Granica između Indonezije i Papue Nove Gvineje međunarodna je granica između spomenutih država. Duga je 824 km.
Dijeli ostrvo Novu Gvineju napola, a sastoji se od dvije prave linije sjever-jug povezane kratkim dijelom koji ide rijekom Fly. Granica razdvaja indonezijske pokrajine Papuu, Gorsku i Južnu Papuu od Sandauna i Zapadne pokrajine u Papui Novoj Gvineji.
Opis Počinje na sjevernoj obali Nove Gvineje, odmah zapadno od sela Papuan Wutung i planine Bougainville. Zatim nastavlja prema jugu kao vertikalna linija duž 141. meridijana, presijecajući gorja Oenake, Kohari i Bewani, Granične te Centralne planine. Po dolasku do rijeke Fly prati nju krivuljom u obliku slova C prije nego što nastavi linijom sjever-jug na 141° 01'10" istočne geografske dužine, presijecajući lagunu Kai do estuarija Bensbacha u Torresovom prolazu na južnoj obali Nove Gvineje.
Historija mini|Kolonijalna podjela Nove Gvineje od 1884. do 1919. Nizozemska je u 17. stoljeću počela kolonizirati područje moderne Indonezije (tada pod nazivom Nizozemska Istočna Indija) i proširila svoju vladavinu na istok. Godine 1828. zaposjeli su sjeverozapadnu obalu Nove Gvineje do 140. meridijana, kao dio tradicionalnih zemalja Tidorskog Sultanata. Godine 1884. sjeveroistočnu četvrtinu Nove Gvineje prisvojilo je Njemačko Carstvo, a jugoistočnu Ujedinjeno Kraljevstvo; sljedeće godine dogovorili su se o granici između njihovih teritorija. Godine 1895. Ujedinjeno Kraljevstvo i Nizozemska potpisali su ugovor o granici između njihovih dijelova.
Britanska Nova Gvineja preimenovana je u Teritoriju Papua 1905. i predana Australiji sljedeće godine. Nakon što je Njemačka poražena u Prvom svjetskom ratu, oduzete su joj kolonije; njen dio Nove Gvineje dat je Ujedinjenom Kraljevstvu 1920, a zatim ujedinjen s Papuom 1949. kao Teritorija Papua i Nova Gvineja. Indonezija je stekla nezavisnost 1949, međutim, Nizozemska Nova Gvineja bila je pod nizozemskom vladavinom zbog svog jedinstvenog karaktera, što je pokrenulo spor s Indonezijom, koja je polagala pravo na nju. Teritorija je 1963. prebačena u posjed Indonezije; dio lokalnog stanovništva koji se protivio indonezijskoj vladavini pokrenuo je pobunu, koja ni do danas nije okončana. Godine 1973. istočna polovina ostrva preimenovana je u Papuu Novu Gvineju, a nezavisnost je stekla 1975. Granica je zasnovana na australsko-indonezijskom sporazumu potpisanom 13. februara 1973, kojim je ona utvrđena na svom trenutnom položaju.
Tenzije između Indonezije i Papue Nove Gvineje rasle su kako je sukob u zapadnoj Papui destabilizirao pograničnu regiju, uzrokujući kretanje izbjeglica i prekogranične upade indonezijske vojske. Godine 1986. potpisan je sporazum o prijateljstvu između dviju zemalja, u kojem su se obje strane složile da će bilo koje probleme rješavati mirno. Sporazum je obnovljen 1990.
Godine 2020, zbog pandemije COVID-a 19, granica je službeno bila zatvorena, ali u praksi su ljudi nastavili prolaziti kroz porozne granice. Ponovo je otvorena u septembru 2021, ali tada je još jednom zatvorena do novembra.
Granični prijelazi mini|GP Skouw u Jayapuri mini|200px|Granični stub MM13 u blizini GP Sota Trenutno postoji samo jedan dvodržavni, službeni granični prijelaz, između Jayapure (Indonezija, u Skouwu) i Vanima (Papua Nova Gvineja). Međutim, Indonezija je uspostavila prijelaze i u Warisu (regentstvo Keerom), Soti i Torasiju (regentstvo Merauke), a gradi se i prijelaz Yetetkun (regentstvo Boven Digoel).
Također pogledajte Odnosi Indonezije i Papue Nove Gvineje
Reference
Kategorija:Granice Indonezije Kategorija:Granice Papue Nove Gvineje