mini|upright=1.5| Procjene godina života prilagođenih invalidnosti od fizičkog nasilja, na 100.000 stanovnika u 2002. Nasilje je upotreba fizičke sile u cilju povređivanja, zlostavljanja, oštećenja ili uništenja. Koriste se i druge definicije, kao što je Svjetska zdravstvena organizacija definirala nasilje kao: "namjerna upotreba fizičke sile ili moći, ugrožavanja ili stvarno, protiv sebe, druge osobe, ili protiv grupe ili zajednice, što rezultira ili ima veliku vjerovatnoću da će rezultirati ozljedom, smrću, psihičkim ozljedama, nedostatkom u razvoju ili lišavanjem nekoga".Krug et al., "World report on violence and health" , World Health Organization, 2002.
Na međunarodnom planu, nasilje je dovelo do smrti oko 1,28 miliona ljudi u 2013. u odnosu na 1,13 miliona u 1990. Međutim, globalna populacija porasla je za otprilike 1,9 milijardi tokom tih godina, pokazujući dramatično smanjenje nasilja po glavi stanovnika. Od smrtnih slučajeva u 2013. godini, otprilike 842.000 je pripisano samoozljeđivanju (samoubistvo), 405.000 međuljudskom nasilju, a 31.000 kolektivnom nasilju (ratovima) i pravnoj intervenciji. Za svaku pojedinačnu smrt zbog nasilja, dolazi na desetine hospitalizacija, stotine posjeta hitnim službama i hiljade zakazanih ljekarskih pregleda."Global Burden of Disease" , World Health Organization, 2008. Nadalje, nasilje često ima doživotne posljedice na fizičko i mentalno zdravlje i društveno funkcioniranje i može usporiti ekonomski i društveni razvoj.
U 2013. godini, od procijenjenih 405.000 smrtnih slučajeva zbog međuljudskog nasilja na globalnom nivou, napad vatrenim oružjem bio je uzrok za 180.000 smrti, napad oštrim predmetom bio je uzrok za 114.000 smrti, a preostalih uzroka smrti 110.000.
Nasilje u mnogim oblicima može se spriječiti. Postoji jaka veza između nivoa nasilja i faktora koji se mogu modifikovati u zemlji kao što su koncentrisano (regionalno) siromaštvo, prihod i rodna nejednakost, štetna upotreba alkohola i odsustvo sigurnih, stabilnih i njegujućih odnosa između djece i roditelja. Strategije koje se bave osnovnim uzrocima nasilja mogu biti relativno efikasne u prevenciji nasilja, iako su mentalno i fizičko zdravlje i individualni odgovori, ličnosti itd. uvek bili odlučujući faktori u formiranju ovih ponašanja.WHO / Liverpool JMU Centre for Public Health, "Violence Prevention: The evidence" , 2010.
Tipovi thumb|300px|Tipologija nasilja Svjetska zdravstvena organizacija dijeli nasilje u tri široke kategorije: samousmjereno nasilje međuljudsko nasilje kolektivno nasilje
Ova početna kategorizacija pravi razliku između nasilja koje osoba nanosi sama sebi, nasilja koje je nanijela druga osoba ili male grupe pojedinaca, i nasilja počinjenog od strane većih grupa kao što su države, organizirane političke grupe, milicijske grupe i terorističke organizacije.
Alternativno, nasilje se prvenstveno može klasificirati kao instrumentalno ili reaktivno/neprijateljsko.
Samousmjereno Nasilje usmjereno prema sebi se dijeli na samoubilačko ponašanje i samozlostavljanje. Prvo uključuje suicidne misli, pokušaj samoubistva – koji se također nazivaju para suicid ili namjerno samopovređivanje u nekim zemljama – i samo samoubistvo. Nasuprot tome, samozlostavljanje uključuje radnje kao što je samopovređivanje.
Kolektivno thumb|right|Masakr poljskih civila tokom Okupacije Poljske od strane nacističke Njemačke, decembar 1939.
