Adela Behr (24. maj 1888 – 2. mart 1966) bila je prva umjetnica iz Bosne i Hercegovine koja se školovala u umjetničkoj školi i postala pionir ženskih prava u svojoj zemlji. Behr je jedna od osnivačica Udruženja umjetnika SHS, te Društva umjetnika "Cvijeta Zuzorić" u Sarajevu. Sa umjetnicom Lujzom Kuzmić-Mijić članica je "Blažujske kolonije". Učestvovala je na nekoliko grupnih izložbi u Sarajevu, Zagrebu i Novom Sadu. Prvu samostalnu izložbu imala je 1919.Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017., str. 10. Njena umjetnička djela uvrštena su u stalnu postavku Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine i nalaze se u mnogim muzejskim i galerijskim zbirkama, te privatnim kolekcijama.
Biografija Adela Behr je rođena u Tuzli 1888. Mnogi izvori pokazuju da je njeno službeno ime bilo Adolina Behr, ali se često spominju imena Adka, Atka, Ber, Behrova, Ber, Vukić. Njena majka je porijeklom iz Livna.Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017., str. 9. Adelini roditelji Franjo Behr i Agnes Vujanović napuštaju Tuzlu nakon njenog rođenja. Porodica se seli u Sarajevo, gdje Behr završava Višu djevojačku školu. Potom upisuje Učiteljsku školu, ali nakon godinu dana odustaje od učiteljskog poziva. Odlazi u Beč gdje upisuje privatnu školu slikarstva kod profesora Roberta Scheffera, sa željom da se pripremi za prijemni ispit za Akademiju. Istu privatnu školu pohađali su i drugi bosanskohercegovački umjetnici i umjetnice poput: Save Popovića, Karla Mijića i Lujze Kuzmić-Mijić. Unatoč posvećenim pripremama, Behr ne polaže prijemni ispit na Akademiji.Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017. str. 9. Zbog njenog velikog talenta, profesor na bečkoj školi odlučio je da joj omogući besplatno obrazovanje. Zahvaljujući tome upisuje Umjetničku školu za žene i djevojčice (njem. Kunstschule für Frauen und Mädchen). Nakon položenog prijemnog ispita za Umjetničku školu za žene, Behr se vraća u Sarajevo i podnosi niz zahtjeva za stipendiranje, uključujući i onaj upućen Zemaljskoj vladi. Međutim, dobija samo odbijenice, pa se bez osiguranih sredstava za školarinu vraća u Beč i nastavlja neumorno slikati. Profesori prepoznaju njen trud, pa nastavnički savjet odlučuje da je oslobodi troškova školarine. Behr uspješno završava školu u junu 1914. i vraća se u Sarajevo s planom osnivanja slikarske škole. Pokušaj osnivanja škole biva neuspješan, ne samo zbog male zainteresovanosti, već i zbog izbijanja Prvog svjetskog rata.Katalog izložbe "Adela Behr", Kuća i atelje "Ismet Mujezinović", Decembar 2021., str. 2 Organizovala je svoju prvu samostalnu umjetničku izložbu u Sarajevu, nakon završetka Prvog svjetskog rata 1919. godine. Dvadesetih godina 20. stoljeća Behr se udaje, a period između dva svjetska rata i Drugi svjetski rat provodi u različitim gradovima Bosne i Hercegovine. Tako je poznato da je živjela u Zenici, Jajcu, Drvaru, Herceg Novom, Krku i Sarajevu. Krajem pedesetih godina 20. stoljeća zdravstveno stanje joj se pogoršava i prestaje slikati. Umire u Sarajevu 1966.Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017. str. 11.
Djela Prvu samostalnu izložbu Adela Behr organizovala je 1919. u Sarajevu. Njena druga samostalna izložba desila se u Zagrebu 1939, a u periodu između dva svjetska rata učestvovala je u nizu grupnih izložbi u Novom Sadu, Sarajevu i Zagrebu. Slikarski opus Adele Behr svjedoči o njenoj posvećenosti motivima bosanskohercegovačkih pejzaža, mrtve prirode i portreta. Za razliku od štafelajnih slika koje odlikuje specifična senzibilnost i bliskost klasičnom akademskom stilu, njeni crteži i grafike svoju posebnost imaju u ekspresionističkim tragovima. Njeni rani radovi iz 1913. poput grafika "Muslimanke" i "Staro Sarajevo", koje su dio Fundusa Međunarodne galerije portreta Tuzla, ukazuju na njenu prvrženost prikazivanju bosanskohercegovačke svakodnevnice. Period između dva svjetska rata provodi u Zenici, a iz ovog perioda su sačuvana dva crteža u olovci, zatim u Jajcu o čemu svjedoči nekoliko sačuvanih crteža u olovci iz 1919. i Velikoj Kladuši (sačuvani akvareli iz 1929). Pored toga, boravi u Drvaru, Herceg Novom, Krku i Sarajevu. Vrijeme provedeno u Drvaru u mnogim biografijama ove umjetnice zabilježeno je kao "drvarski period", jer u godinama od 1921. do 1934. koje provodi u tom gradu, slika neke od najznačajnijih pejzaža iz svog opusa. U periodu Drugog svjetskog rata Behr prolazi kroz stvaralački neplodnu fazu, o čemu govori njeni lični zapisi sačuvani na marginama knjiga iz privatne kolekcije. Ipak, 1943. Behr ponovo počinje intenzivno raditi, a dobija i nekoliko narudžbi. Nakon pogoršanja zdravstvenog stanja potpuno prestaje slikati, a jedini sačuvani i poznati radovi nastali u posljednjim godinama života su tri akvarela, koja se nalaze u posjedu Međunarodne galerije portreta u Tuzli.Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017., str. 11.
Također pogledajte Umjetnost u Bosni i Hercegovini
Izvori Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017. Katalog izložbe "Adela Behr", Kuća i atelje "Ismet Mujezinović", Decembar 2021. Umjetnička galerija BiH
Reference
Kategorija:Rođeni 1888. Kategorija:Umrli 1966. Kategorija:Bosanskohercegovački slikari Kategorija:Biografije, Tuzla