Hordom je rijetka spororastuća neoplazma za koju se smatra da nastaje iz ćelijskih ostataka notohorda. Dokaz za to je lokacija tumora (duž nervne osovine), sa sličnim imunohistohemijskim obrascims bojenja i demonstracijom da su notohordne ćelije prvenstveno zaostale u klivusu (kosini iza sella turcica = turskog sedla) i regiji krstačnotrtične simffize, kada se ostatak notohorda povuče tokom fetusnog života.

Laički rečeno, hordom je tip karcinoma kičme.

Ispoljavanje 300px|left|Hordom krstačne kosti|thumb

Hordomi mogu nastati iz kostiju u bazi lobanje i bilo gdje duž kičme. Dvije najčešće lokacije su kranijski na klivusu i u sakrumu na dnu kičmenog stuba.

Genetika thumb|left| MRI ekstenzivnog klivusnog hordoma kod 17-godišnjeg pacijenta, sagitalni pogled. Jasno je vidljiv tumor u nazofarinksu koji se proteže od nosne šupljine do moždanog stabla sa stražnje strane. | 300px Prijavljen je mali broj porodica u kojima je više srodnika zahvaćeno hordomom. U četiri od ovih porodica otkriveno je da je za izazivanje hordoma odgovorna duplikacija brahiurijskog gena.

Predložena je moguća povezanost sa kompleksom tuberozne skleroze (TSC1 ili TSC2).

Mehanizam mTOR signalizacija je hiperaktivna u sporadičnim sakralnim hordomima: u jednoj imunohistohemijskoj studiji, 10 od 10 krstačnih hordoma pokazalo je osforilaciju ribosomskog proteina s6 i EIF4EBP1 . Djelimični ili potpuni nedostatak gena PTEN uočen je u gotovo svim krstačnim hordomima U studiji od 49 hordoma Akt, TSC2 i EIF4EBP1 su fosforilirani u 92%, 96% i 98% slučajeva. U mikromreži tkiva koja sadrži 21 hordomski receptor trombocitnog faktora rasta – beta (PDGFR-b), receptor epidermnog faktora rasta (EGFR), KIT (CD117) i HER2 otkrivene su u 100%, 67%, 33% i 0% slučajeva. U hordomima, često su deletirani lokusi CDKN2A (p16) i CDKN2B (p15) na hromosomu 9, sekvenca p21. Another study found CDKN2A immunoreactivity in just 4% of cases. Oko 62% hordoma eksprimira antigen povezan s melanomom visoke molekulske težine, također poznat kao hondroitinski sulfat-proteoglikan 4 (CSPG4) koji je bio meta imunološke terapije. U 2009., otkriveno je da je za porodični oblik ovog poremećaja odgovorna naslijeđena duplikacija gena. Porodični hordomi su rijetki, s procijenjenom stopom od 0,4% svih hordoma.

Dijagnoza Prve konsenzusne smjernice za dijagnozu i liječenje hordoma objavljene su 2015. u The Lancet Oncology. Ovi tumori eksprimiraju brahiuriju, što se može otkriti [imunohistohemija|[imunohistohemijskom]] analizom.

Klasifikacija thumb|Mikrografija hordoma (boja HPS.

Postoje tri histološke varijante hordoma: klasična (ili "konvencijska"), hondroidna i dediferencirana. Histološki izgled klasičnog hordoma je režnjeviti tumor sastavljen od grupa ćelija koje su razdvojene fibroznim septama. Ćelije imaju mala okrugla jedra i obilno vakuoliziranu citoplazmu, koja se ponekad opisuje kao fizaliferna (imaju mehuriće ili vakuole). Hondroidni hordomi histološki pokazuju karakteristike i hordoma i hondrosarkoma.

Liječenje U većini slučajeva, potpuna hirurška resekcija praćena zračenjem nudi najbolje šanse za dugotrajnu kontrolu. Nepotpuna resekcija primarnog tumora otežava kontrolu bolesti i povećava izglede za recidiv. Odluka da li treba izvršiti potpunu ili nepotpunu operaciju prvenstveno zavisi od anatomske lokacije tumora i njegove blizine vitalnim dijelovima centralnog nervnog sistema.

Hordomi su relativno radiorezistentni i zahtijevaju kontrolu nad visokim dozama zračenja. Blizina hordoma vitalnim nervnim strukturama kao što su moždano stablo i nervi ograničava dozu zračenja koja se može bezbedno isporučiti. Stoga su visoko fokusirano zračenje kao što je protonska terapija i terapija ugljikovim ionima učinkovitije od konvencijskog rendgenskog zračenja.

Još uvijek ne postoje odobreni lijekovi za liječenje hordoma, ali kliničko ispitivanje provedeno u Italiji korištenjem PDGFR inhibitora Imatinib pokazalo je skroman odgovor kod nekih pacijenata s hordomom. Ista grupa u Italiji otkrila je da je kombinacija imatiniba i sirolimusa izazvala odgovor kod nekoliko pacijenata čiji su tumori napredovali samo na imatinibu. Zabilježeno je da su erlotinib poput EGFR inhibitora djelotvorni kod hordoma.Verma, S., Vadlamani, S.P., Shamim, S.A. Rastogi S et al. Partial response to erlotinib in a patient with imatinib-refractory sacral chordoma. Clin Sarcoma Res 10, 28 (2020). https://doi.org/10.1186/s13569-020-00149-1 Iako mutacija EGFR nije prisutna u hordomu, ekspresija EGFR-a može predvidjeti odgovor na erlotinib (kao što je prikazano u izvještaju dr. Sameera Rastogija).

Objavljen je i izvještaj o odgovoru na olaparib.Gröschel S, Hübschmann D, Raimondi F, Horak P, Warsow G, Fröhlich M, Klink B, Gieldon L, Hutter B, Kleinheinz K, Bonekamp D, Marschal O, Chudasama P10,11, Mika J, Groth M, Uhrig S, Krämer S, Heining C, Heilig CE, Richter D, Reisinger E, Pfütze K, Eils R, Wolf S, von Kalle C, Brandts C, Scholl C, Weichert W, Richter S, Bauer S, Penzel R, Schröck E, Stenzinger A, Schlenk RF, Brors B, Russell RB, Glimm H, Schlesner M, Fröhling S (2019) Defective homologous recombination DNA repair as therapeutic target in advanced chordoma. Nat Commun 10(1):1635

Prognoza U jednoj studiji, 10-godišnja stopa preživljavanja tumor bez sakralnog hordoma bila je 46%.

Epidemiologija U Sjedinjenim Državama, godišnja incidencija hordoma je otprilike 1/ milion (300 novih pacijenata svake godine).

Zasad ne postoje poznati faktori rizika iz okoline za hordom. Kao što je gore navedeno, duplikacija brahiurijske zametne linije identificirana je kao glavni mehanizam osjetljivosti u nekoliko porodica sa hordomom.

Dok većina ljudi sa hordomom nema drugih članova porodice sa ovom bolešću, dokumentovane su rijetke pojave više slučajeva unutar porodica. Ovo sugerira da neki ljudi mogu biti genetički predisponirani za razvoj hordoma. Budući da nasljedni faktori rizika za hordom mogu postojati, naučnici s Nacionalnog instituta za rak sprovode studiju o porodičnom hordomu kako bi tražili gene uključene u razvoj ovog tumora.

Reference

Vanjski linkovi Images of Chordoma - mostly radiological (CT and MRI scans), one autopsy image Research information on chordoma (WikiGenes)

Kategorija:Geni na hromosomu 6 Kategorija:Kostne i hondroske neoplazije Kategorija:Kožne i potkožne izrasline