Mukolipidoza tip IV (ML IV, nedostatak gangliozid sijalidaze ili ML4) je autosomni recesivni lizosomski poremećaj skladištenja. Gen MLIV nalazi se na hromosomu 19. Osobe s ovim poremećajem imaju mnoge simptome, uključujući zakašnjeli psihomotorni razvoj i različite očne aberacije. Poremećaj je uzrokovan mutacijama gena MCOLN1, koji kodira neselektivni kationski kanal,<mukolipin1ref> Ove mutacije remete ćelijske funkcije i dovode do neurorazvojnog poremećaja putem nepoznatog mehanizma. Postoje i osporavanja fiziološke uloge proteinskog proizvoda i koji ion on prenosi.
Znakovi i simptomi Većina pacijenata sa ML IV pokazuje psihomotornu retardaciju (tj. zakašnjeli razvoj pokreta i koordinacije), zamućenost rožnjača mrežnjačna degeneracija i druge oftalmološke abnormalnosti. Ostali simptomi uključuju agenesis corpus callosum, nedostatak gvožđa koji je rezultat odsustva lučenja kiseline u želucu, aklorhidrija. Aklorhidrija kod ovih pacijenata dovodi do povećanja nivoa gastrina u krvi. Ovi simptomi se obično manifestiraju rano u životu (unutar prve godine). Nakon pojave bolesti nastupa period stabilnosti, koji obično traje dvije do tri decenije, tokom kojeg dolazi do vrlo malog napredovanja bolesti.
Patofiziologija
thumb|right|Mukolipidoza tip IV ima autosomni recesivni obrazac nasljeđivanja.
Smatra se da je mukolipin1 lokaliziran u endosomima. Važna osobina mukolipina1 je da smanjenje pH (zakiseljavanje) dovodi do deaktivacije proteina, vjerovatno zbog defekta sastavljanja. Postoji najmanje 29 poznatih mutacija u MCOLN1, lociranih u cijelom genu.Goldin E, Slaugenhaupt SA, Smith J, Schiffmann R (2005) Mucolipidosis IV, GeneReviews at GeneTests: Medical Genetics Information Resource https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK1214/ Mnoge poznate mutacije ne rezultiraju izostankom ekspresije mukolipina 1. Blaže mutacije, kao što su ΔF408 i V446L, proizvode disfunkcionalni oblik kationskog kanala. Mutacije koje mijenjaju samo C-terminal proteina također rezultiraju blagim fenotipom poremećaja, obično štedeći mozak. ML IV uzrokuje da zahvaćene ćelije akumuliraju autofluorescentne vakuole koje se smatraju aberantnim lizosomima. Postoji nekoliko dokaza za defekte i u egzocitozi i endocitozi. Postoje suprotstavljene indikacije abnormalnog lizosomskog pH u MLIV. Još nije jasno zašto će ove abnormalnosti uzrokovati nepotpuni razvoj mozga, ahlorhidriju i neuspjeh u održavanju mrežnjačnih tkiva.
Dijagnoza Dijagnoza uključuje genetičko testiranje i gastrinski test krvi kako bi se provjerilo ima li niskog željeza u krvi.
Liječenje Ne postoji specifičan tretman za ovaj poremećaj. Međutim, nekoliko simptoma može se ublažiti. Naprimjer, anemija se liječi suplementima gvožđa. Neki od nedostataka pokreta mogu se ispraviti ortopedskom intervencijom. Zamućenje rožnjače može se barem privremeno korigirati transplantacijom rožnjače.
Epidemiologija Mukolipidoza tipa IV je nedovoljno dijagnosticirana. Često se pogrešno dijagnosticira kao cerebralna paraliza. U populaciji Aškenazi Jevreja postoje dvije teške mutacije sa višom frekvencijom nositelja od 1:90 do 1:100.
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Lizosomalne bolesti skladištenja Kategorija:Autosomno recesivni poremećaji Kategorija:Kanalopatije Kategorija:Aškenazi Jevreji