Mileva Marić (19. decembar 1875 – 4. august 1948), ponekad zvana Mileva Marić-Einstein, bila je srbijanska fizičarka, prva supruga Alberta Einsteina od 1903. do 1919. Bila je jedina žena među Einsteinovim kolegama studentima na Politehnici u Zürichu. Marić i Einstein su bili kolege i ljubavnici, a 1902. su dobili kćerku Lieserl, koja je verovatno umrla od šarlaha sa godinu i po. Kasnije su dobili dva sina, Hansa Alberta i Eduarda.
Razdvojili su se 1914, a ona je povela dječake i vratila se iz Berlina u Zürich. Razveli su se 1919. Kada je Einstein 1921. dobio Nobelovu nagradu, novac joj je prebacio, uglavnom za izdržavanje njihovih sinova; imala je pristup kamati. Godine 1930. njihov drugi sin Eduard imao je slom sa oko 20 godina i dijagnosticirana mu je shizofrenija. Nije poznato da li je i u kojoj mjeri doprinijela ranom stvaralaštvu Alberta Einsteina, a posebno djelu Annus Mirabilis Papers.
Biografija Rođena je 19. decembra 1875. u imućnoj porodici u Titelu u Austro-Ugarskoj (današnja Srbija) kao najstarija od troje dece Miloša Marića (1846–1922) i Marije Ružić-Marić (1847–1935).M. Popović (2003). In Albert's Shadow: The Life and Letters of Mileva Marić, Einstein's First Wife, p. xv"The Family Tree of Mileva Marić-Einstein" Ubrzo nakon njenog rođenja, njen otac je završio vojnu karijeru i zaposlio se na sudu u Rumi, a kasnije i u Zagrebu.
Gimnaziju je započela 1886. u Gimnaziji za djevojke u Novom Sadu, ali je slijedeće godine prešla u gimnaziju u Sremskoj Mitrovici.Highfield, 1993, pp. 36–43. Od 1890. pohađala je Kraljevsku srpsku gimnaziju u Šapcu. Godine 1891. njen otac je dobio posebnu dozvolu da je upiše kao privatnog učenika na Mušku kraljevsku gimnaziju u Zagrebu. Njen profesor matematike bio je Vladimir Varićak.Darko V: Mathematics Intelligencer Sep 2019 Položila je prijemni ispit i ušla u deseti razred 1892. Dobila je posebnu dozvolu za pohađanje predavanja iz fizike februara 1894, a završne ispite položila septembra 1894. Njene najviše ocjene bile su iz matematike i fizike, obje "vrlo dobro", jedan razred.Esterson and Cassidy, 2019, pp. 10, 269 Te godine se teško razbolila i odlučila da se preseli u Švicarsku, gde je 14. novembra krenula u "Srednju školu za djevojke" u Zürichu. Godine 1896. položila je maturu i studirala jedan semestar medicinu na Univerzitetu u Zürichu.
U jesen 1896. prelazi na Politehniku u Zürichu (kasnije Eidgenössische Technische Hochschule, ETH), položivši prijemni ispit iz matematike sa prosječnom ocjenom 4,25 (skala 1–6).D. Trbuhuvić-Gjurić, Im Schatten Albert Einsteins, 1988, pp. 35, 43, 49, 60, 63 Upisala je diplomski kurs za nastavu fizike i matematike u srednjim školama (odjeljak VIA) u isto vrijeme kada i Albert Einstein. Bila je jedina žena u grupi od šest učenika i peta žena koja je ušla u taj odjel. Ona i Einstein su ubrzo postali bliski prijatelji. U oktobru odlazi u Heidelberg da studira na Univerzitetu u Heidelbergu zimski semestar 1897/98, pohađajući predavanja iz fizike i matematike kao revizor. Ponovo se pridružila Politehnici u Zürichu u aprilu 1898, gdje su njene studije uključivale sljedeće predmete: diferencijalni i integralni račun, deskriptivna i projektivna geometrija, mehanika, teorijska fizika, primijenjena fizika, eksperimentalna fizika i astronomija.
