Butthole Surfers američki je rock bend iz San Antonija (Teksas), kojeg su 1981. zajedno formirali pjevač Gibby Haynes i gitarist Paul Leary. Bend je imao brojne promjene u sastavu, ali su okosnicu uvijek činili Haynes, Leary i bubnjar King Coffey. Teresa Nervosa bila je na mjestu drugog bubnjara od 1983. do 1985, zatim od 1986. do 1989, kao i 2009. Bend je također angažovao razne basiste, a među najistaknutijim bio je Jeff Pinkus.Azerrad, Our Band, str. 289.Lieck, "Reissuing the Butthole Surfers: Tongue-in-Cheek Terror", Austin Chronicle izd. 18 br. 52.
Butthole Surfersi su izrasli iz hardcore pank scene 1980-ih, te su ubrzo postali poznati po svojim haotičnim live nastupima, crnom humoru i psihodeličnom zvuku s primjesama noise rocka i panka, te po korištenju zvučnih manipulacija i načina montaže svojih traka.Young, "Butthole Surfers biography", RollingStone.com.Yates Wuelfing, Amy (5. mart 2009). "How Did It Come to This?". The Rumpus. Pristupljeno 2. 4. 2026. Njihova muzika smatra se uticajnom za grunge scenu koja je nastajala 1990-ih.
Iako su uživali poštovanje svojih muzičkih kolega i imali vjernu bazu fanova, Butthole Surfers su ostvarili ograničen komercijalni uspjeh sve do izdavanja albuma Electriclarryland (1996).Azerrad, Our Band, str. 274–311.Gold & Platinum Record Database, RIAA. Na albumu se nalazio hit singl "Pepper", koji je iste godine dospio na prvo mjesto Billboardove ljestvice Modern Rock Tracks.Charts & awards – Billboard singles, Allmusic.
Historijat
Formiranje (1976–1981) Butthole Surfers je nastao na Univerzitetu Trinity u San Antoniju u Teksasu krajem 1970-ih, kada su se studenti Gibson "Gibby" Haynes i Paul Leary Walthall (kasnije poznatiji samo kao Paul Leary) prvi put upoznali. Iako ih je povezivao zajednički ukus za nekomercijalnu muziku, obojica su u to vrijeme bili na putu ka prilično konvencionalnim karijerama. Haynes je bio kapiten košarkaške ekipe Univerziteta Trinity, kao i "računovođa godine" na fakultetu, te je ubrzo nakon diplomiranja dobio posao u uglednoj računovodstvenoj firmi u Teksasu, dok je Leary nastavio studirati.Azerrad, Our Band, str. 276.
Godine 1981. Haynes i Leary su objavili časopis Strange V.D., u kojem su se nalazile fotografije neobičnih medicinskih stanja, uz izmišljena i humoristična objašnjenja tih bolesti.Morthland & Patoski, "Feeding the Fish: An Oral History of the Butthole Surfers", SPIN. Nakon što je Haynes na poslu uhvaćen s jednom od tih fotografija, napustio je računovodstvenu firmu i preselio se u Južnu Kaliforniju. Leary, kojem je nedostajao još jedan semestar do diplome, napustio je fakultet i slijedio svog budućeg kolegu. Nakon kratkog perioda tokom kojeg su prodavali ručno rađenu odjeću i posteljinu s likom Lee Harveyja Oswalda, vratili su se u San Antonio i osnovali bend koji će kasnije postati Butthole Surfers.Azerrad, Our Band, str. 277.
Rani počeci (1981–1984) Haynes i Leary su 1981. godine imali prvi nastup u noćnom klubu The Bonham Exchange u San Antoniju, pri čemu tada još nisu imali ime benda. Do 1982. godine pridružila im se ritam sekcija koju su činili basista Quinn Mathews i njegov brat, bubnjar Scott Mathews. Međutim, bend nije uspio privući veću publiku u San Antoniju, pa su kasnije tog ljeta kupili kombi i vratili se u Kaliforniju.
Tokom jednog nastupa u klubu Tool and Die u San Francisku, bend je privukao pažnju Jella Biafre, frontmena grupe Dead Kennedys i osnivača izdavačke kuće Alternative Tentacles. Impresioniran njihovim nastupom, Biafra je postao njihov obožavateljAzerrad, Our Band, str. 277–278. i pozvao ih je da nastupaju kao predgrupa Dead Kennedys i T.S.O.L. u poznatom klubu Whisky a Go Go u Los Angelesu. Ponudio im je i aranžman koji je pokrenuo njihovu snimateljsku karijeru: ukoliko bi pronašli studio koji bi im omogućio snimanje albuma, Alternative Tentacles bi preuzeo troškove snimanja nakon završetka projekta. Bend je prihvatio ponudu i vratio se u San Antonio, gdje su započeli snimanje u BOSS Studios (poznatom i kao Bob O’Neill’s Sound Studios, odnosno "The Boss").
