250px|thumb|Abdukcija i adukcija. thumb|Glasne žice (otvorene) thumb| Glasne žice (govor) Kod ljudi, glasne žice su nabori tkiva grla koji su ključni za stvaranje zvukova putem vokalizacije. Dužina glasnih žica utiče na visinu glasa, slično kao žica violine. Otvorene pri disanju i vibriraju prilikom govora ili pjevanja, nabori se kontrolišu putem rekurentnog laringealnog nerva|rekurentne laringealne grane]] vagusnog nerva. Sastoje se od dvostrukih nabora sluzokože koja se horizontalno rasteže, od pozadi prema naprijed, preko larinksa. Oni vibriraju, modulirajući protok zraka koji se izbacuje iz pluća tokom fonacije. „Prave glasnice“ se razlikuju od „lažnih glasnica“, poznatih kao vestibularni nabori ili „ventrikularni nabori“, koji se nalaze nešto iznad delikatnijih pravih nabora. Oni imaju minimalnu ulogu u normalnoj fonaciji, ali mogu proizvesti duboke zvučne tonove, krike i režanje.
Dužina glasnica pri rođenju je otprilike šest do osam milimetara i raste do svoje odrasle dužine od osam do šesnaest milimetara do adolescencije. DHT, androgen metabolit testosterona koji luče gonade, uzrokuje promjene u hrskavici i mišićima grkljana kada je prisutan u dovoljno visokim koncentracijama, kao što je to slučaj tokom puberteta kod adolescentnog dječaka: Pojavljuje se izbočina štitnjače, glasnice se izdužuju i postaju zaobljene, a epitel se zadebljava formiranjem tri različita sloja u lamina propria. Ove promjene su samo djelimično reverzibilne putem rekonstruktivne hirurgije kao što su hondrolaringoplastika, feminizacijska laringoplastika i lasersko podešavanje glasnica.
Struktura Lokacija Glasnice se nalaze unutar grkljana na vrhu dušnika. Straga su pričvršćeni za aritenoidne hrskavice, a sprijeda za tiroidnu hrskavicu putem Broylesovog ligamenta. Dio su glotisa. Njihovi vanjski rubovi pričvršćeni su za mišić u grkljanu, dok njihovi unutarnji rubovi formiraju otvor koji se naziva rima glottidis. Građeni su od epitela, ali imaju nekoliko mišićnih vlakana u sebi, naime vocalis mišić koji zateže prednji dio ligamenta blizu tiroidne hrskavice. To su ravne trokutaste trake biserno bijele boje. Iznad obje strane glotisa nalaze se dva vestibulska nabora ili lažni glasni nabori koji imaju malu vrećicu između sebe.
Lažni glasni nabori
Glasne nabore ponekad nazivamo "pravim glasnim naborima" kako bismo ih razlikovali od "lažnih glasnih nabora" poznatih kao vestibularni nabori ili "ventrikularni nabori". To je par debelih nabora sluznice koji štite i nalaze se nešto više od delikatnijih pravih nabora. Imaju minimalnu ulogu u normalnoj fonaciji, ali se često koriste za proizvodnju dubokih sonornih tonova u tibetanskom pjevanju i tuvanskom grlenom pjevanju. kao i u muzičkom vrištanju i smrtonosnom hroptanjunju vokalnom stilu.
Mikroanatomija
Glasne žice se sastoje od dvostrukih nabora tri različita tkiva: vanjskog sloja ravnih ćelija koje ne proizvode keratin (pločasti epitel). Ispod ovoga nalazi se površinski sloj lamina propria, sloj nalik gelu, koji omogućava glasnim žicama da vibriraju i proizvode zvuk. Mišić vocalis i tiroaritenoidni mišić čine najdublji dio. Ove glasne žice su prekrivene sluzokožom i rastežu se horizontalno, od pozadi prema naprijed, preko larinksa.
Varijacije Muškarci i žene imaju različite veličine glasnih žica. Odrasli muškarci glasovi su obično nižeg tona zbog dužih i debljih nabora. Glasne žice mužjaka su dugačke između 1,75 cm i 2,5 cm (otprilike 0,75" do 1,0"), dok su glasnice kod žena dugačke između 1,25 cm i 1,75 cm (otprilike 0,5" do 0,75"). Glasnice kod djece su mnogo kraće od onih kod odraslih muškaraca i žena. Razlika u dužini i debljini glasnica između muškaraca i žena uzrokuje razliku u visini glasa. Osim toga, genetički faktori uzrokuju varijacije između pripadnika istog spola, pri čemu se muški i ženski glasovi kategoriziraju u tipove glasa.
