desno|mini| Iz izdanja Boccacciovog De Casibus Virorum Illustrium koji prikazuje dama Fortune vrti svoj točak.|311x311piksel U srednjovjekovnoj i antičkoj filozofiji Točak sreće, ili Rota Fortunae, simbol je hirovite prirode Sudbine. Točak pripada boginji Fortuna (grčki ekvivalent Tyche) koji ga vrti nasumce, mijenja pozicije onih na točku: neki pate u velikoj nesreći, drugi steknu neočekivane dobiti. Metafora je već bila kliše u antičko doba, na koju se žalio Tacit, ali je u srednjem vijeku uveliko popularizirana svojim proširenim tretmanom u Utjesi filozofije od strane Boetija iz oko 520. godine. Postala je uobičajena slika u rukopisima knjige, a potom i u drugim medijima, gdje Fortuna, često s povezom na očima, okreće veliki točak kakav se koristi u vodenicama, a za koji su vezani kraljevi i druge moćne ličnosti. mini| "Kraljica sreće", uz pomoć četiri druge personifikacije, okreće točak.|230x230piksel|lijevo Porijeklo riječi je iz "točka sreće" - zodijaka, koji se odnosi na nebeske sfere od kojih 8. drži zvijezde, a 9. mjesto je mjesto gdje su postavljeni znakovi zodijaka. Koncept je prvi put izmišljen u Babilonu, a kasnije su ga razvili stari Grci.
Carmina Burana Motiv Točka sreće značajno se pojavljuje u Carmina Burani (ili Burana Codexu), iako sa postklasičnim fonetskim pravopisom genitiva Fortunae.
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Grčka mitologija Kategorija:Točkovi