Hernija

Hernija (množina: hernias ili herniae, od latinskog, što znači 'ruptura') je abnormalni izlazak tkiva ili organa, kao što je crijeva, kroz zid šupljine u kojoj se normalno nalazi. Termin se također koristi za normalan razvoj crijevnog trakta, što se odnosi na povlačenje crijeva iz ekstraembrionskog puplanog celoma u abdomen kod zdravog embriona oko 7 sedmica. Mogu se javiti različite vrste hernija, najčešće zahvataju abdomen, a posebno prepone. Preponske hernije su najčešće ingvinalne hernije, ali mogu biti i femoralne. Druge vrste hernija uključuju hijatus, incizijsku i pupčanu herniju. Simptomi su prisutni kod oko 66% osoba sa preponskim hernijama. Ovo može uključivati ​​bol ili nelagodu u donjem dijelu trbuha, posebno pri kašljanju, vježbanju ili uriniranju ili defekaciji. Često se stanje pogoršava tokom dana, a poboljšava se pri ležanju. Na mjestu hernije može se pojaviti izbočina koja se povećava pri saginjanju. Preponske hernije se češće javljaju na desnoj nego na lijevoj strani. Glavna briga je strangulacija crijeva, gdje je dotok krvi u dio crijeva blokiran. Ovo obično uzrokuje jaku bol i osjetljivost u tom području. Hijatus ili hijatsne hernije često rezultiraju žgaravicama, ali mogu uzrokovati i bol u prsima ili bol tokom jela.

Faktori rizika za razvoj kile posebno su pušenje, hronična opstruktivna bolest pluća, gojaznost, trudnoća, peritoneimska dijaliza, bolest kolagena i vaskularnih oboljenja i prethodno otvorena apendektomija, između ostalog. Predispozicija za hernije je genetička, odnosno češće se javljaju u određenim porodicama. Čini se da štetne mutacije koje uzrokuju predispoziciju za hernije imaju dominantno nasljeđivanje (posebno kod muškaraca). Nije jasno da li su preponske hernije povezane s dizanjem tereta. Hernije se često mogu dijagnosticirati na osnovu znakova i simptoma. Povremeno se koristi medicinsko snimanje za potvrdu dijagnoze ili isključivanje drugih mogućih uzroka. Dijagnoza hernijskog hijatusa se često postavlja endoskopijom.

Preponske hernije koje ne izazivaju simptome kod muškaraca ne zahtijevaju hitnu hiruršku operaciju, praksu koja se naziva "budno čekanje". Međutim, većina muškaraca se na kraju podvrgne operaciji preponske hernije zbog razvoja boli. Ipak, za žene se operacija općenito preporučuje zbog veće stope femoralnih hernija, koje imaju više komplikacija. Ako dođe do gušenja, potrebna je operacija odmah. Popravak se može izvršiti otvorenom operacijom, laparoskopskom ili robotski potpomognutom operacijom. Otvorena operacija ima prednost što se može izvesti pod lokalnom umjesto pod općom anestezijom. Laparoskopska operacija uglavnom ima manje boli nakon zahvata. Hijatusna hernija može se liječiti promjenama načina života kao što su podizanje uzglavlja kreveta, gubitak težine i prilagođavanje prehrambenih navika. Lijekovi H2-blokatori ili inhibitori protonske pumpe mogu pomoći. Ako se simptomi ne poboljšaju lijekovima, operacija poznata kao laparoskopska Nissen fundoplikacija može biti opcija. Globalno, u 2019. godini, bilo je 32,53 miliona prevalentnih slučajeva ingvinalnih, femoralnih i abdominalnih hernija, sa intervalom nesigurnosti od 95% u rasponu od 27,71 do 37,79 miliona. Pored toga, bilo je 13,02 miliona incidenata, sa intervalom nesigurnosti od 10,68 do 15,49 miliona. Ove brojke odražavaju povećanje od 36,00% u prevalentnim slučajevima i povećanje od 63,67% u incidenata u poređenju s brojkama prijavljenim 1990. Oko 27% muškaraca i 3% žena razvije preponsku herniju u nekom trenutku svog života. Ingvinalne, femoralne i abdominalne hernije bile su prisutne kod 18,5 miliona ljudi i rezultirale su sa 59.800 smrtnih slučajeva u 2015. Preponske hernije se najčešće javljaju prije prve godine i nakon 50. godine života. Nije poznato koliko se često javljaju hijatusne hernije; s procjenama u Sjevernoj Americi koje variraju od 10% do 80%. Prvi poznati opis hernije datira najmanje iz 1550. godine prije nove ere, u Ebersovom papirusu iz Egipta.

