Miozin IA ili MYO1A je protein koji je kodiran istoimenim genom, koji se kod ljudi nalazi na kratkom kraku hromosoma 12. Protein kodiran ovim genom prema funkciji pripada motornim proteinima, miozinima. Protein ima mjesto vezanja za adenozin-trifosfat, nukleotide, molekule aktina i kalmodulina.
D'Adamo et al. (2003.) mapirali su novi lokus autosomno dominantne nesindromske gluhoće, koji su označili kao DFNA48, u hromosom 12, sekvenca q13-q14 , proučavanjem povezanosti u velikoj višegeneracijskoj italijanskoj porodici. Maksimalna ocjena loda od 3,31 postignuta je markerom D12S83.D'Adamo, P., Pinna, M., Capobianco, S., Cesarini, A., D'Eustacchio, A., Fogu, P., Carella, M., Seri, M., Gasparini, P. A novel autosomal dominant non-syndromic deafness locus (DFNA48) maps to 12q13-q14 in a large Italian family. Hum. Genet. 112: 319-320, 2003. PubMed: 12596055
Klinička obilježja D'Adamo et al. (2003.) izvijestili su o velikoj višegeneracijskoj italijanskoj porodici sa Sardinije u kojoj je 22 člana, u dobi od osam do 83 godine, imalo nesindromski gubitak sluha. Pacijenti su imali postlingvalno, sporo progresivno, bilateralno i simetrično senzorinervno oštećenje sluha, za koje se činilo da je potpuno penetrantno. Dob na početku varirala je od prve do treće decenije. Stepen gluhoće kretao se od umjerene do teške.
Nasljeđivanje Obrazac prenošenja nesindromskog gubitka sluha u italijanskoj porodici koji su prijavili D'Adamo et al. (2003) bilo je u skladu s autosomno dominantnim nasljeđivanjem.
Molekulska genetika Donaudy et al. (2003) pregledali su gen MYO1A , koji se mapira unutar lokusa DFNA48, na mutacije kod pacijenata iz velike italijanske porodice o kojima su izvijestili D'Adamo et al. (2003) i nisu identificirali mutaciju u kodirajućoj regiji ili granici egzonsko-intronskog gena.Donaudy, F., Ferrara, A., Esposito, L., Hertzano, R., Ben-David, O., Bell, R. E., Melchionda, S., Zelante, L., Avraham, K. B., Gasparini, P. Multiple mutations of MYO1A, a cochlear-expressed gene, in sensorineural hearing loss. Am. J. Hum. Genet. 72: 1571-1577, 2003. PubMed: 12736868
Ciljanim slijedećim sekvenciranjem 66 gena gluhoće u 109 pacijenata s autosomno dominantnim nesindromskim gubitkom sluha, Eisenberger et al (2014) identificirali su dvija nove nonsens mutacije i jednu poznatu nonsens varijantu u genu MYO1A, koja je osporila nalaze Donaudyja et al (2003).Eisenberger, T., Di Donato, N., Baig, S. M., Neuhaus, C., Beyer, A., Decker, E., Murbe, D., Decker, C., Bergmann, C., Bolz, H. J. Targeted and genomewide NGS data disqualify mutations in mYO1A, the 'DFNA48 gene,' as a cause of deafness. Hum. Mutat. 35: 565-579, 2014. PubMed: 24616153 Varijante su identifikovane u heterozigotnom stanju, ne samo kod indeksnih pacijenata, već i kod neizlečenih srodnika. Čak je otkriveno da je jedna zdrava osoba homozigotna za jednu od nonses mutacija. U potrazi za genomskim bazama podataka, otkrili su da je većina od 10 prijavljenih varijanti MYO1A u pacijenata s nesindromskim gubitkom sluha dokumentirala učestalost alela, pri čemu ih je četiri iznad granične vrijednosti MAF-a od 0,1% u najmanje jednoj bazi podataka. Također su primijetili da Myo1a nokaut-miševa nema nikakvu otvorenu patologiju sluha ili ravnoteže. Autori su predložili da MYO1A nije potreban za pravilnu percepciju zvuka.
Historija Donaudy et al. (2003) pregledali su gen MYO1A na mutacije u 230 pacijenata sa oštećenim sluhom. Identificirali su nonsens mutaciju, inserciju trinukleotida i šest misens mutacija kod osam nepovezanih pacijenata iz središnje i južne Italije, pogođenih senzorinervnim bilateralnim gubitkom sluha različitog stupnja, obično u rasponu od umjerenog do ozbiljnog, ali nikad dubokog.
Aminokiselinska sekvenca Dužina polipeptidnog lanca je 1.043 aminokiseline, a molekulska težina 118.401 Da.
1020304050 MPLLEGSVGVEDLVLLEPLVEESLLKNLQLRYENKEIYTYIGNVVISVNP YQQLPIYGPEFIAKYQDYTFYELKPHIYALANVAYQSLRDRDRDQCILIT GESGSGKTEASKLVMSYVAAVCGKGEQVNSVKEQLLQSNPVLEAFGNAKT IRNNNSSRFGKYMDIEFDFKGSPLGGVITNYLLEKSRLVKQLKGERNFHI FYQLLAGADEQLLKALKLERDTTGYAYLNHEVSRVDGMDDASSFRAVQSA MAVIGFSEEEIRQVLEVTSMVLKLGNVLVADEFQASGIPASGIRDGRGVR EIGEMVGLNSEEVERALCSRTMETAKEKVVTALNVMQAQYARDALAKNIY SRLFDWIVNRINESIKVGIGEKKKVMGVLDIYGFEILEDNSFEQFVINYC NEKLQQVFIEMTLKEEQEEYKREGIPWTKVDYFDNGIICKLIEHNQRGIL AMLDEECLRPGVVSDSTFLAKLNQLFSKHGHYESKVTQNAQRQYDHTMGL SCFRICHYAGKVTYNVTSFIDKNNDLLFRDLLQAMWKAQHPLLRSLFPEG NPKQASLKRPPTAGAQFKSSVAILMKNLYSKSPNYIRCIKPNEHQQRGQF SSDLVATQARYLGLLENVRVRRAGYAHRQGYGPFLERYRLLSRSTWPHWN GGDREGVEKVLGELSMSSGELAFGKTKIFIRSPKTLFYLEEQRRLRLQQL ATLIQKIYRGWRCRTHYQLMRKSQILISSWFRGNMQKKCYGKIKASVLLI QAFVRGWKARKNYRKYFRSEAALTLADFIYKSMVQKFLLGLKNNLPSTNV LDKTWPAAPYKCLSTANQELQQLFYQWKCKRFRDQLSPKQVEILREKLCA SELFKGKKASYPQSVPIPFCGDYIGLQGNPKLQKLKGGEEGPVLMAEAVK KVNRGNGKTSSRILLLTKGHVILTDTKKSQAKIVIGLDNVAGVSVTSLKD GLFSLHLSEMSSVGSKGDFLLVSEHVIELLTKMYRAVLDATQRQLTVTVT EKFSVRFKENSVAVKVVQGPAGGDNSKLRYKKKGSHCLEVTVQ Simboli
C: Cistein D: Asparaginska kiselina E: Glutaminska kiselina F: Fenilalanin G: Glicin H: Histidin I: Izoleucin K: Lizin L: Leucin M: Metionin N: Asparagin P: Prolin Q: Glutamin R: Arginin S: Serin T: Treonin V: Valin W: Triptofan Y: Tirozin
Reference
Dopunska literatura
Vanjski linkovi
Kategorija:Geni na hromosomu 12 Kategorija:Ljudski proteini Kategorija:Proteomika