mini|upright=1.35|Posmatrani južni dipoli tokom perioda 1903–2000. jesu žuti kvadrati. Lokacije polova od 1590. do 2020. dobijeni pomoću modela IGRF-12 jesu krugovi koji napreduju od plave do žute boje. Južni magnetni pol jest tačka na Zemljinoj južnoj hemisferi gdje su linije geomagnetnog polja usmjerene okomito na nominalnu površinu. Geomagnetni južni pol, srodna tačka, jest južni pol idealnog dipolnog modela Zemljinog magnetnog polja koji najviše odgovara stvarnom Zemljinom magnetnom polju.
Iz historijskih razloga "kraj" slobodno visećeg magneta koji je (otprilike) usmjeren prema sjeveru naziva se "sjeverni pol" magneta, a drugi kraj, usmjeren prema jugu, naziva se "južni pol magneta". Budući da se suprotni polovi privlače, Zemljin južni magnetni pol fizički je zapravo sjeverni magnetni pol (također pogledajte ).
Južni magnetni pol stalno se pomjera zbog promjena u Zemljinom magnetnom polju.
Od 2005. izračunato je da je na , što ga smješta u blizini obale Antarktika, između Adelijine i Wilkesove zemlje. Godine 2015. bio je na (procjena)."Magnetic Poles", Britanski geološki zavod. Ta je tačka izvan Antarktičkog kruga. Zbog pomjeranja polova, pol se pomiče prema sjeverozapadu za 10–15 km godišnje. Njegova trenutna udaljenost od stvarnog geografskog južnog pola iznosi približno 2860 km. Najbliža stalna naučna stanica jest Dumont d'Urville. Dok je sjeverni magnetni pol počeo vrlo brzo lutati sredinom 1990-ih, kretanje južnog magnetnog pola nije pokazalo odgovarajuću promjenu brzine.
+Nedavne lokacije Zemljinih magnetnih polova (procjena na osnovu modela IGRF-13)Godina1990 (definitivna)2000 (definitivna)2010 (definitivna)2020.Sjeverni magnetni pol Južni magnetni pol
Ekspedicije Rani neuspješni pokušaji dosezanja južnog magnetnog pola uključivali su one francuskog istraživača Julesa Dumonta d'Urvillea (1837–1840), Amerikanca Charlesa Wilkesa (ekspedicija 1838–1842) i Britanca Jamesa Clarka Rossa (ekspedicija 1839–1843).
Prvi proračun magnetne inklinacije za lociranje južnog magnetnog pola obavio je 23. januara 1838. hidrograf Clément Adrien Vincendon-Dumoulin, član ekspedicije Dumonta d'Urvillea na Antarktiku i u Okeaniji na korvetama Astrolabe i Zélée 1837–1840, koje su otkrile Adelijinu zemlju.
Dana 16. januara 1909. trojica ljudi (Douglas Mawson, Edgeworth David i Alistair Mackay) iz ekspedicije "Nimrod" Ernesta Shackletona tvrdila su da su našla južni magnetni pol, koji je u to vrijeme bio na kopnu. Postavili su jarbol za zastavu na tom mjestu i proglasili ga dijelom Britanskog Carstva. Međutim, sada postoji određena sumnja u to je li njihova lokacija bila tačna. Približan položaj pola 16. januara 1909. bio je .Roland Huntford Shackleton.
Prilagođavanje globalnim skupovima podataka Južni magnetni pol također je procijenjen prilagođavanjem globalnim skupovima podataka, kao što su Svjetski magnetni model (WMM) i Međunarodno geomagnetno referentno polje (IGRF). Za ranije godine, sve do približno 1600, koristi se model GUFM1, zasnovan na kompilaciji podataka iz brodskih dnevnika.
Južni geomagnetni pol
Zemljino geomagnetno polje može biti približno određen pomoću nagnutog dipola (poput šipkastog magneta) postavljenim u centru Zemlje. Južni geomagnetni pol tačka je u kojoj osa ovog najbolje prilagođenog nagnutog dipola siječe Zemljinu površinu na južnoj hemisferi. Od 2005. izračunato je da je na , blizu stanice Vostok. Budući da polje nije egzaktan dipol, južni geomagnetni pol ne poklapa se s južnim magnetnim polom. Nadalje, južni geomagnetni pol luta iz istog razloga iz kojeg luta i njegov sjeverni geomagnetni pandan.
Reference
Vanjski linkovi Australski antarktički program
Kategorija:Polarne regije Zemlje Kategorija:Istočni Antarktik Kategorija:Geografija Antarktika Kategorija:Geomagnetizam Kategorija:Orijentacija (geometrija)