Emīlija Gudriniece (; Kromani, Kaunata, 3. august 1920 – Riga, 4. oktobar 2004) bila je latvijska hemičarka, profesorica i akademkinja Latvijske akademije nauka. Bavila se organskom sintezom, posebno istraživanjima heterocikličnih spojeva i cikličnih 1,3-diketona, a u Latviji se ubraja među istaknute naučnice iz oblasti hemije.

Gudriniece je rođena u selu Kromani u tadašnjem Kaunatskom kraju. Osnovno obrazovanje stekla je u Kaunati, a zatim je pohađala Državni učiteljski institut u Rēzekneu. Studij hemije završila je 1948. na Univerzitetu u Latviji. Nakon toga radila je na tom univerzitetu kao laborantica, aspirantica, asistentica, docentica i dekanica, a 1958. prešla je na Rimski politehnički institut, gdje je obavljala i dužnost prorektorice za nauku. Od 1963. do 1989. bila je osnivačica i voditeljica Katedre za organsku sintezu i biotehnologiju.

Naučni rad Emīlije Gudriniece bio je usmjeren na sintezu i praktičnu primjenu organskih spojeva. Među oblastima kojima se bavila bili su sinteza furacilina i njegovo uvođenje u proizvodnju, proučavanje reaktivnosti cikličnih 1,3-diketona, sinteza heterocikličnih spojeva i istraživanje njihove biološke aktivnosti, kao i proučavanje biljnih ulja i njihovih mogućnosti primjene u proizvodnji biogoriva. Latvijski univerzitetski i naučni izvori navode da je razvila novu metodu sulfuriranja i nitriranja 1,3-diketona te da je objavila više od 800 naučnih i popularnonaučnih radova.

Stekla je stepen kandidata hemijskih nauka 1952, doktorat 1960, a za profesoricu je izabrana 1961. Za dopisnu članicu Latvijske akademije nauka izabrana je 1963, a za redovnu članicu 1978; od 1996. imala je status državne emeritirane naučnice.

Za svoj rad dobila je više priznanja, među kojima su Državna nagrada Latvijske SSR (1957), nagrada Gustava Vanagsa (1972), Medalja Paulsa Waldena (2000) i nagrada Latvijske akademije nauka i kompanije Grindeks za životno djelo (2003). U znak sjećanja na nju Latvijska akademija nauka dodjeljuje nagradu koja nosi njeno ime u oblasti hemije i hemijske tehnologije.

Umrla je u Rigi 4. oktobra 2004. i sahranjena je na groblju Meža kapi.

Reference

Kategorija:Rođeni 1920. Kategorija:Umrli 2004. Kategorija:Latvijski hemičari Kategorija:Biografije, Kaunata