Polagala je završne ispite 1899, godinu dana kasnije od ostalih studenata u njenoj grupi sa prosjekom ocjena od 5,05 (skala 1-6) što ju je svrstalo na peto mjesto od šest učenika koji su polagali ispite te godine. (Einstein je bio na vrhu prošlogodišnjih kandidata sa prosjekom ocjena 5,7)The Collected Papers of Albert Einstein, Vol. 1, Doc. 42. Njena ocjena iz fizike bila je 5,5 (isto kao i Einsteinova). Godine 1900. pala je na završnim ispitima za diplomu nastavnika sa prosjekom ocjena 4,00, dobivši samo ocjenu 2,5 iz matematičke komponente (teorija funkcija). Einstein je položio ispit na četvrtom mjestu sa prosjekom od 4,91.The Collected Papers of Albert Einstein, Vol. 1, Doc. 67
Njena akademska karijera prekinuta je u maju 1901. na kratkom odmoru u Italiji kada je zatrudnila. U trećem mjesecu trudnoće ponovo je polagala diplomski ispit, ali je po drugi put pala bez poboljšanja ocjene.Stachel (1996), pp. 41, 52, n. 22 Prestala je raditi na svojoj diplomskoj disertaciji za koju se nadala da će razviti u doktorsku tezu pod nadzorom profesora fizike Heinricha Webera.Highfield, 1993, p. 80
Otišla je u Novi Sad, gde joj je rođena kćerka 1902, verovatno u januaru. Djevojčica je u prepisci između para spominjana kao Hansel prije njenog rođenja i Lieserl poslije. U dobi od godinu dana, Lieserl je patila od šarlaha od koje je dobila trajna oštećenja.The Collected Papers of Albert Einstein, Volume 5 The Swiss Years: Correspondence, 1902–1914. Edited by Martin J. Klein, A. J. Kox, and Robert Schulmann. Neki izvori kažu da je Lieserl umrla ubrzo nakon toga 1903,Einstein, Albert and Marić, Mileva (1992) The Love Letters. Edited by Jürgen Renn & Robert Schulmann. Translated by Shawn Smith. Princeton University Press, Princeton, N.J. ali drugi sugerišu da je data na usvajanje u Srbiji.
Debata o saradnji sa Einsteinom
Pitanje je li (i ako jeste, u kojoj mjeri) doprinijela ranom radu Alberta Einsteina, a posebno Annus Mirabilis Papers, predmet je rasprave. Mnogi historičari fizike tvrde da ona nije dala značajan naučni doprinos,Pais, A. (1994), pp. 1–29Holton, G. (1996), pp. 177–93Stachel, J. (2002), pp. 26–39, 55Martinez, A. (2005)Calaprice, A. & T. Lipscombe (2005), pp. 41–42 dok drugi sugerišu da je bila pomoćni saputnik u nauci i da mu je možda materijalno pomogla u istraživanju,Maurer, M. (1996); Troemel-Ploetz, S. (1990)Walker, E.H. (1991) a postoji i mogućnost da su zajedno razvijali naučne koncepte dok su još bili studenti.
Debata o koautorstvu Rasprava o tome da li je bila koautor nekog od ranih Einsteinovih radova, koja je navodno kulminirala u radovima iz 1905, zasniva se na slijedećim dokazima:
Sljedeći odlomak iz ličnih memoara ruskog fizičara Abrama Joffea:
Zagovornici tvrde da je Joffe pogrešno pripisivao dodavanje imena Marity, njenog službenog imena, nepostojećim švicarskim običajem.Abram F. Joffe: Памяти Алъберта Эйнштейна, Успехи физических наук, т. 57 (2), стр. 187–192 (Pamyati Alberta Eynshtyna, Uspekhi fizicheskikh nauk, v. 57, pp. 187–92 (1955) Drugi su tvrdili da je malo vjerovatno da je Joffe vidio novine prije nego što su objavljeni, a također je malo vjerovatno da bi zapamtio tačno ime u novinama da jeste.Stachel (2005), pp. lxv–lxxii ; Martinez, A. (2005)pp. 51–52
Mileva je prijatelju Srbinu rekla, pozivajući se na 1905, da smo "završili neki važan posao koji će mog muža učiniti svjetski poznatim"."Mileva's Story" , Einstein's Wife, PBS.org; accessed 3 February 2017. Historičari Highfield i Carter tvrde da je ova izjava "folklor rodnog grada".Highfield and Carter (1993), p. 110
Debata o saradnji Neke od rasprava o tome da li je sarađivala s Einsteinom zasnivaju se na njihovim pismima:
John Stachel tvrdi da su pisma u kojima se Einstein poziva na "našu" teoriju i "naš" rad napisana u njihovim studentskim danima, najmanje četiri godine prije radova iz 1905. Stachel također sugeriše da su se neki od slučajeva u kojima je Einstein koristio "naše" u odnosu na naučni rad odnosili na njihove diplomske disertacije, za koje su svi odabrali istu temu (eksperimentalne studije provodljivosti toplote).Stachel (2002), p. 45. Stachel tvrdi da je Einstein koristio "naše" u opštim izjavama, dok je uvek koristio "ja" i "moje" kada je pričao o "specifičnim" idejama na kojima je radio: "pisma pokazuju da se Einstein poziva na "njegove" studije, "njegov" rad o elektrodinamici tijela koja se kreće više od desetak puta... u poređenju s "jednom" referencom na "naš" rad na problemu relativnog kretanja."Stachel (2002), p. 36;The letter dated 27 March 1901 from Einstein says in translation: "How happy and proud I will be, when we two together have victoriously led our work on relative motion to an end!" Stachel također sugeriše da u dva slučaja u kojima su sačuvana Milenina pisma koja direktno odgovaraju na ona Einsteinova u kojima je on ispričao svoje najnovije ideje, ona uopće ne daje odgovor. Njena pisma, za razliku od Einsteinovih, sadrže samo lične stvari ili komentare vezane za njen rad na Politehnici. Stachel piše: "U njenom slučaju, nemamo objavljene radove, nemamo pisma ozbiljnog naučnog sadržaja, ni Einsteinu ni bilo kome drugom; niti bilo kakve objektivne dokaze o njenim navodnim kreativnim talentima. Nemamo čak ni izveštaje iz druge ruke o njenim razgovorima. koje je imala sa bilo kim drugim koji imaju specifičan, naučni sadržaj, a kamoli tvrdeći da izvještavaju o njenim idejama."Stachel (2002), pp. 33–37Holton, G. (1996), pp. 181–93. Dakle, dok su neki naučnici tvrdili da nema dovoljno dokaza koji podržavaju ideju da je pomogala Einsteinu da razvije svoje teorije,Holton (1996), pp. 177–93Stachel (2002), pp. 26–39, 55Martinez, A.A., Mileva Marić drugi su tvrdili da njihova pisma sugerišu saradnju između njih, barem do 1901. prije nego što su njihova djeca rođena.
Neke od rasprava o tome da li je Marić sarađivao s Ajnštajnom zasnivaju se na njihovim interakcijama:
Marićev brat i ostali rođaci izvijestili su o iskazima očevidaca da su Marić i Albert zajedno razgovarali o fizici kada su bili u braku. Prvi sin para, Hans Albert (rođen 1904.), rekao je da je, kada se njegova majka udala za Ajnštajna 1903. godine, odustala od naučnih ambicija.G.J. Whitrow (ed.), Einstein: The Man and His Achievements, p. 19 (1967) Ali je takođe rekao kako se "naučna saradnja njegovih roditelja nastavila u njihovom braku, i da se seća da ih je video kako rade zajedno uveče za istim stolom."
Brak i porodica
Godine 1901. bila je trudna sa svojim i Einsteinovim prvim djetetom. Uspjela je da sakrije trudnoću i otputovala je u rodni grad da se porodi kako bi izbjegla skandal. U pismima Einsteinu je dokumentovano da je njihova kćerka rođena u Novom Sadu, januara 1902. Nema više informacija o tome šta se desilo sa djevojčicom.
Godine 1903. Marić i Einstein su se vjenčali u Bernu u Švicarskoj, gde je Einstein našao posao u Saveznoj kancelariji za intelektualno vlasništvo. Godine 1904. rodio im se prvi sin Hans Albert. Einsteinovi su živjeli u Bernu do 1909, kada je Einstein dobio mesto profesora na Univerzitetu u Zurichu. Godine 1910. rodio im se drugi sin Eduard. Naredne godine preselili su se u Prag, gdje je Einstein bio profesor na Karlovom univerzitetu. Godinu dana kasnije, vratili su se u Zurich, pošto je Einstein prihvatio mjesto profesora na fakultetu gdje je diplomirao.
Selidba u Berlin i razdvajanje U julu 1913. Max Planck i Walther Nernst zamolili su Einsteina da dođe u Berlin, na šta je on pristao, ali je ta odluka izazvala uznemirenost Mileve.Highfield, 1993, pp. 154–166 U augustu su Einsteinovi planirali odmor u šetnji sa svojim sinovima i Marie Curie i njene dve kćerke. Mileva se kasnije, zbog bolesti Eduarda, pridružila zabavi. U septembru 1913, Einsteinovi su posjetili Milevine roditelje kod Novog Sada, a na dan njihovog odlaska u Beč, svoje sinove je krstila kao pravoslavne hrišćane. Nakon Beča, Einstein je posjetio rodbinu u Njemačkoj, a ona se vratila u Zurich. Nakon Božića, otputovala je u Berlin kod Frica Habera, koji joj je pomogao da potraži smještaj za predstojeće preseljenje Einsteinovih u aprilu 1914. Oboje su napustili Zurich i otišli u Berlin krajem marta. Na putu je Einstein posetio ujaka u Antverpenu, a zatim Erenfest i Lorenca u Lajdenu, dok je ona sa djecom plivala u Lokarnu, stigavši u Berlin sredinom aprila.