U suvremenoj geografiji pojmovi Središnja Hrvatska i Planinska Hrvatska koriste se za opisivanje većine područja ponekad historijskog poznatog kao Hrvatska ili Uža Hrvatska, jedna od četiri historijske regije Hrvatske, zajedno s Dalmacijom, Istrom i Slavonijom. Nalazi se između Slavonije na istoku, Jadranskog mora na zapadu i Dalmacije na jugu. Regija nije zvanično definisana, a granice i opseg različito opisuju različiti izvori. Pojam Središnja Hrvatska odnosi se na sjeveroistočni dio, a pojam Planinska Hrvatska na jugozapadni dio teritorije (krajnji zapadni dio je poznat kao Hrvatsko primorje). Isto tako, umjesto njih mogu se koristiti termini 'Zagrebačka makroregija' i 'Riječka makroregija'. Središnja Hrvatska je najznačajnije ekonomsko područje države, koje doprinosi više od 50% hrvatskog bruto domaćeg proizvoda. Glavni grad Hrvatske, Zagreb, najveći je grad i najvažnije ekonomsko središte središnje Hrvatske.
Užu Hrvatsku čini nekoliko vlastitih manjih regija: Lika, Gorski Kotar, Zagorje, Međimurje, Hrvatsko primorje, Podravina, Posavina, Kordun, Banovina, Prigorje, Turopolje, Moslavina i Žumberak. Regija pokriva 28.377 km2 zemlje i ima 2.418.214 stanovnika. Uža Hrvatska se prostire na granici između Dinarida i Panonskih nizija. Granica ove dvije geomorfološke cjeline ide od Žumberka do Banovine, uz rijeku Savu. Područje Dinarida obilježeno je kraškom topografijom, dok se u Panonskoj niziji nalaze ravnice, posebno u riječnim dolinama (duž Save, Drave i Kupe) ispresijecane brežuljcima i planinama razvijenim u obliku horsta i grabena. Lika i Gorski Kotar dio su Dinarida i sadrže pet od osam planina u Hrvatskoj viših od 1.500 metara. Na tom području prevladava topografija krša, što rezultira specifičnim reljefnim oblicima i hidrologijom zbog interakcije krša i vodotoka regije (npr. Plitvička jezera). Veći dio regije ima umjereno toplu i kišovitu kontinentalnu klimu, iako na većim nadmorskim visinama ima znatnog sezonskog snijega. Regija pripada gotovo isključivo slivu Crnog mora i uključuje većinu velikih rijeka koje teku u Hrvatskoj.
Granice uže Hrvatske oblikovane su teritorijalnim gubicima srednjovjekovne Hrvatske od strane Venecijanske Republike i osmanskim osvajanjem počevši od 15. stoljeća. Zapravo, sama Hrvatska labavo odgovara onome što se nazivalo reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti regni Croatiae (relikvije relikvija nekadašnje velike i slavne Kraljevine Hrvatske) i kasnije Kraljevine Hrvatske unutar Habsburške monarhije. Regija sadrži većinu od 180 očuvanih ili restauriranih dvoraca u Hrvatskoj, jer je kroz svoju historiju bila pošteđena ratne štete velikih razmjera. Varaždin i Zagreb zauzimaju kulturno istaknuto mjesto među gradovima regije. Zapad regije predstavlja prirodnu barijeru između Jadranskog mora i Panonskih nizija, a to je, uz osmanska osvajanja i rezultirajući status vojne granice, doprinijelo relativno lošem razvoju privrede i infrastrukture tog područja.
Geografija
Ekonomija desno|mini| Gospić, najveći grad u Lici
Kultura lijevo|mini| Dvorac Trakošćan koji se nalazi sjeverno od Krapine Veći dio Uže Hrvatske u Hrvatskoj se odlikuje relativno visokom gustoćom naseljenosti – posljedica činjenice da je regija bila pošteđena ratnih šteta velikih razmjera. To je omogućilo i očuvanje brojnih objekata kulturnog naslijeđa, uključujući srednjovjekovna gradska jezgra, gradine, dvorce, palače i crkve. Budući da su srednjovjekovnom Kraljevinom Hrvatskom upravljali vladari sa sjedištem južnije, u područjima bliže obali Jadranskog mora, u regiji je sačuvano nekoliko spomenika iz ranog i visokog srednjeg vijeka (većina njih datira iz kasnog srednjeg vijeka i kasnijih razdoblja). Postoje, međutim, arheološka nalazišta sa obilježjima iz prahistorije i klasične antike. Najznačajnije prahistorijsko nalazište u regiji je nalazište Homo neanderthalensis otkriveno u Krapini.
Regija sadrži većinu od 180 očuvanih ili restauriranih dvoraca u Hrvatskoj (većina najbolje očuvanih izgrađena je u 17. i 18. vijeku), kada osmansko osvajanje više nije predstavljalo prijetnju. U Drugom svjetskom ratu porušen je značajan broj objekata. Najveći broj sačuvanih dvoraca nalazi se u Hrvatskom zagorju, uključujući i dvorac Trakošćan, najljepši dvorac u Hrvatskoj. Njegova izgradnja počela je u 14. vijeku, a od tada je značajno proširena i obnovljena. Drugi primjer je dvorac Veliki Tabor, najbolje očuvani srednjovjekovni dvorac u Hrvatskoj završen u drugoj polovini 15. vijeka.
