Pseudohipoaldosteronizam (PHA) je stanje koje oponaša hipoaldosteronizam. Međutim, stanje je uzrokovano neuspjehom odgovora na aldosteron, a nivoi aldosterona su zapravo povišeni, zbog nedostatka inhibicije povratnih informacija.
Tipovi Tip OMIM Gen Nasljeđivanje Opis PHA1A MLR NRC Autosomno dominantno Sa gubitkom natrija PHA1B SCNN1A, SCNN1B, SCNN1G epitelni natrijski kanal Autosomno recesivno Sa gubitkom natrija PHA2 WNK4, WNK1 Sa gubitkom natrija. Može biti uključen i . TRPV6.
Prezentacija PHA2 je klinički karakteriziran hipertenzijom, hiperkalemijom, metaboličkom acidozom i normalnom funkcijom bubrega.
Mehanizam PHA2 je takođe poznat kao porodična hiperkalemijska hipertenzija, ili Gordonov sindrom . Osnovni genetiki defekt dovodi do povećane reapsorpcije natrij-hlorida u distalnoj tubuli u bubregu, što dovodi do proširenja volumena, hipertenzije i sniženog nivoa renina. Pretpostavlja se da je hiperkalijemija pronađena u PHA2 funkcija smanjene isporuke natrija u korteksnu sabirnu tubulu (izlučivanje kalija je posredovano bubrežnim vanjskim medulskim kalijevim kanalom ROMK u kojem ima ulogu reapsorpcija natrija). Alternativno, mutacije WNK4 koje rezultiraju povećanjem funkcije Na-Cl kotransportera mogu inhibirati aktivnost ROMK-a, što rezultira hiperkalemijom. Za razliku od PHA1 kod kojeg je prisutna rezistencija na aldosteron, kod PHA2 ekspanzija volumena dovodi do relativno niskih nivoa aldosterona.
Liječenje Liječenje teških oblika PHA1 zahtijeva relativno velike količine natrij-hlorida. Ova stanja takođe uključuju hiperkalemiju.
Historija Ovaj sindrom su prvi opisali Cheek i Perry 1958. Kasniji pedijatrijski endokrinolog Aaron Hanukoglu izvijestio je da postoje dva nezavisna oblika PHA s različitim obrascima nasljeđivanja: bubrežni oblik sa autosomno dominantnim nasljeđivanjem koji pokazuje gubitak soli uglavnom iz bubrega, i multi-sistemski oblik sa autosomno recesivnim oblikom koji pokazuje gubitak soli iz bubrega, pluća, znojnih i pljuvačnih žlijezda.
Nasljedni nedostatak reakcije na aldosteron može biti posljedica najmanje dvije mogućnosti: 1. Mutacije mineralokortikoidnog receptora koji veže aldosteron, ili 2. Mutacije gena koja je regulirana aldosteronom. Analiza povezanosti kod pacijenata sa teškim oblikom PHA isključila je mogućnost povezanosti bolesti sa genskom regijom mineralokortikoidnih receptora. Kasnije je otkriveno da je teški oblik PHA posljedica mutacija u genima SCNN1A, SCNN1B i SCNN1G, koji kodiraju za podjedinice epitelnih natrijskih kanala, α, β i γ.
Pokazalo se da je stop mutacija u genu SCNN1A povezana sa ženskom neplodnošću.
Također pogledajte Hiperhloremijska acidoza Pseudohiperaldosteronizam
Reference
Vanjski linkovi GeneReviews/NCBI/NIH/UW entry on Pseudohypoaldosteronism Type II
Kategorija:Nedostaci faktora transkripcije Kategorija:Nefrologija Kategorija:Pedijatrija Kategorija:Kanalopatije Kategorija:Rijetke bolesti