Za razliku od druge dvije široke kategorije, potkategorije kolektivnog nasilja sugeriraju moguće motive nasilja koje počine veće grupe pojedinaca ili države. Kolektivno nasilje koje je učinjeno radi unapređenja određene društvene agende uključuje, naprimjer, zločine iz mržnje koje su počinile organizirane grupe, terorističke akte i mafijaško nasilje. Političko nasilje uključuje rat i povezane nasilne sukobe, državno nasilje i slična djela koja provode naoružane grupe. U takvim situacijama može postojati višestruke determinante nasilja nad civilima. Ekonomsko nasilje uključuje napade motivirane ekonomskom dobiti – kao što su napadi koji se izvode s ciljem ometanja ekonomske aktivnosti, uskraćivanja pristupa osnovnim uslugama ili stvaranja ekonomske podjele i fragmentacije. Jasno je da djela koja su počinile domaće i podnacionalne grupe mogu imati višestruke motive. Sporo nasilje je dugotrajan oblik nasilja koji je često nevidljiv (barem za one na koje ne utiče), kao što su degradacija životne sredine, zagađenje i klimatske promene.
Ratovanje
thumb| Oklopno vozilo Sjedinjenih Država Greyhound M8 u Parizu za vrijeme Drugog svjetskog rata Rat je stanje dugotrajnog nasilnog sukoba velikih razmjera koji uključuje dvije ili više grupa ljudi, obično pod okriljem vlade. To je najekstremniji oblik kolektivnog nasilja.Šmihula, Daniel (2013): The Use of Force in International Relations, p. 64, . Rat se vodi kao sredstvo za rješavanje teritorijalnih i drugih sukoba, kao agresorski rat za osvajanje teritorije ili pljačku resursa, u nacionalnoj samoodbrani ili oslobođenju, ili za suzbijanje pokušaja dijela nacije da se odvoji od nje. Tu su i ideološki, vjerski i revolucionarni ratovi.Šmihula, Daniel (2013): The Use of Force in International Relations, p. 84, .
Od Industrijske revolucije smrtonosnost modernog ratovanja je porasla. Žrtve u Prvom svjetskom ratu bile su preko 40 miliona, a Žrtve u Drugom svjetskom ratu preko 70 miliona.
Interpersonalno thumb|Kain ubija Abela thumb|upright=1.3| Smrtni slučajevi od međuljudskog nasilja na milion osoba u 2012 thumb|right|Saul napada Davida (koji je puštao muziku da bi pomogao Saulu da se osjeća bolje), drvorez iz 1860. Julius Schnorr von Karolsfeld Interpersonalno nasilje je podijeljeno u dvije potkategorije: porodično i nasilje intimnog partnera – to jest, nasilje uglavnom između članova porodice i intimnih partnera, koje se obično, iako ne isključivo, dešava u kući. Nasilje u zajednici – nasilje između pojedinaca koji nisu u srodstvu i koji se mogu, ali ne moraju poznavati, uglavnom se dešava van kuće. Prva grupa uključuje oblike nasilja kao što su zlostavljanje djece, nasilje intimnog partnera i zlostavljanje starijih. Potonje uključuje nasilje mladih, nasumične akte nasilja, silovanje ili seksualni napad od strane stranaca i nasilje u institucionalnom okruženju kao što su škole, radna mjesta, zatvori i starački domovi. Kada se međuljudsko nasilje dogodi u porodicama, njegove psihološke posljedice mogu utjecati na roditelje, djecu i njihov odnos – kratkoročno i dugoročno.
Maltretiranje djece
Maltretiranje djece je zlostavljanje i zanemarivanje koje se javlja kod djece mlađe od 18 godina. Uključuje sve tipove fizičkog i/ili emocionalnog zlostavljanja, seksualno zlostavljanje, zanemarivanje, nemar i komercijalnu ili drugu eksploataciju djece, što rezultira stvarnom ili potencijalnom štetom po zdravlje, opstanak, razvoj ili dostojanstvo djeteta u kontekstu odnosa odgovornosti, povjerenja ili moći. Izloženost nasilju intimnog partnera ponekad je uključena i kao oblik maltretiranja djece.World Health Organization (2006). "Preventing child maltreatment: a guide to taking action and generating evidence" Geneva: WHO and International Society for the Prevention of Child Abuse and Neglect.