Među gradovima u regiji Varaždin i Zagreb zauzimaju posebna kulturna mjesta. Varaždin se često smatra najznačajnijim središtem barokne kulture i baštine u Hrvatskoj. Ta tvrdnja se ogleda u gradskoj historijskoj arhitekturi i kulturnim događajima, zasnovanim na tradiciji grada iz tog doba. Zagreb je, s druge strane, najveći kulturni centar, ne samo u regiji, već i u Hrvatskoj u cjelini. Dom je za desetine galerija, muzeja i pozorišta, kao i mjesto brojnih znamenitosti. Znamenitosti uključuju zagrebačku katedralu, utemeljenu 1093. i više puta obnavljanu od tada, a posljednja velika rekonstrukcija bila je nakon zemljotresa 1880.. Katedrala je najviša građevina u Hrvatskoj. Zagreb je najznačajniji centar znanstvenog rada i obrazovanja u regiji i cijeloj zemlji. To je mjesto Univerziteta u Zagrebu — najstarijeg mjesta visokog obrazovanja u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi, koje kontinuirano djeluje od 1669. U njemu se nalazi i Institut Ruđer Bošković, vodeći hrvatski naučno- istraživački institut i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Historija mini| Sama Hrvatska kao regija se historijski definirala kroz teritorijalne gubitke srednjovjekovne Kraljevine Hrvatske od Mletačke Republike i osmansko osvajanje počevši od 15. vijeka. Moderna historija zabilježila je prve osmanske napade na ovo područje krajem 15. vijeka nakon pada Srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva, što je kulminiralo bitkom na Krbavskom polju 1493. Područje danas poznato kao Uža Hrvatska je postalo tek 1522, kada je glavni grad Hrvatske preseljen iz Dalmacije u Bihać. Kao odgovor, Hrvatska vojna krajina uspostavljena je pod direktnom habsburškom carskom vlašću. Do 1528. gotovo cijela Lika je bila pod osmanlijskom kontrolom. Venecija je zauzela područje današnje Dalmacije kako su Osmanlije napredovale, pobijedivši u odlučujućoj bitci na Krbavskom polju 1493. i bitci kod Mohača 1526. To je dovelo do gubitka Slavonije i poraza Kraljevine Ugarske za koju je Hrvatska bila vezana personalnom unijom. Obim osmanlijskog osvajanja još uvijek obilježava južne i istočne granice uže Hrvatske kao geografske regije. Zapravo, sama Hrvatska labavo odgovara onome što se nazivalo relikvijama nekadašnje velike i slavne Kraljevine Hrvatske () i kasnija Kraljevina Hrvatska unutar Habsburške Monarhije. Hrvatska vojna krajina postupno se uspostavlja u drugoj polovini 16. vijeka, uklanjajući daljnje područje iz sastava Kraljevine Hrvatske i stavljajući vojnu zonu pod direktnu carsku vlast. Osmanlijsko napredovanje na hrvatsku teritoriju nastavilo se sve do bitke kod Siska 1593, prvog odlučujućeg osmanlijskog poraza, koji je doveo do trajnije stabilizacije granice. Kako je osmanlijska kontrola ovog područja padala, vojna krajina se proširila na cijelu Liku. Godine 1881. taj je dio uključen u sastav Kraljevine Hrvatske i Slavonije, zajedno s Gorskim kotarom, koji je ostao u sastavu Kraljevine Hrvatske tokom hrvatsko-osmanskih ratova. desno|mini| Spomenik ustanku naroda Korduna i Banije Nakon osmanlijskog poraza u Velikom osmanlijskom ratu i nakon Karlovičkog mira (1699), od vraćenih teritorija formirana je posebna Kraljevina Slavonija, čime su potvrđene utvrđene granice Kraljevine Hrvatske. Prema odredbama Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, teritoriju kojim je vladala iz Zagreba, data je Slavonija, a vojna granica je ukinuta. Rijeka je uklonjena iz nove kraljevine, jer ju je Corpus separatum umjesto toga pripojio Ugarskoj. Nakon Prvog svjetskog rata i Trijanonskog sporazuma, Mađarska je izgubila Rijeku i Međimurje, kao i druge teritorije, u korist novouspostavljene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ustav iz 1921. definirao je zemlju kao unitarnu državu i ukinuo historijske administrativne podjele, čime je zapravo okončana autonomija Hrvatske. Međimurje je Hrvatskoj pripalo 1947. kada su sve granice bivših jugoslavenskih konstitutivnih republika definirale komisije za razgraničenje, prema odlukama AVNOJ -a iz 1943. i 1945.
Nakon raspada Jugoslavije i proglašenja nezavisnosti Hrvatske 1991, Republika Srpska Krajina (RSK) je proglašena u dijelovima Hrvatske, uključujući dijelove Hrvatske (Banovinu i Kordun), koji su obuhvaćali područja istočno od Karlovca i južno od Siska, obilježavanje početka rata u Hrvatskoj. Nakon prekida vatre u januaru 1992, mirovne snage Ujedinjenih nacija bile su raspoređene na tom području. Područje je ostalo izvan kontrole hrvatske vlade sve do augusta 1995, kada je ponovo zauzeto u operaciji Oluja. Napad Hrvatske vojske okončan je predajom posljednjeg operativnog korpusa vojske RSK u Viduševcu, kod Gline. Nakon rata, određeni broj gradova i općina u regiji proglašeno je za područja posebne državne skrbi.
Također pogledajte Regije Hrvatske Kajkavski Sjeverna Hrvatska
Reference
Kategorija:Regije Hrvatske