mini|Ladica s primjercima lepidoptera u muzejskoj kolekciji u Poljskoj mini|Još jedna ladica s primjercima lepidoptera u muzejskoj kolekciji u Poljskoj Lepidopterologija (starogrčki λεπίδος /lepídos/ = "ljuska"; πτερόν /pterón/ = "krilo" i -λογία /-logija/ = "nauka, govor") jest grana entomologije koja proučava moljce i dvije natporodice leptira. Osoba koja se njom bavi naziva se lepidopterolog.
Porijeklo Nakon renesanse uspon "lepidopterologa" može se pripisati rastućem interesu za nauku, prirodu i okolinu. Kada je Carl von Linné objavio deseto izdanje djela Systema Naturae 1758, već je postojao "znatan broj objavljenih radova o prirodnoj historiji lepidoptera" (Kristensen, 1999).
To je uključivalo: Insectorum sive Minimorum Animalium Theatrum – Thomas Mouffet (1634); Metamorphosis Naturalis – Jan Goedart (1662–1667); Metamorphosis insectorum Surinamensium – Maria S. Merian (1705), čiji je rad uključivao ilustrovane prikaze evropskih lepidoptera; Historia Insectorum – John Ray (1710); Papilionum Brittaniae icones – James Petiver (1717).
Historija Naučnici Period od 1758. do 1900. bio je doba nezavisnih naučnika. Slijedeći Linnéove opise u djelu Systema Naturae i opise Boasa Johanssona u djelu Centuria Insectorum, Nikolaus Poda von Neuhaus napisao je Insecta Musei Graecensis (1761), a Johann Christian Fabricius opisao je još mnogo vrsta u nizu velikih djela.
U tom periodu Ignaz Schiffermüller napisao je sistematski katalog leptira okruga oko Beča, Systematische Verzeichnis der Schmetterlinge der Wienergegend ausgeausgabe von einige Lehrern am k. k. Theresianum (1775). U Njemačkoj je Eugenius Johann Christoph Esper, u saradnji s Toussaintom de Charpentierom, objavio djela Die europäischen Schmetterlinge (Evropski leptiri) i Die ausländische Schmetterlinge (Svjetski leptiri).
Između 1806. i 1834. Jacob Hübner napisao je Sammlung innovativer Schmetterlinge ("Zbirka egzotičnih leptira") (dva toma), s Carlom Geyerom i Gottliebom Augustom Herrich-Schäfferom. Tokom godina 1806–1824. Hübner je dodao Geschichte europäischer Schmetterlinge (Historija evropskih leptira). Herrich-Schäffer proširio je ovo kao Systematische Bearbeitung der Schmetterlinge von Europa, Zugleich als Text, Revision und Supplement zu Sammlung europäischer Schmetterlinge Jacoba Hubnera (Sistematska obrada leptira Evrope, istovremeno kao tekst, revizija i dodatak "Zbirci evropskih leptira" Jacoba Hübnera) (šest tomova, 1843–1856).
U Francuskoj su Jean Baptiste Boisduval, Jules Pierre Rambur i Adolphe Hercule de Graslin 1832. napisali Collection iconographique et historique des chenilles; ou, Description et figures des chenilles (larvae) d'Europe, avec l'histoire de leurs métamorphoses, et des applications à l'agriculture [Ikonografska i historijska zbirka gusjenica ili: Opis i ilustracije gusjenica (larvi) Evrope, s historijom njihovih metamorfoza i njihovom primjenom u poljoprivredi] i sa Johnom Eattonom Le Conteom (1829–1837) Histoire général et iconographie des lepidoptérès et des chenilles de l’Amerique septentrionale (Opća historija i ilustracije lepidoptera i gusjenica Sjeverne Amerike). Boisduval je također opisao lepidoptere s ekspedicijskih brodova Astrolabe Jean-Françoisa de La Pérousea i Coquille Louisa Isidorea Duperreya.
U Italiji je Giovanni Antonio Scopoli napisao djelo Entomologia Carniolica, objavljeno u Beču. Sredinom stoljeća stručno znanje trgovaca lepidopterima kao što su Otto Staudinger, Émile Deyrolle, Orazio Querci i Peter Godeffroy doprinijelo je ovom području.
