Let's Get It Together", koju je Lennon prvobitno napisao za Timothyja Learyja i njegovu kampanju za guvernera Kalifornije protiv Ronalda Reagana. Gruba verzija teksta za "Come Together" napisana je tokom drugog Lennonovog i Oninog bed-in protesta u Montrealu.
Biograf Jonathan Gould sugerisao je da pjesma ima samo jednog "protagonistu nalik pariji" i da je Lennon "slikao još jedan sardonični autoportret". MacDonald je naveo da se tvrdilo kako se izraz "juju eyeballs" odnosi na Dr. Johna, a "spinal cracker" na Ono. Pjesma je kasnije bila predmet tužbe koju je protiv Lennona podnio Morris Levy jer je početni stih u "Come Together" – "Here come old flat-top" – bio priznato preuzet iz stiha pjesme "You Can't Catch Me" Chucka Berryja. Vanparnična nagodba postignuta je 1973, pri čemu se Lennon obavezao da će snimiti tri pjesme iz Levyjevog izdavačkog kataloga za svoj naredni album.
"Come Together" je kasnije objavljena kao singl s dvije A-strane zajedno s pjesmom "Something". U propratnim bilješkama za kompilacijski album Love, Martin je opisao numera kao "jednostavnu pjesmu, ali koja se ističe zbog čiste briljantnosti izvođača".
"Something" Harrison je dobio inspiraciju da napiše "Something" tokom sesija za White Album slušajući pjesmu "Something in the Way She Moves" kolege iz izdavačke kuće Jamesa Taylora s njegovog istoimenog albuma James Taylor. Nakon što je tekst dorađen tokom sesija za Let It Be (trake otkrivaju da je Lennon davao Harrisonu savjete o pisanju pjesme tokom komponovanja), pjesma je prvobitno ponuđena Joeu Cockeru, ali je naknadno snimljena za Abbey Road. Cockerova verzija pojavila se na njegovom albumu Joe Cocker! u novembru iste godine.
"Something" je bila Lennonova omiljena pjesma na albumu, a McCartney je smatrao da je to najbolja pjesma koju je Harrison napisao. Iako je pjesmu napisao Harrison, Frank Sinatra je jednom prilikom prokomentarisao da mu je to omiljena kompozicija autorskog dvojca Lennon–McCartney i "najveća ljubavna pjesma ikada napisana". Lennon je doprinio dionicom na klaviru tokom snimanja; iako je većina te dionice uklonjena, tragovi su ostali u konačnom miksu, posebno u prelazu, prije Harrisonovog soloa na gitari.
Pjesma je izdata kao singl s dvije A-strane zajedno s "Come Together" u oktobru 1969. i provela je sedmicu dana na vrhu američkih top-lista, postavši prvi singl Beatlesa na broju jedan koji nije bio kompozicija Lennona i McCartneyja. Bio je to i prvi singl Beatlesa s već objavljenog albuma u Ujedinjenom Kraljevstvu. Neil Aspinall iz kompanije Apple snimio je promotivni video koji je kombinovao odvojene snimke Beatlesa i njihovih supruga.
"Maxwell's Silver Hammer" "Maxwell's Silver Hammer", McCartneyjeva prva pjesma na albumu, prvi put je izvedena tokom sesija za Let It Be (što se vidi i u istoimenom filmu). Napisao je pjesmu nakon putovanja grupe u Indiju 1968. i želio ju je snimiti za White Album, ali su je ostali članovi odbili kao "previše komplikovanu".