Međutim, braća Matthews nisu ušla u studio sa Haynesom i Learyjem, jer su napustili bend nakon fizičkog sukoba između Scotta Mathewsa i Haynesa. Bas poziciju preuzeo je Bill Jolly, koji je svirao i na sljedeća dva izdanja benda, a kroz bend je prošao i veći broj bubnjara. Posljednji među njima, King Coffey (rođen kao Jeffrey Coffey), ostao je u bendu do danas.Azerrad, Our Band, str. 278.
EP Butthole Surfers, objavljen u julu 1983. za izdavačku kuću Alternative Tentacles, također poznat pod alternativnim nazivima Brown Reason to Live i Pee Pee the Sailor sadržavao je pjesme s namjerno provokativnim i apsurdnim naslovima, poput "The Shah Sleeps in Lee Harvey’s Grave" i "Bar-B-Q Pope", koje su naizmjenično izvodili Haynes i Leary. Haynes je u kasnijem periodu preuzeo ulogu glavnog vokala benda. Omot albuma, kao i kasnije vizuelne materijale za bend, osmislili su sami članovi.Azerrad, Our Band, str. 275, 288, 294. EP je, uz izražen humoristički pristup, postavio temelje njihovog kasnijeg stvaralaštva, te je imao uticaj na muzičare poput Kurta Cobaina iz Nirvane, koji ga je uvrstio među svojih deset omiljenih albuma,Cobain, Journals. a kasnije i među pedeset najuticajniih za zvuk Nirvane. Cobain je 1991. također upoznao svoju buduću suprugu Courtney Love (Hole) na zajedničkom koncertu Surfersa i L7.Kelly, "Kurt and Courtney Sitting in a Tree", Sassy.
Nakon objave EP-a, bendu se pridružila druga bubnjarka, Teresa Nervosa (rođena kao Teresa Taylor), koja je ranije svirala s Kingom Coffeyjem u školskim bendovima u Fort Worthu i Austinu.Leland & Robbins, "Butthole Surfers biography", Trouser Press.Interview, Flipside br. 46. Oni su istovremeno nastupali na odvojenim, stojećim bubnjarskim setovima, što je postalo važan dio scenskog identiteta benda.
Iako su se Nervosa i Coffey, kao i drugi oko njih, često predstavljali kao brat i sestra, kasnije je potvrđeno da zapravo nisu u rodbinskoj vezi.Interview (King Coffey), SonicNet.com.Azerrad, Our Band, str. 280. Dolaskom Nervose formirana je tzv. "klasična postava" benda — Haynes, Leary, Coffey i Nervosa, koja će, uz česte promjene basista i privremeni odlazak Nervose između 1985. i 1986. godine, ostati uglavnom stabilna do njenog konačnog odlaska 1989. godine. Nervosa se nakratko vratila u bend 2008. godine, a njeno ime se pojavilo i u najavama turneje 2009. godine."Butthole Surfers Summer '08 Tour Dates". Original arhiviran 1. jula 2008. Pristupljeno 2. 4. 2026.
Tokom 1984. godine bend se vratio u BOSS Studios kako bi snimio materijal za dva studijska albuma, koji su prvobitno ponuđeni izdavačkoj kući Alternative Tentacles. Prvi od tih projekata bio je album Psychic... Powerless... Another Man’s Sac.Interview, Forced Exposure br. 11. Međutim, prije objave albuma došlo je do zastoja u vezi s pravima nad master snimcima, koje je držao vlasnik studija Bob O’Neill, zahtijevajući naknadu troškova snimanja. Kako izdavačka kuća u tom trenutku nije mogla platiti traženi iznos, bend je u septembru 1984. godine, iz finansijske nužde, objavio live album Live PCPPEP. Album je većinom sadržavao live verzije ranijih pjesama, što je dovelo do komentara dijela kritike i publike kako se sadržajno preklapa s njihovim ranijim izdanjima. Istovremeno, O’Neill je planirao izdati Psychic... Powerless... Another Man’s Sac putem vlastite etikete Ward 9 kako bi nadoknadio troškove snimanja.Paytress, "The Butthole Surfers: Mark Paytress Unravels the Career of the Cult American Band", Record Collector br. 114.
