Masakr u Hebronu bilo je ubistvo 67 ili 69 Jevreja 24. augusta 1929. u Hebronu, u Mandatnoj Palestini. Događaj je također ostavio desetine teško ranjenih ili osakaćenih. Jevrejske kuće su opljačkane, a sinagoge pretresene.
Masakr su počinili Arapi potaknuti na nasilje glasinama da Jevreji planiraju preuzeti kontrolu nad Brdom hrama u Jerusalemu.Segev (2000), p. 319 Neke od 435 Jevreja u Hebronu koji su preživjeli sakrile su lokalne arapske porodice, iako se obim ovog fenomena raspravlja. Ubrzo nakon toga, sve Jevreje iz Hebrona evakuirale su britanske vlasti.Troops Seize Arab Chiefs at Gates of Jerusalem , The New York Times, August 30, 1929 Mnogi su se vratili 1931, ali gotovo svi su evakuirani prilikom izbijanja arapske pobune u Palestini 1936–1939. Masakr je bio dio nemira u Palestini 1929, u kojima je ubijeno ukupno 133 Jevreja i 110 Arapa, većinom od strane britanskih sigurnosnih snaga, with the Shaw report noting that "many of the Arab casualties and possibly some of the Jewish casualties were caused by rifle fire by the police or military forces." i okončao je višestoljetno jevrejsko prisustvo u Hebronu.
Masakr, zajedno s masakrom Jevreja u Safedu, poslao je šok kroz jevrejske zajednice u Palestini i širom svijeta. Doveo je do reorganizacije i razvoja jevrejske paravojne organizacije Hagana, koja je kasnije postala jezgro Izraelskih odbrambenih snaga.Itamar Rabinovich, Jehuda Reinharz (eds.), Israel in the Middle East: Documents and Readings on Society, Politics, and Foreign Relations, Pre-1948 to the Present , UPNE 2008 p. 85
Napad Divljanje i ubistva
Oko 8:30 sati u subotu ujutro, prvi napadi su počeli na kuće u kojima su živjeli Jevreji, nakon što se na ulicama pojavila gomila Arapa naoružanih toljagama, sjekirama i noževima. Prva lokacija koja je napadnuta bila je velika jevrejska kuća na glavnoj cesti. Dva dječaka su odmah ubijena, a rulja je ušla u kuću i pretukla ili izbola ostale stanare na smrt.
Cafferata se pojavio na mjestu događaja, naredio svojim policajcima da pucaju na gomilu i lično je ubio dvojicu napadača Arapa. Dok su se neki razišli, ostali su uspjeli probiti pikete, vičući "u geto!". Traženo pojačanje nije stiglo na vrijeme. To je kasnije postalo izvor znatne ogorčenosti.Segev (2000), p. 318: "... A few dozen Jews lived deep within Hebron, in a kind of ghetto where there were also several synagogues. But the majority lived on the outskirts, along the roads to Be'ersheba and Jerusalem, renting homes owned by Arabs, a number of which were built for the express purpose of housing Jewish tenants."
Prema riječima preživjelog, Aharona Reuvena Bernzweiga, "odmah poslije osam sati ujutro čuli smo vriske. Arapi su počeli provaljivati u jevrejske kuće. Vriskovi su probijali srce nebesa. Nismo znali šta da radimo... Išli su od vrata do vrata, klali sve koji su bili unutra. Vriskovi i jauci bili su strašni. Ljudi su vikali Upomoć! Upomoć! Ali šta smo mogli učiniti?"
Ubrzo nakon što se proširila vijest o prvoj žrtvi, četrdeset ljudi se okupilo u kući Eliezera Dana Slonima. Slonim, sin rabina iz Hebrona, bio je član gradskog vijeća i direktor Anglo-palestinske banke. Imao je odlične odnose s Britancima i Arapima, a oni koji su tražili utočište kod njega bili su uvjereni da im se neće ništa dogoditi. Kada se rulja približila njegovim vratima, ponudili su da poštede sefardsku zajednicu ako im preda sve aškenazi učenike ješive. Odbio je, rekavši "svi smo mi jedan narod", te je ubijen zajedno sa suprugom i četverogodišnjim sinom.The Hebron Massacre of 1929 by Shira Schoenberg (Jewish Virtual Library) Iz savremene hebrejske štampe proizilazi da su izgrednici ciljali cionističku zajednicu za svoj masakr. Četiri petine žrtava bili su aškenazi Jevreji, ali neki su imali duboko korijenje u gradu, ali je ubijeno i desetak Jevreja istočnog porijekla, Sefarda i Magriba. Gershon Ben-Zion, na primjer, farmaceut klinike Beit Hadasa, invalid koji je četiri decenije služio i Jevrejima i Arapima, ubijen je zajedno sa svojom porodicom: njegova kćerka je silovana, a zatim ubijena.
Izvještaj Raymonda Cafferate
Nakon masakra, Cafferata je svjedočio:
Izvještaj Jacoba Josepha Slonima Rabin Jacob Joseph Slonim, glavni aškenazi rabin Hebrona, izjavio je da je, nakon što su ga njegovi arapski poznanici obavijestili da lokalni huligani namjeravaju napasti talmudsku akademiju, otišao tražiti zaštitu od okružnog službenika Abdullaha Kardusa, ali mu je odbijen prijem kod njega. Kasnije, nakon što je napadnut na ulici, obratio se šefu policije, ali je Cafferata odbio poduzeti bilo kakve mjere, rekavši mu da "Jevreji to zaslužuju, vi ste uzrok svih problema". Sljedećeg jutra, Slonim je ponovo pozvao okružnog službenika da preduzme preventivne mjere, ali mu je rečeno da "nema razloga za strah. Na raspolaganju je veliki broj policajaca. Idite i umirite jevrejsko stanovništvo." Dva sata kasnije, rulja podstaknuta govorima počela je provaljivati u jevrejske kuće uz povike "Ubijte Jevreje". Masakr je trajao sat i po, i tek nakon što se stišao, policija je poduzela akciju, pucajući u vazduh, nakon čega se gomila odmah razišla. Samog Slonima je spasio prijateljski nastrojen Arapin.'Eye Witnesses Describe Horrors of the Moslem Arabs’ Attacks at Hebron on Saturday, August 24,' Jewish Telegraphic Agency September 1, 1929.
