Sopranino saksofon je drugi najmanji član porodice saksofona. Ugođen je u Es-duru (E♭) i zvuči oktavu više od alt saksofona. U Adolphe Saxovom patentu spominje se i sopranino u F-duru, oktavu iznad F-alta (mezzosopran), ali ne postoje poznati izrađeni instrumenti.
Sopranino saksofon ima blag, nježan zvuk i iako je jedan od najmanje korištenih saksofona u redovnoj upotrebi danas, još uvijek ga proizvode proizvođači saksofona Orsi i Rampone & Cazzani u Italiji, Henri Selmer Paris, Yanagisawa iz Japana te kineski proizvođači Jinbao i Wessex. Zbog svoje male veličine, sopranino se obično izrađuje u ravnoj varijanti poput klarineta, iako Orsi proizvodi i ravne i zakrivljene verzije, koje izgledom podsjećaju na minijaturni alt. lijevo|mini|Od vrha do dna: zakrivljeni E sopranino saksofon, ravni E sopranino saksofon, C sopran saksofon i B sopran saksofon. Originalna patentirana porodica saksofona, koju je razvio Adolphe Sax, obuhvatala je saksofone u Es (E♭) i B (B♭) tonalitetima u glasovima sopranina, soprana, alta, tenora, baritona, basa, kontrabasa i subkontrabasa, te istih sedam u tonalitetima C i F, iako su izrađeni samo sopran, alt i tenor. Od kasnih 1990-ih razvijen je soprillo, još manji pikolo saksofon ugođen u B♭, kvintu iznad sopranina, koji je izradio njemački graditelj instrumenata Benedikt Eppelsheim.
Sopranino saksofon je transponirajući instrument, sa istim pisanim rasponom kao i svaki saksofon, od B♭3 do najmanje F6. Kako zvuči malu tercu više nego što je zapisano, slično Es klarinetu ili sopranskom kornetu, ovaj raspon odgovara D♭4 do A♭6 u koncertnom tonu.
Repertoar U klasičnoj muzici, najpoznatija upotreba sopranino saksofona nalazi se u orkestarskom djelu Boléro francuskog kompozitora Mauricea Ravela. Ravelova partitura predviđa „sopranski saksofon u F tonalitetu“, ali je vjerovatno da takav instrument nikada nije izrađen; dionica se obično izvodi na Es (E♭) sopraninu ili B (B♭) sopran saksofonu.
Instrument je doživio manju renesansu u savremenoj muzici 21. stoljeća. Američki rock bend Violent Femmes u svoje uživo nastupe i albume uključuje dioničku sekciju „Horns of Dilemma“, u kojoj se koriste saksofoni različitih veličina – od sopranina do kontrabasa. Saksofonista Blaise Garza svirao je sopranino u pjesmi I'm Not Gonna Cry iz 2019. godine. Izvan klasične i rock muzike, značajni jazz i improvizacijski muzičari koji koriste ovaj instrument uključuju Carlu Marciano, Jamesa Cartera, Anthonyja Braxtona, La Montea Younga, Roscoea Mitchella, Christophea Monniota, Josepha Jarmana, Paula McCandlessa, Lolu Coxhilla, Rogera Frampton, Hansa Kollera, Wolfganga Fuchsa, Douglasa Ewarta, Larryja Ochsa, Vinnyja Goliu, Thomasa Chapina, Martina Archera, Davida Sanborna, Jona Irabagona, Massima Falasconea, Alejandra Arturija, Giannija Gebbiju i Iana Andersona (koji je naveden kao izvođač na albumima grupe Jethro Tull A Passion Play i War Child). Sopranino saksofon je također korišten u šestoročlanom ansamblu Nuclear Whales Saxophone Orchestra, gdje ga je svirala Kelley Hart Jenkins.
Reference
Kategorija:CS1 upotrebe (kineski) Kategorija:Muzički instrumenti Kategorija:Saksofoni