Predsjednik Austrije () jest šef države Republike Austrije. Iako mu je Ustavom teoretski povjerena velika moć, u praksi je predsjednik uglavnom ceremonijalna i simbolična figura.

Ured predsjednika uspostavljen je 1920. nakon raspada Austro-Ugarske i Habsburške monarhije 1918. Kao šef države, predsjednik je naslijedio predsjedavajućeg Ustavotvorne skupštine, postmonarhijskog privremenog zakonodavnog tijela. Prvobitno namijenjen da ga austrijski narod bira direktno putem općeg biračkog prava svakih šest godina, predsjednika je umjesto toga imenovala zakonodavna Savezna skupština sve do 1951, kada je Theodor Körner postao prvi narodom izabrani predsjednik. Od institucije narodnog glasanja, samo kandidati Socijaldemokratske partije i Narodne stranke bili su izabrani u predsjedništvo, s izuzetkom aktuelnog predsjednika Alexandra Van der Bellena kojeg su podržavali Zeleni.

Predsjednik imenuje kancelara, vicekancelara, ministre, državne sekretare i sudije Vrhovnih sudova. Predsjednik također može smijeniti kancelara i kabinet u bilo koje vrijeme. Osim toga, predsjednik potpisuje zakone i ima ovlaštenje da raspusti Nacionalno vijeće i zakonodavna tijela država, potpisuje ugovore sa stranim državama, vlada dekretom o vanrednim situacijama i komanduje Oružanim snagama. Međutim, većina ovih predsjedničkih ovlaštenja nikada nije primijenjena. Nadalje, predsjednik je na prvom mjestu po redu prvenstva Austrije, ispred predsjedništva Nacionalnog vijeća i kancelara.

Glavna rezidencija i radno mjesto predsjednika je Leopoldinsko krilo carske palače Hofburg, smješteno u Beču.

Historija

Pozadina lijevo|mini| "Proglas o abdikaciji" cara Karla I. Prije raspada višenacionalne Austro-Ugarske pred kraj Prvog svjetskog rata, današnja Republika Austrija bila je dio monarhije s carem kao šefom države i glavnim izvršnim direktorom. Carstvo je uočljivo počelo da se raspada krajem 1917. i očigledno se raspalo na nekoliko nezavisnih krnje država tokom sljedeće godine.

Kako je car postao praktički nemoćan, članovi donjeg doma Carskog vijeća – koji su predstavljali Cisleitaniju, etnički njemačke pokrajine carstva – formirali su Privremenu nacionalnu skupštinu svoje paralizirane zemlje 21. oktobra 1918. Narodna skupština imenovala je tri ravnopravna predsjednika, od kojih je jedan bio Karl Seitz, i osnovala Državno vijeće za upravljanje izvršnom vlasti.

Dana 11. novembra, car Karlo I raspustio je Carski kabinet i zvanično se odrekao svakog učešća u vladinim poslovima, ali nije abdicirao, videći ovaj potez samo kao privremeni prekid svoje vladavine. Međutim, sljedećeg dana Narodna skupština je proglasila Republiku Njemačko-Austriju, čime je faktički okončana monarhija. Državno vijeće je tog dana preuzeo preostale carske ovlasti i odgovornosti, dok su tri predsjednika skupština – kao predsjedavajući Državnog vijeća – postali kolektivni šef države.

Uspostavljanje Dana 4. marta 1919, Konstitutivna narodna skupština, prvi parlament koji je izabran općim pravom glasa, sazvala se i dan kasnije imenovala Seitza za svog predsjedavajućeg. Narodna skupština je raspustila Državno vijeće 15. marta – pa je Seitz postao jedini šef države – i iste godine počela sa izradom novog Ustava. Kršćansko-socijalna partija se zalagala za stvaranje predsjedništva sa sveobuhvatnim izvršnim ovlastima, sličnim onima koje ima predsjednik Weimarske republike. Međutim, Socijaldemokratska radnička partija, strahujući da će takav predsjednik postati "zamjenski imperator", zalagala se za vraćanje parlamentarnog predsjedništva koji bi bio kolektivni šef države. Na kraju, ustavotvorci su se opredijelili za predsjedništvo koje je odvojeno od zakonodavnog tela, ali nema čak ni nominalna ovlaštenja.

Narodna skupština je 1. oktobra ratifikovala Savezni ustavni zakon, središnji dio novog Ustava, a 10. novembra je stupio na snagu, čime je Seitz postao predsjednik Austrije samo po imenu. Novim Ustavom utvrđeno je da predsjednika bira Savezna skupština, na zajedničkoj sjednici oba doma sada dvodomnog parlamenta. Savezna skupština je 9. decembra 1920. izabrala Michaela Hainisch-a za prvog predsjednika Austrije.

Ovlaštenja i dužnosti Predsjednik, kao i njegova ovlaštenja i dužnosti utvrđeni su Saveznim ustavnim zakonom, dok se određena dodatna ovlaštenja mogu stvoriti statutom, sudskim tumačenjem, konvencijom ili presedanom.

Imunitet Predsjednik uživa puni suvereni imunitet od bilo koje vrste službenog gonjenja, uključujući građansku tužbu i krivično gonjenje. Predsjednik može biti krivično gonjen samo uz izričitu saglasnost Savezne skupštine. Ako državni organ namjerava krivično goniti predsjednika, mora podnijeti zahtjev za izručenje Nacionalnom vijeću. Ako Nacionalno vijeće odobri, kancelar mora sazvati Saveznu skupštinu, koja će potom odlučiti o zahtjevu za izručenje.

Ured predsjednika Ured predsjednika (Präsidentschaftskanzlei) izvršna je agencija koja djeluje pod direktnim ovlaštenjem predsjednika. Savjetuje predsjednika o vršenju predsjedničkih ovlasti i dužnosti, upravlja domaćom i diplomatskom komunikacijom s predsjednikom i upravlja svim ostalim svakodnevnim administrativnim poslovima povezanim s predsjedništvom. Agenciju čine različiti činovnici, politički savjetnici, pravni savjetnici, glasnogovornici kao i predsjednički ađutant, vojna kancelarija koja je formalno zadužena za sigurnost predsjednika. Ured predsjednika se nalazi u Leopoldinskom krilu carske palate Hofburg.

Spisak predsjednika

Reference

Vanjski linkovi Službeni sajt Predsjedničkog ureda Austrija: Šefovi država: 1918–1938

Kategorija:Predsjednici po državama Kategorija:Austrijski predsjednici Kategorija:Vlada Austrije Kategorija:1920. u Austriji