Lipidne kapljice, znane i kao lipidna tijela, uljna tijela ili adiposomi, jesu ćelijske organele bogate lipidima, koje reguliraju skladištenje i hidrolizu neutralnih lipida, a uglavnom se nalaze u masnom tkivu. Također služe kao rezervoar za holesterol i acil-glicerole za stvaranje i održavanje membrane. Kapljice lipida nalaze se u svim eukariotskim organizmima, a velike količine lipida čuvaju u sisarskim adipocitima. U početku se smatralo da ove kapljice služe samo kao depoi masti, ali otkako su 1990-ih otkriveni proteini u ovojnici kapljica lipida koji reguliraju dinamiku kapljica lipida i metabolizam lipida, na lipidne kapljice gleda se kao na vrlo dinamične organele koje imaju vrlo važnu ulogu. Jadna od uloga je u regulaciji unutarćelijskog skladištenja lipida i metabolizma lipida. Uloga kapljica lipida izvan skladišta lipida i holesterola nedavno je počela da se pojašnjava i uključuje blisku povezanost sa upalnim odgovorima putem sinteze i metabolizma eikozanoida i na metaboličke poremećaje kao što su pretilost, rak , i ateroskleroza. U neadipocitima je poznato da kapljice lipida imaju ulogu u zaštiti od lipotoksičnosti, skladištenjem masnih kiselina, u obliku neutralnog triacilglicerola, koji se sastoji od tri masne kiseline vezane za glicerol. Alternativno, masne kiseline mogu se pretvoriti u lipidne međuprodukte, kao što su diacilglicerol, (DAG), ceramid i masni acil-CoA. Ovi lipidni intermedijari mogu oslabiti signalizaciju insulina, što se naziva lipidno induciranom rezistencijom na insulin i lipotoksičnošću. Kapljice lipida također služe kao platforme za vezanje i razgradnju proteina. Napokon, poznato je da kapljice lipida eksploatišu patogeni kao što su virus hepatitisa C, virus denge i Chlamydia trachomatis , između ostalog.
Struktura Kapljice lipida sastoje se od neutralnog lipidnog jezgra koje se sastoji uglavnom od triacilglicerola (TAG) i holesterilestera, okruženih fosfolipidnim jednoslojem. Površina kapljica lipida ukrašena je brojnim proteinima koji su uključeni u regulaciju metabolizma lipida. Prva i najbolje okarakterizirana porodica proteina omotača lipidnih kapljica je porodica proteina perilipina, koja se sastoji od pet proteina. Tu spadaju perilipin 1 (PLIN1), perilipin 2 (PLIN2 / ADRP), perilipin 3 (PLIN3/ TIP47), perilipin 4 (PLIN4/ S3-12) i perilipin 5 (PLIN5/ OXPAT/ LSDP5/ MLDP). Proteomičke studije razjasnile su povezanost mnogih drugih porodica proteina sa površinom lipida, uključujući proteine koji su uključeni u promet membrana, pristajanje vezikula, endocitozu i egzocitozu. Analiza lipidnog sastava lipidnih kapljica otkrila je prisustvo različitih tipova fosfolipida; najzastupljeniji su fosfatidilholin i fosfatidiletanolamin, a zatim fosfatidilinozitol.
Kapljice lipida uveliko se razlikuju u rasponu od 20-40 nm do 100 um. U adipocitima, lipidna tijela imaju tendenciju da budu veća i mogu sačinjavati većinu ćelija, dok se u drugim ćelijama mogu inducirati samo pod određenim uvjetima i znatno su manje veličine.
Formiranje Kapljice lipida pupaju sa membrane endoplazmatskog retikuluma. U početku se sočivo formira nakupljanjem TAG-a između dva sloja fosfolipidne membrane. Kapljice lipida u nastajanju mogu rasti difuzijom masnih kiselina, endocitozom sterola ili fuzijom manjih kapljica lipida uz pomoć SNARE proteina. Pupanje kapljica lipida podstiče se asimetričnom nakupinom fosfolipida koji smanjuju površinski napon prema citosolu. Uočeno je da lipidne kapljice nastaju i cijepanjem postojećih lipidnih kapljica, iako se smatra da je to rjeđe od stvaranja de novo.
thumb|280px|Kapljice lipida vizualizirane bez oznaka (snimanje živih ćelija)
Stvaranje kapljica lipida iz endoplazmatskog retikuluma započinje sintezom neutralnih lipida koji se transportuju. Proizvodnja TAG-a od diacilglicerola (dodatkom masnog acilnog lanca) katalizirana je proteinima DGAT, iako mjera u kojoj su potrebni ovi i drugi proteini ovisi o tipu ćelije. Ni DGAT1 ni DGAT2 nisu posebno bitni za sintezu TAG ili stvaranje kapljica, iako ćelije sisara kojima nedostaje obje ne mogu stvoriti kapljice lipida i imaju jako zaostalu sintezu TAG. DGAT1, za koji se čini da preferira egzogene supstrate masnih kiselina, nije bitan za život; DGAT2, koji izgleda da više voli endogeno sintetizirane masne kiseline, jeste.
U neadipocitima, skladištenje lipida, sinteza lipidnih kapljica i rast kapljica lipida mogu biti inducirani različitim podražajima, uključujući faktor rasta, dugolančane nezasićene masne kiseline (uključujući oleinsku i arahidonsku kiselinu), oksidativni stres i upalni podražaji, poput bakterijskih lipopolisaharida, različitih mikrobioloških patogena, faktora aktivacije trombocita, eikozanoida i citokina.
Primjer su endokanabinoidi koji su nezasićeni derivati masnih kiselina, za koje se uglavnom smatra da su sintetizirani „na zahtjev“ fosfolipidnih prekursora koji u ćelijskoj membrani , ali se također mogu sintetizirati i čuvati u unutarćelijskim kapljicama lipida i puštati iz tih zaliha pod odgovarajućim uvjetima.
Moguće je primijetiti stvaranje kapljica lipida, živih i bez omotača, koristeći bez snimanje živih ćelija.
Dodatne slike
Također pogledajte Ulje Adipocit Lipoliza Seipin
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Biohemija Kategorija:Metabolizam