Otolit (grč. ὠτο– ot, ōto = uho + λίθος – líthos = kamen), koji se naziva i statokonij ili otokonij ili statolit, je kalcij-karbonatna struktura u sakulusa ili utrikulusa unutrašnjeg uha, posebno u vestibulumskom sistemu kičmenjaka. Sakulus i utrikulus zajedno čine "otolitne organe". Ovi organi su ono što omogućava organizmu, uključujući i ljude, da percipira linearno i horizontalno i vertikalno ubrzanje (gravitacija). Identificirani su i kod izumrlih i kod postojećih kičmenjaka.

Brojanje godišnjih prstenova rasta na otolitima je uobičajena tehnika u procjeni starosti riba.

Opis Endolimfne tvorevine kao što su otoliti strukture su u sakulusu i utrikulusu unutrašnjeg uha, posebno u vestibulumskom labirintu svih kičmenjaka (ribe, vodozemci, gmizavci, ptice i sisari). Kod kičmenjaka, sakulus i utrikulus zajedno čine „otolitne organe“. I statokonija i otoliti se koriste kao indikatori gravitacije, ravnoteže, kretanja i smjera kod svih kičmenjaka i imaju sekundarnu funkciju u detekciji zvuka kod njihovih viših vodenih i kopnenih vrsta. Osetljivi su na gravitaciju i linearno ubrzanje. Zbog svoje orijentacije u glavi, utrikulus je osjetljiv na promjenu horizontalnog kretanja, a sakulusna vrećica daje informacije o vertikalnom ubrzanju (kao u liftu).

Slični receptori za ravnotežu koji se nazivaju statocisti mogu se naći u mnogim grupama beskičmenjaka, ali nisu sadržani u strukturi unutrašnjeg uha. Mehkušci imaju morfološki slične statociste kao što su osjetljivi organi na premještanje tečnosti kičmenjaka; however, the function of the mollusk statocyst is restricted to gravity detection and possibly some detection of angular momentum. To su analogne strukture, sa sličnim oblikom i funkcijom, ali ne potiču od zajedničke strukture.

Statokonije (također zvane otokonije) su brojne granule (zrna), često sfernog oblika, između 1 i 50 µm; skupa. Statokonije se također ponekad nazivaju statociti. Otoliti (također zvani statoliti) su aglutinirani kristali ili kristali precipitirani oko jezgra, sa dobro definiranom morfologijom i svi se zajedno mogu nazvati endolimnim inkluzijama.Nolf, D. 1985. Otolithi Piscium; in H.-P. Schultze (ed.), Handbook of Paleoichthyology, Vol. 10. Gustav Fischer Verlag, Stuttgart, 145pp.

thumb|upright=3|center|

Reference

Vanjski linkovi

Otolith Research Lab – Bedford Institute of Oceanography.

Kategorija:Slušni sistem Kategorija:Čula Kategorija:Anatomija životinja