Maltretiranje djece je globalni problem sa ozbiljnim doživotnim posljedicama, koji je, međutim, složen i težak za proučavanje.Schechter DS, Willheim E (2009). "The Effects of Violent Experience and Maltreatment on Infants and Young Children". u: "CH Zeanah" (ur.). Handbook of Infant Mental Health, 3. izd. New York: Guilford Press, Inc. str. 197–214.
Ne postoje pouzdane globalne procjene o učestalosti maltretiranja djece. Podaci za mnoge zemlje, posebno zemlje sa niskim i srednjim prihodima, nedostaju. Dosadašnje procjene uveliko variraju ovisno o zemlji i korištenom metodu istraživanja. Otprilike 20% žena i 5–10% muškaraca navodi da su bili seksualno zlostavljani kao djeca, dok je 25–50% sve djece izjavilo da su bili fizički zlostavljani.
Posljedice maltretiranja djece uključuju doživotno narušeno fizičko i mentalno zdravlje, te socijalno i profesionalno funkcioniranje (npr. škola, posao i teškoće u tzv. vezi). To u konačnici može usporiti ekonomski i društveni razvoj zemlje. Sprečavanje zlostavljanja djece prije nego što počne moguće je i zahtijeva multisektorski pristup. Učinkoviti preventivni programi podržavaju roditelje i podučavaju pozitivnim roditeljskim vještinama. Stalna briga o djeci i porodicama može smanjiti rizik od ponovnog pojavljivanja zlostavljanja i umanjiti njegove posljedice.
Mladež
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, mladi se definiraju kao ljudi između 10 i 29 godina. Nasilje mladih odnosi se na nasilje koje se događa između mladih i uključuje djela koja se kreću od maltretiranja i fizičke tuče, preko težeg seksualnog i fizičkog napada do ubistava.Mercy, J.A., Butchart, A., Farrington, D., Cerda, M. (2002). Youth violence. In Etienne Krug, L.L. Dahlberg, J.A. Mercy, A.B. Zwi & R. Lozano (Eds.), World Report on Violence and Health pp 23–56. Geneva, Switzerland: World Health Organization
Širom svijeta svake godine dogodi se oko 250.000 ubistava među mladima od 10 do 29 godina, što je 41% od ukupnog broja ubistava u svijetu svake godine ("Globalni teret bolesti", Svjetska zdravstvena organizacija, 2008). Na svaku ubijenu mladu osobu, još 20–40 zadobije povrede koje zahtijevaju bolničko liječenje. Nasilje mladih ima ozbiljan, često doživotni, utjecaj na psihološko i socijalno funkcionisanje osobe. Nasilje mladih uveliko povećava troškove zdravstvenih, socijalnih i krivičnopravnih usluga; smanjuje produktivnost, smanjuje vrijednost imovine i generalno potkopava strukturu društva.
Programi prevencije koji su se pokazali efikasnim ili obećavajućim u smanjenju nasilja među mladima uključuju životne vještine i programe društvenog razvoja osmišljene da pomognu djeci i adolescentima da upravljaju ljutnjom, rješavaju konflikte i razviju neophodne društvene vještine za rješavanje problema, programe za prevenciju nasilja u školama i programe za smanjenje pristupa alkoholu, ilegalnim drogama i oružju.World Health Organization and Liverpool John Moores University."Violence prevention: the evidence: overview" Geneva, WHO, 2009. Također, s obzirom na značajne efekte susjedstva na nasilje među mladima, intervencije koje uključuju preseljenje porodica u manje siromašne sredine pokazale su obećavajuće rezultate. Slično, projekti urbane obnove kao što su oblast za unapređenje poslovanja pokazali su smanjenje nasilja među mladima.
Različiti tipovi nasilja među mladima uključuju svjedočenje ili učešće u fizičkom, emocionalom i seksualnom zlostavljanju (npr. fizički napadi, maltretiranje, silovanje) i nasilne radnje kao što su pucnjave i pljačke. Prema istraživačima iz 2018. godine, "više od polovine djece i adolescenata koji žive u gradovima iskusilo je neki oblik nasilja u zajednici". Nasilje se "može dogoditi i pod jednim krovom, ili u datoj zajednici ili susjedstvu i može se dogoditi u isto vrijeme ili u različitim fazama života". Nasilje mladih ima trenutne i dugoročne negativne posljedice, bez obzira da li je pojedinac bio primalac nasilja ili svjedok nasilja.