Razvoj Kod novorođenčadi Novorođenčad ima jednoslojnu lamina propria, koja izgleda labavo i bez glasnog ligamenta. Novorođenčad imaju ujednačenu jednoslojnu lamina propriju, koja izgleda labavo i bez vokalnog ligamenta. Jednoslojna lamina propria sastoji se od osnovnih supstanci kao što su hijaluronska kiselina i fibronektin, fibroblasti, elastična vlakna i kolagena vlakna. Dok su vlaknaste komponente rijetke, što strukturu lamine proprije čini labavom, sadržaj hijaluronske kiseline (HA) je visok.
HA je glomazni, negativno nabijeni glikozaminoglikan, čiji snažan afinitet s vodom daje hijaluronskoj kiselini njena viskoelastična i svojstva apsorpcije udara, bitna za vokalnu biomehaniku. Viskoznost i elastičnost su ključne za produkciju glasa. Chan, Gray i Titze su kvantificirali učinak hijaluronske kiseline na viskoznost i elastičnost glasnica upoređujući svojstva tkiva sa i bez HA. Sličan tretman na glasnim žicama odraslih brzo bi doveo do edema, a potom i afonije. Schweinfurth i saradnici su predstavili hipotezu da je visok sadržaj i distribucija hijaluronske kiseline u glasnim žicama novorođenčadi direktno povezana s plačem novorođenčeta.endurance. Sličan tretman na glasnim žicama odraslih brzo bi doveo do edema, a potom i do afonije. Schweinfurth i saradnici su predstavili hipotezu da je visok sadržaj i distribucija hijaluronske kiseline u glasnim žicama novorođenčadi direktno povezan s izdržljivošću plača novorođenčeta. Ove razlike u sastavu glasnih žica novorođenčeta također bi bile odgovorne za nemogućnost artikulacije zvukova kod novorođenčadi, pored činjenice da je njihova lamina propria jednolična struktura bez vokalnog ligamenta. Slojevita struktura neophodna za fonaciju počet će se razvijati tokom djetinjstva i sve do adolescencije.
Fibroblasti u Reinkeovom prostoru novorođenčeta su nezreli, ovalnog su oblika i imaju veliki odnos jezgra i citoplazme. Hrapavi endoplazmatski retikulum i Golgijev aparat, kako je prikazano elektronskim mikrografima, nisu dobro razvijeni, što ukazuje na to da su ćelije u fazi mirovanja. Kolagena i retikularna vlakna kod novorođenčadi, glasnica, su manja nego kod odraslih, što doprinosi nezrelosti tkiva glasnica.
Kod dojenčadi, mnoge vlaknaste komponente su uočene kako se protežu od makule flave prema Reinkeovom prostoru. Fibronektin je veoma obilan u Reinkeovom prostoru novorođenčadi i dojenčadi. Fibronektin je glikoprotein za koji se vjeruje da djeluje kao predložak za orijentisano taloženje kolagenih vlakana, stabilizujući kolagene fibrile. Fibronektin također djeluje kao skelet za formiranje elastičnog tkiva. Retikularna i kolagena vlakna su uočena kako se protežu duž rubova glasnica kroz cijelu lamina propriju. Fibronektin u Reinkeovom prostoru izgleda da vodi ta vlakna i orijentira taloženje fibrila. Elastična vlakna su ostala rijetka i nezrela tokom dojenačke dobi, uglavnom sastavljena od mikrofibrila. Fibroblasti u Reinkeovom prostoru dojenčeta bili su još uvijek rijetki, ali vretenastog oblika. Njihov hrapavi endoplazmatski retikulum i Golgijev aparat još uvijek nisu bili dobro razvijeni, što ukazuje na to da su, uprkos promjeni oblika, fibroblasti i dalje uglavnom ostali u fazi mirovanja. Malo novooslobođenih materijala uočeno je uz fibroblaste. Sadržaj osnovne supstance u Reinkeovom prostoru dojenčeta se s vremenom smanjivao, kako se sadržaj vlaknaste komponente povećavao, čime se polako mijenjala struktura glasnica.