Patogeneza Većina hernija nastaje kada mišići i tetive u trbuhu oslabe ili se oštete, što im otežava da održe unutrašnjost na mjestu i pravilno podupiru tijelo. Trbuh i karlica djeluju kao posuda napravljena od mišića, tetiva i kostiju. Kada se pritisak nakupi unutar ove posude, mišići se povlače kako bi sve zadržali na mjestu. Ako pritisak postane previsok, može uzrokovati pucanje trbušnog zida, što dovodi do hernije. Kada se hernija jednom pojavi, ona se nastavlja širiti, jer se napetost na zidu povećava.

Znaci i simptomi thumb| Frontalni pogled na ingvinalnu herniju (desno). thumb|Uklještena pupčana hernija s okolnom upalom Simptomi i znakovi variraju ovisno o vrsti hernije. Daleko najčešće hernije se razvijaju u abdomenu kada se slabost trbušnog zida razvije u lokaliziranu rupu ili "defekt" kroz koji masno tkivo ili trbušni organi prekriveni peritoneumom mogu proviriti. Druga uobičajena hernija uključuje spinalne diskove i uzrokuje išijas. Hijatusna hernija nastaje kada želudac proviri u medijastinum kroz otvor jednjaka u dijafragmi.

Hernije se mogu manifestirati bolom u tom području, primjetnom kvržicom ili manje specifičnim simptomima uzrokovanim pritiskom na organ zaglavljen unutar hernije, što potencijalno dovodi do disfunkcije organa. Tipično, masno tkivo je prvi ulaz u herniju, ali može zahvatiti i organ. Hernije nastaju zbog poremećaja ili otvaranja u fasciji, odnosno vlaknastom tkivu koje formira trbušni zid. Moguće je da se izbočina povezana s hernijom pojavljuje i nestaje, ali defekt u tkivu će ostati prisutan. Simptomi mogu, ali i ne moraju biti prisutni kod nekih ingvinalnih hernija. U slučaju reducibilnih hernija, često se može vidjeti i osjetiti izbočina u preponama ili u drugom području trbuha. Prilikom stajanja, takva izbočina postaje očiglednija. Osim izbočine, drugi simptomi uključuju bol u preponama koja može uključivati ​​i osjećaj težine ili vučenja, a kod muškaraca ponekad postoji bol i oticanje u skrotumu oko područja testisa.

Ireponibilne abdominalne hernije ili inkarcerirane hernije mogu biti bolne, ali njihov najvažniji simptom je da se ne mogu vratiti u trbušnu šupljinu kada se utisnu. Mogu biti hronične, iako bezbolne, i mogu dovesti do strangulacije (gubitka dotoka krvi), opstrukcije (uvrtanja crijeva) ili oboje. Strangulirane hernije su uvijek bolne, a bol je praćena osjetljivošću. U ovim slučajevima se zbog opstrukcije crijeva mogu javiti mučnina, povraćanje ili groznica. Također, izbočina hernije u ovom slučaju može postati crvena, ljubičasta ili tamno ružičasta.

U dijagnostici abdominalnih hernija, snimanje je glavno sredstvo za otkrivanje unutrašnjih dijafragmalnih i drugih nepalpabilnih ili neočekivanih hernija. Multidetektorski CT (MDCT) može precizno prikazati anatomsku lokaciju hernijske vrećice, sadržaj vrećice i sve komplikacije. MDCT također nudi jasne detalje trbušnog zida, omogućavajući preciznu identifikaciju hernija tog zida. thumb|Ingvinalna hernija. Pritiskom na herniju, ona se može (smanjiti) potisnuti u abdomen. Kada se pritisak ukloni, kila se brzo ponovo pojavi.

Komplikacije Neliječena hernija može biti komplicirana: Upala Začepljenje bilo kojeg lumena, kao što je opstrukcija crijeva kod crijevnih hernija Strangulacija Hidrokela hernijske vrećice Hemoragija Autoimunski problemi Nesmanjivost ili inkarceracija, pri kojoj se ne može smanjiti ili vratiti na mjesto, at least not without very much external effort. Citing: Webster 1913 Kod crijevnih hernija, ovo također značajno povećava rizik od opstrukcije crijeva i strangulacije.

Uzroci Uzroci hijatusne hernije variraju ovisno o svakoj osobi. Među višestrukim uzrocima, međutim, su i mehanički uzroci koji uključuju: nepravilno dizanje tegova, jake napade kašlja, oštre udarce u trbuh i nepravilno držanje. thumb|280px| Uobičajena mjesta za hernija Nadalje, stanja koja povećavaju pritisak u trbušnoj šupljini također mogu uzrokovati hernije ili pogoršati postojeće. Neki primjeri bi bili: gojaznost, naprezanje tokom pražnjenja crijeva ili mokrenja (zarvor, uvećana prostata), hronična bolest pluća, a također i tekućina u trbušnoj šupljini (ascites).

