Rezolucija Vijeća sigurnosti 819 donesena je 16. aprila 1993, na 3199. sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Vijeće je jednoglasno usvojilo nakon što je ponovo potvrdilo rezoluciju 713 (1991) i sve naredne rezolucije (1992), Vijeće je izrazilo zabrinutost zbog djelovanja srpskih paravojnih jedinica u gradovima i selima u istočnoj Bosni i Hercegovini, uključujući napade na civile, Zaštitne snage Ujedinjenih nacija i ometanje konvoja humanitarne pomoći. Rezolucija je označila proglašenje prve civilne "sigurne zone" UN-a; nije uspjela spriječiti genocid u Srebrenici.
Rezolucija Djelujući u skladu s Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih nacija, Vijeće je nadalje zahtijevalo da sve strane i drugi uključeni tretiraju Srebrenicu i njenu okolinu kao sigurnu zonu koja treba biti slobodna od bilo kakvog oružanog napada ili bilo kojeg drugog neprijateljskog čina, te dalje zahtijevajući prekid svih neprijateljstava i povlačenje srpskih paravojnih snaga iz područja oko Srebrenice. Ovo je bio prvi slučaj proglašenja civilne "sigurne zone" u svijetu. Također je zahtijevalo da Savezna Republika Jugoslavija prestane s isporukom oružja, vojne opreme i drugih usluga srpskim paravojnim jedinicama u Bosni i Hercegovini.
Rezolucija je zatim zatražila od Generalnog sekretara Boutrosa Boutrosa-Ghalija da poveća prisustvo zaštitnih snaga u Srebrenici i okolnim područjima, tražeći punu saradnju od strana i drugih zainteresovanih strana, te da Boutros-Ghali o tome izvijesti Vijeće. Kasnije je raspoređeno 147 mirovnjaka kako bi uvjerili generala Ratka Mladića da grad neće biti korišten kao baza za napad na njegove snage. Također je potvrđeno da je sticanje teritorije prijetnjom ili upotrebom sile, posebno putem etničkog čišćenja, nezakonito i neprihvatljivo u međunarodnom humanitarnom pravu. Vijeće je osudilo "gnusnu kampanju etničkog čišćenja" srpskih paravojnih formacija i njihove akcije prisiljavanja na evakuaciju civilnog stanovništva iz Srebrenice.
Što se tiče humanitarne pomoći, Vijeće je zahtijevalo nesmetanu dostavu humanitarne pomoći svim područjima Bosne i Hercegovine, a posebno civilnom stanovništvu Srebrenice, te da svako ometanje dostave predstavlja kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Zatim je pozvalo Generalnog sekretara i Visokog komesara Ujedinjenih nacija za izbjeglice da ojačaju postojeće humanitarne operacije u regiji.
Konačno, Rezolucija 819 zahtijevala je da sve strane osiguraju sigurnost zaštitnih snaga, osoblja Ujedinjenih nacija i drugih međunarodnih organizacija, omogućavajući siguran transfer povrijeđenih civila iz Srebrenice i okolnih područja, te je objavila odluku o slanju misije članova Vijeća sigurnosti kako bi procijenili situaciju u Bosni i Hercegovini. "Sigurna zona" će kasnije biti proširena na druge gradove, uključujući Tuzlu, Žepu, Bihać, Goražde i Sarajevo u Rezoluciji 824.
Neefikasnost Uprkos svojoj preventivnoj formulaciji, Rezolucija 819 nije uspjela spriječiti Genocid u Srebrenici u julu 1995, kada su Zaštitne snage Ujedinjenih nacija zarobljene, a izbjeglice iz enklave pale u ruke snaga generala Ratka Mladića, kojeg je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju kasnije osudilo za ratne zločine, uključujući genocid.
U svojoj hronologiji događaja u Srebrenici, pod zastavom UN-a, preživjeli genocid Hasan Nuhanović kritikuje članove međunarodne zajednice koji su bili uključeni na terenu ili su indirektno utjecali ili su mogli utjecati na događaje zbog specifičnih propusta u ispunjavanju njihove odgovornosti da zaštite muslimansko stanovništvo opkoljene "zaštićene zone" prema Rezoluciji 819.Nuhanović, Hasan (2007). Under The UN Flag; The International Community and the Srebrenica Genocide. DES Sarajevo. .
Također pogledajte Države članice Ujedinjenih nacija Raspad Jugoslavije Rat u Hrvatskoj Rat u Bosni i Hercegovini Rat u Sloveniji Ratovi u bivšoj Jugoslaviji
Reference
Vanjski linkovi Tekst rezolucije na UNHCR.org
Rezolucije Rezolucije Rezolucije Rezolucije 819 819 819