Djeca Lamina propria kod dojenčadi sastoji se od samo jednog sloja, u poređenju s tri kod odraslih, i ne postoji vokalni ligament. Vokalni ligament počinje biti prisutan kod djece oko četiri godine starosti. Dva sloja se pojavljuju u lamina propriji između šeste i dvanaeste godine, a zrela lamina propria, sa površinskim, srednjim i dubokim slojevima, prisutna je tek do kraja adolescencije. Budući da je vibracija glasnica osnova za vokalne formante, ovo prisustvo ili odsustvo slojeva tkiva utiče na razliku u broju formanata između odrasle i pedijatrijske populacije. Kod žena, glas je tri tona niži od djetetovog i ima pet do dvanaest formanata, za razliku od pedijatrijskog glasa koji ima tri do šest.
Dužina glasnice pri rođenju je približno šest do osam milimetara i raste do svoje odrasle dužine od osam do šesnaest milimetara do adolescencije. Glasnica dojenčadi je pola membranozna ili prednji glotis, a pola hrskavičavi ili stražnji glotis. Nabor odrasle osobe je približno tri petine membranozan i dvije petine hrskavičav.
Pubertet Pubertet obično traje od dvije do pet godina, a tipski se javlja između 12. i 17. godine. Tokom puberteta, promjenu glasa kontrolišu spolni hormoni. Kod žena tokom puberteta, glasni mišić se blago zadeblja, ali ostaje vrlo elastičan i uzak. šločasta sluznica se također diferencira u tri različita sloja (lamina propria) na slobodnom rubu glasnih nabora. Sub- i supraglotisna žljezdana sluznica postaje hormonski zavisna od estrogena i progesterona. Kod žena, djelovanje estrogena i progesterona proizvodi promjene u ekstravaskularnim prostorima povećanjem kapilarne propusnosti što omogućava prolaz intrakapilarnih tekućina u intersticijski prostor, kao i modifikaciju žljezdanih sekreta. Estrogeni imaju hipertrofičan i proliferativan učinak na sluznicu smanjenjem efekta deskvamacije na površinske slojeve. Hormobi ptitnjače također utiču na dinamičku funkciju glasnih nabora; (Hashimotov tireoiditis utiče na ravnotežu tečnosti u glasnicama). Progesteron ima antiproliferativni učinak na sluznicu i ubrzava deskvamaciju. Uzrokuje ciklus sličan menstrualnom u epitelu glasnica i isušivanje sluznice sa smanjenjem sekrecije žljezdanog epitela. Progesteron ima diuretički učinak i smanjuje propusnost kapilara, čime zarobljava ekstracelularnu tečnost iz kapilara i uzrokuje zagušenje tkiva.
Testosteron, androgen koji luče testisi, uzrokovat će promjene u hrskavici i mišićima grkljana kod muškaraca tokom puberteta, a ummanjoj mjeri kod žena dodijeljeno pri rođenju i drugih poput interspolnih osoba, kao i onih koji imaju nedostatak androgena ako im se daje terapija maskulinizirajućim hormonom. Kod žena, androgene uglavnom luče kora nadbubrežne žlijezde i jajnici i mogu imati nepovratne maskulinizirajuće efekte ako su prisutni u dovoljno visokoj koncentraciji. Kod muškaraca su neophodni za mušku seksualnost. U mišićima uzrokuju hipertrofiju poprečno-prugastih mišića sa smanjenjem masnih ćelija u keletnim mišićima i smanjenjem masne mase cijelog tijela. Androgeni su najvažniji hormoni odgovorni za prelazak dječjeg glasa u odrasli muški glas, a promjena je nepovratna bez rekonstruktivne hirurgije kao što je feminizacijska laringoplastika. Pojavljuje se prominencija štitnjače, koja sadrži glasne žice, glasne žice se izdužuju i postaju zaobljene, a epitel se zadebljava formiranjem tri različita sloja u lamina propriji.Abitbol, A. & Abitbol, P. (2003). "The Larynx: A Hormonal Target". In Rubin, J. S., Sataloff, R. T., & Korovin, G. S. (eds.), Diagnosis and Treatment of Voice Disorders (pp. 355–380). Clifton Park, New York: Delmar Learning. Ove promjene su također nepovratne bez operacije, iako se prominentnost štitnjače/laringeusa, poznata i kao Adamova jabučica, potencijalno može smanjiti putem trahealnog brijanja ili feminizacijske laringoplastike.
Odrasla dob