Period između 1984. i 1987. Dok su pojedini članovi benda radili kao perači suđa, grupa je bila nezadovoljna što su album izbacili preko etikete Ward 9. Zahvaljujući Terryju Tolkinu, prijatelju benda i njihovom agentu za istočnu obalu, bend je potpisao ugovor s novoosnovanom nezavisnom izdavačkom kućom Touch and Go Records u Detroitu, koju je vodio Corey Rusk. Psychic...Powerless...Another Man's Sac objavljen je 1984. godine.The Baffler, 4. izdanje.Azerrad, Our Band, str. 292. Ovim izdanjem bend je dodatno razvio svoj zvuk, proširujući ga snažnijim utjecajem psihodelične muzike. U produkcijskom smislu koristili su tehnike kao što su montaža magnetofonske trake, upotreba nekonvencionalnih instrumenata, te različite oblike modulacije zvuka, što će kasnije postati jedno od prepoznatljivih obilježja njihovog studijskog rada.
Neposredno prije izbacivanja Psychic... bend je sa novim basistom Terence Smartom krenuo na prvu turneju širom zemlje. Tokom te turneje su izgradili nacionalnu prepoznatljivost, krenuli su iz ranog sjedišta Touch and Go u Detroitu, zatim otišli u New York, gdje su impresionirali članove Sonic Youth, kao i Kramera iz Shockabilly (i budućeg basistu Butthole Surfersa). Nakon toga su mjesecima gostovali širom SAD-a, a koncert u Seattleu privukao je pažnju Kima Thayila, budućeg gitariste Soundgardena, koji je postao njihov obožavatelj.
Po završetku turneje, boraveći u San Francisku i bez stalnog mjesta stanovanja, članovi benda zajednički su odlučili preseliti se u Winterville (gradić u blizini Atene, savezna država Georgia). Tokom tog perioda, prema vlastitim navodima, razvili su neobičan hobi: uhodili su članove benda R.E.M. Jednom prilikom planirali su parkirati kombi ispred kuće pjevača Michaela Stipea sa natpisom na bočnoj strani vozila: "Michael Stipe/Despite the Hype/I Still Wanna Suck/Your Big Long Pipe".Heller, Phyllis (Juni 1986). "This Butt's for You: Interview by Phyllis Heller". Spin. Izd. 2, br. 3. str. 82. ISSN 0886-3032. Basista Terence Smart napustio je bend nakon što je započeo vezu s prijateljicom benda, a na njegovo mjesto došao je Trevor Malcolm, mladi Kanađanin kojeg je preporučila kuća Touch and Go.Azerrad, Our Band, str. 291–292.
Do trenutka kada su ponovo krenuli na turneju, glas o neobičnim i bizarnim scenskim nastupima benda se širio, što je rezultovalo sve većom posjećenošću njihovih koncerata. Nedugo nakon dolaska Malcolma, bend je snimio svoje scenske nastupe i koncerte u klubu Traxx u Detroitu. Dio tog materijala kasnije je objavljen pod naslovom Blind Eye Sees All, što je jedino video-izdanje koje imaju do danas. U tom periodu nabavili su svoj prvi 8-track snimač, koji su iskoristili za snimanje dvije pjesme, kasnije objavljene na A-strani izdanja Cream Corn from the Socket of Davis.
Prema dostupnim izvorima, nezadovoljan životom u bendu, Trevor Malcolm napustio je grupu sredinom 1985. godine. Kao privremena zamjena angažovan je Juan Molina, prijatelj benda iz Atene, koji je s njima odradio kratku turneju po SAD-u, ali nije bio zainteresovan kao stalni član. Bez stalnog basiste i pred nadolazeću prvu evropsku turneju, bend je stupio u kontakt s Kramerom, koji je pristao da se pridruži grupi. U međuvremenu, njihov drugi LP, prvobitno predan izdavačkoj kući Alternative Tentacles pod naslovom Rembrandt Pussy Horse, ostao je neobjavljen. Razlozi za odugovlačenje nisu u potpunosti razjašnjeni, no poznato je da je izdavačka kuća odgađala odluku gotovo godinu dana, prije nego što je na kraju odbila njegovo objavljivanje. Tokom tog perioda čekanja, bend je krajem 1985. objavio EP Cream Corn from the Socket of Davis za Touch and Go Records. Na njemu su bile četiri pjesme. Nakon odbijanja Alternative Tentaclesa, grupa se vratila u studio Noise New York, čiji je vlasnik bio Kramer, gdje je snimila dvije nove pjesme kao zamjenu za trake "To Parter" i "Tornadoes", koje su prvobitno bile namijenjene za album Rembrandt Pussy Horse, ali su se ipak pojavile na B-strani EP izdanja Cream Corn from the Socket of Davis.