Također, ako su mišići oslabljeni zbog loše prehrane, pušenja i prenaprezanja, veća je vjerovatnoća pojave jernija.

Fiziološka škola mišljenja tvrdi da su u slučaju ingvinalne hernije gore navedeni simptomi samo anatomski simptom osnovnog fiziološkog uzroka. Oni tvrde da je rizik od hernije posljedica fiziološke razlike između pacijenata koji je imajui onih koji je nemaju, naime prisustva aponeurotskih ekstenzija iz transversus abdominis aponeurotskog luka. Ne postoji dokaz da će fizička aktivnost uzrokovati zaglavljivanje kile ili pogoršati postojeću herniju.

Hernija trbušnog zida može nastati zbog traume. Ako je ova vrsta hernije uzrokovana tupom traumom, radi se o hitnom stanju i može biti povezana s raznim povredama čvrstih organa i šupljih organa.

Dijagnoza

Ingvinalna hernija

thumb|Ultrazvuk koji prikazuje ingvinalnu herniju thumb| Uklještena ingvinalna hernija vidljiva na CT-u thumb| Rendgenski snimak hernije debelog crijeva Daleko najčešće hernije (do 75% svih abdominalnih hernija) su ingvinalne hernije, koje se dalje dijele na češće indirektne ingvinalne hernije (2/3, prikazane ovdje), kod kojih se u ingvinalni kanal ulazi preko kongenitalne slabosti na njegovom ulazu (unutrašnji ingvinalni prsten), i tip direktne ingvinalne hernije (1/3), gdje sadržaj hernije prodire kroz slabu tačku u zadnjem zidu ingvinalnog kanala. indirektna ingvinalna hernija i direktna ingvinalna hernija mogu se razlikovati po svom položaju u odnosu na donje epigastrične krvne sudove: indirektna hernija se nalazi lateralno od ovih krvnih sudova, dok se direktna hernija nalazi medijalno od njih. Ingvinalne hernije su najčešći tip hernije i kod muškaraca i kod žena. U nekim odabranim slučajevima mogu zahtijevati operaciju. Postoje posebni slučajevi u kojima se direktna i indirektna hernija pojavljuju zajedno. Pantaloonova hernija (ili sedlasta hernija) je kombinovana direktna i indirektna hernija kada hernijalna vrećica strši s bilo koje strane donjih epigastričnih krvnih sudova.

Osim toga, iako vrlo rijetko, dvije ili više indirektnih hernija mogu se pojaviti zajedno, kao što je slučaj sa dvostrukom indirektnom hernijom.

Femoralna

Femoralne hernije se javljaju odmah ispod ingvinalnog ligamenta, kada sadržaj abdomena prelazi u slabu površinu na stražnjem zidu femoralnog kanala. Teško ih je razlikovati od ingvinalnog tipa (posebno prilikom ascendentnog cefaličnog kretanja): međutim, generalno izgledaju zaobljenije i, za razliku od ingvinalnih hernija, postoji snažna ženska prevaga kod femoralnih hernija. Učestalost strangulacije kod femoralnih hernija je visoka. Tehnike popravke su slične za femoralnu i ingvinalnu herniju.

„Cooperova hernija“ je femoralna hernija sa dvije vrećice, od kojih se prva nalazi u femoralnom kanalu, a druga prolazi kroz defekt u površinskoj fasciji i pojavljuje se gotovo odmah ispod kože.

Pupčana

Uključuju protruziju intraabdominalnog sadržaja kroz slabost na mjestu prolaska pupčane vrpce kroz trbušni zid.

Umbilikalne hernije kod odraslih su uglavnom stečene i češće su kod gojaznih ili trudnih žena. Abnormalno presijecanje vlakana na linei albi (abdomen) može biti faktor koji doprinosi tome.

Incizijska hernija

Incizijska hernija nastaje kada je defekt rezultat nepotpuno zacijeljene hirurške rane. Kada se one pojave u medijalnoj laparotomiji rezova na linea alba (abdomen), nazivaju se ventralne hernije. One se javljaju kod oko 13% ljudi dvije godine nakon operacije.

Dijafragmatska

thumb| Dijagram hijatusne hernije (koronalni presjek, gledano sprijeda). Više u abdomenu, (unutrašnja) "dijafragmalna hernija" nastaje kada dio želuca ili crijeva proviri u grudni koš kroz defekt dijafragme.