Izabela Jurjeva () je umjetničko ime Izabele Danilovne Livikovr ();«Старинные романсы и песни»), ruske pjevačice sa nadimkom "Kraljica ruske romanse" koja je proslavila svoju stogodišnjicu na koncertu u njenu čast u Centralnoj koncertnoj dvorani u Moskvi 1999.Billboard, 6. 11. 1999; str. 57.
Bila je jedan od najboljih izvođača romantičnih ruskih romskih pjesama u kasnim 1920-im i 1930-im prije nego što je žanr postao gotovo tabu u Sovjetskoj Rusiji.
Jurjeva je bila uglavnom zaboravljena sve do 1990-ih kada se ponovo pojavila na televiziji i proglašena za narodnu umjetnicu Rusije.
Biografija Rođena je u velikoj jevrejskoj porodici.О. Г. Винокурова. «Белая цыганка» (к 120-летию со дня рождения Изабеллы Юрьевой) Od 1920. studirala je u Petrogradu kod pijaniste i kompozitora A. V. Taskina. Debitantski nastup održan je 1922. u kinu Koloseum, gde je Jurjeva otpevala nekoliko pjesama, uključujući i Prosjak A. Aljabjeva od Pierre-Jean de Béranger. Dobila je poziv za nastup u Moskovskom Ermitažu. Iste godine održala se i njena prva turneja u Rostovu. Uz ruske romanse ("Jesenji vetar jadno stenje", "Kad po čitave dane...", "Samo jednom u životu je sastanak", itd.) uključuje stare ciganske pjesme ("Grov", "Valenki" ) u programu svojih koncerata.
Godine 1925. se udala za advokata Josifa Arkadjeviča Epšteina () (umro 1971), koji je pod kreativnim pseudonimom Josif Arkadijev postao njen menađer,Королева патефона Изабелла Юрьева a ujedno i autor riječi njenih hitova "Pogledaj s ljubavlju", "Proljeće Pjesma” , "Prva lopta”, "Tvoja pisma”, "Ako se sjećaš, ako voliš”, "Ako možeš, oprosti”, "O ljubavi i prijateljstvu” i drugi. Izabella Jurjeva i njen suprug proveli su period od 1925. do 1926. u Francuskoj. U Parizu je 17. decembra 1925. rodila sina Volodju koji je imao urođenu srčanu bolest, a beba je, nakon nešto više od godinu dana, umrla.
Godine 1929. učestvovala je na večerima ciganske romanse u Dvorani stupova u Moskvi. Zbog neobičnog izvođenja ciganskih pjesama, Jurjeva je nazvana "bijelom cigankom".
Njen fonografski debi dogodio se 1937, 15 godina nakon prvog nastupa. Tokom Drugog svjetskog rata učestvovala je u pokroviteljskim koncertima na Karelijskom i Kalinjinskom frontu. Pjesme iz njenog ranog repertoara posebno su bile popularne kod vojnika: "Saša", "Kad lišće padne", "U staroj bašti", "Bijela noć".
Zadnje godine života provela je Moskvi, gdje je i umrla 20. 1. 2000. Sahranjena je na groblju Donskoj, autor spomenika na grobu je Jurija OrehovaМемориальная доска в память об Изабелле Юрьевой. Sudbina Yuryeve, uz neke promjene, činila je osnovu romana Mihaila Šiškina "Venerina kosa".
Nagrade U poslijeratnom periodu pjevačica je bila zaboravljena, a 1992. dobila je titulu narodne umjetnice Rusije, a zatim odlikovana Ordenom zasluga za otadžbinu IV stepena (1999). Dobitnica je nagrade Predsjednika Ruske Federacije (2000, posthumno).
Reference
Kategorija:Rođeni 1899. Kategorija:Umrli 2000. Kategorija:Ruske pjevačice Kategorija:Biografije, Rostov na Donu