Pljačka, uništavanje i skrnavljenje Napad je bio praćen bezobzirnim uništavanjem i pljačkom. Jevrejska bolnica, koja je pružala liječenje Arapima, napadnuta je i opljačkana. Brojne jevrejske sinagoge su vandalizirane i oskrnavljene. Prema jednom izvještaju, svici Tore u srebrnim i zlatnim kutijama opljačkani su iz sinagoga, a rukopisi velike starine ukradeni su iz biblioteke rabina Jude Bibasa. Biblioteka, osnovana 1852, djelimično je spaljena i uništena. U jednom slučaju, rabin koji je spasio svitak Tore iz zapaljene sinagoge kasnije je umro od zadobijenih opekotina.
Arapsko skrivanje Jevreja Jedna procjena navodi da je broj preživjelih koji su na ovaj način spašeni bio dvije trećine zajednice.Leslie Stein, The Hope Fulfilled: The Rise of Modern Israel , Greenwood Publishing Group, 2003 p. 184. Druga navodi da je polovina na taj način spašena, a 28 arapskih domova nudilo je utočište.Menachem Klein, Lives in Common: Arabs and Jews in Jerusalem, Jaffa and Hebron , Oxford University Press, 2014 p. 94. Originalni spiskovi koje su potpisali rabini Meir i Slonim svjedočili su o 19 porodica spasilaca, što se smatra potcjenjivanjem broja. Brojevi savremenih historičara se razlikuju.David T. Zabecki, 'The Hebron Massacre' at Spencer C. Tucker, Priscilla Mary Roberts (eds.) The Encyclopedia of the Arab-Israeli Conflict: A Political, Social, and Military History, ABC-CLIO 2008 p. 437 gives the figure of 28 families who saved their Jewish neighbours.
Aharon Reuven Bernzweig je ispričao da je Arapin po imenu Haj Eissa El Kourdieh spasio grupu od 33 Jevreja nakon što je insistirao da se sakriju u njegovom podrumu. Tamo su čekali sa "smrtnim strahom" da nevolja prođe, brinući se da će "ubice vani čuti [malu djecu koja su stalno plakala]." Iz podruma su čuli povike "danas je dan koji je svet Muhammedu. Svako ko ne ubija Jevreje je grešnik." U međuvremenu, nekoliko Arapkinja je stajalo na straži vani, više puta osporavajući tvrdnje vrišteće gomile da skrivaju Jevreje.Haaretz. Survivor of 1929 Hebron Massacre recounts her ordeal by Eli Ashkenazi . Last accessed: 12 August 2009/ Yonah Molchadsky se porodila dok je bila sakrivena u arapskom podrumu. Molchadsky je kasnije ispričala da je, kada je rulja zahtijevala od Arapa da predaju sve Jevreje koje su skrivali, njen domaćin rekao im je da su "već ubili naše Jevreje", nakon čega je rulja otišla. Porodica Abu Id Zaitouna spasila je Zmiru Mani i druge Jevreje sakrivši ih u svom podrumu i zaštitivši ih mačevima. Kasnije su pronašli policajca koji ih je sigurno otpratio do policijske stanice u Beit Romanu.Zmira Mani (later renamed Zmira Meshorer), "What I saw in Hebron" ("ma shera'iti beħevron"), Haaretz, Sep 12, 1929, reprinted in: Knaz, Yehoshua (ed.) (1996). Haaretz – the 75th Year, Schocken Publishing, Jerusalem and Tel Aviv, pp. 33–34 (in Hebrew).
Prema Malki Slonim, stariji Arapin po imenu Abu Shaker ih je branio:Edward Platt, City of Abraham: History, Myth and Memory: A Journey through Hebron , Pan Macmillan, 2012 p. 88
Musa Agima, čiji je otac imao klaonicu u Hebronu, svjedočio je da ih je spasio jedan od očevih arapskih zaposlenika koji je doveo magarce, pojahao porodicu i odveo ih u Jerusalem.
Preživjeli Oko 435 Jevreja, ili dvije trećine zajednice, preživjelo je. Većinu su navodno spasile arapske porodice, a oko 130 se spasilo skrivajući se ili tražeći utočište u britanskoj policijskoj stanici u Beit Romanu na periferiji grada. Izraelski historičar Benny Morris osporio je tradicionalne izvještaje da su većinu preživjelih spasile arapske porodice. Napisao je da je "u stvari, većina spašena intervencijom britanske policije i činjenicom da su mnogi Jevreji uspješno odbijali napadače satima - iako su, svakako, arapski susjedi spasili nekoliko porodica". Preživjeli koje je spasila britanska policija evakuisani su u Jerusalem.Morris, Benny: One State, Two States: Resolving The Israeli–Palestinian Conflict (2009)
Reference
Literatura
Kategorija:1929. u Mandatnoj Palestini Kategorija:Historija Mandatne Palestine Kategorija:Masakri u 1929. Kategorija:Vojna historija Izraela Kategorija:Vojna historija Palestine Kategorija:Masakri nad Jevrejima