U Rusiji je Andrej Avinov, član diplomatskog kora cara Nikole II, sponzorisao više od 40 kolekcionarskih ekspedicija u srednju Aziju u potrazi za rijetkim lepidopterima. Lično je preduzeo naporne ekspedicije u Ruski Turkestan i na Pamir 1908. te kroz Indiju i Kašmir 1914. te u Ladakh i Kineski Turkestan prije nego što su te regije bile otvorene za istraživače. Prije političkih previranja 1917. odlikovan je prestižnom zlatnom medaljom Carskog ruskog geografskog društva. Sovjetska vlada prisvojila je njegovu kolekciju i smjestila je u Zoološki muzej u Sankt Peterburgu. Nakon što je Avinov emigrirao u Ameriku, uspio je sastaviti kolekciju azijskih leptira gotovo jednaku svojoj prvobitnoj, doniravši je Carnegiejevom prirodoslovnom muzeju.
Istraživači mini|desno|Géographe i Naturaliste
Ekspedicije su nastavile biti glavni izvori uzoraka. Baudinova ekspedicija u Australiju (1800. do 1803) s dvama brodovima opremljena laboratorijama, Géographeom i Naturalisteom, imala je devet zoologa i botaničara. Prema riječima Antoine-Françoisa Fourcroya, oni su u Francusku donijeli najveću kolekciju koju je Nacionalni prirodoslovni muzej ikad primio, uključujući 44 sanduka zooloških uzoraka. Austrijska ekspedicija u Brazil istraživala je botaniku, zoologiju i etnografiju Brazila. Organizovana je i finansirana za Austrijsko Carstvo i trajala je od 1817. do 1835. Brod Novara, pod zapovjedništvom komodora Bernharda von Wüllerstorf-Urbaira, preduzeo je istraživačko putovanje 1857–1859. Cajetan von Felder i njegov sin Rudolf prikupili su ogromnu entomološku kolekciju s Novare koja se čuva u Prirodoslovnom muzeju u Beču i onom u Londonu. Leptiri su opisani u djelu Reise Fregatte Novara: Zoologischer Theil., Lepidoptera, Rhopalocera (Putovanje fregate Novara: zoološki dio...) u tri toma (1865–1867). Avinov i/ili neki od njegovih dobrotvora također su finansirali brojne ekspedicije od otprilike 1906. do 1940.
Kolekcionari Bogati kolekcionari igrali su glavnu ulogu: Aimée Fournier de Horrack u Parizu, Walter Rothschild i James John Joicey u Engleskoj i u Rusiji veliki vojvoda Nikolaj Mihajlovič, koji je finansirao Sergeja Alferakija i uredio knjigu Mémoires sur les Lépidoptères. Britansko Carstvo pružilo je prilike Fredericu Mooreu, autoru knjige Lepidoptera Indica. Porodice Carnegie i Mellon pomogle su u finansiranju prikupljanja i akvizicije kolekcija leptira kroz svoja ulaganja u novoosnovani Carnegiejev prirodoslovni muzej, kojim je od 1926. do 1945. upravljao Avinov.
Muzeji U 19. stoljeću velike kolekcije lepidoptera bile su među prirodnjačkim primjercima koji su tada preplavili Evropu. Većina najvećih i najpopularnijih primjeraka novih vrsta čuva se ili je čuvana u muzejima kao što su Kraljevski muzej za srednju Afriku (Belgijski Kongo), Nacionalni prirodoslovni muzej (Francusko kolonijalno carstvo), Prirodoslovni muzej u Berlinu (Njemačko kolonijalno carstvo), Prirodoslovnom muzeju u Londonu (Britansko kolonijalno carstvo), Zoološkom muzeju u Sankt Peterburgu i Nacionalnom prirodoslovnom muzeju u Leidenu (Nizozemsko kolonijalno carstvo). Među muzejskim lepidopterolozima bili su Samuel Constantinus Snellen van Vollenhoven, Francis Walker, Alois Friedrich Rogenhofer, František Antonín Nickerl, Lionel de Nicéville, Carl Heinrich Hopffer i Arthur Gardiner Butler.
Poznati lepidopterolozi
Per Olof Christopher Aurivillius (Švedska): leptiri iz Afrike Andrej Avinov (Rusko Carstvo / SAD): leptiri iz srednje Azije i s Jamajke Henry Tibbats Stainton (Engleska): Microlepidoptera Jules Léon Austaut (Francuska): specijalist za rod Parnassius Oton Vasiljevič Bremer (Rusko Carstvo): leptiri iz Sibira i područja uz Amur John Henry Leech (Engleska): leptiri iz Kine Shōnen Matsumura (Japan): leptiri iz Japana
Hans Rebel (Austrija): leptiri Paleoarktika Maria Sibylla Merian (Nizozemska Republika): leptiri i moljci iz Surinama Ruggero Verity (Italija): leptiri Paleoarktika Hans Fruhstorfer (Njemačka): leptiri iz svijeta, ali posebno s Jave Edward Meyrick (Engleska): Microlepidoptera Herman Strecker (SAD): leptiri iz Amerike Anthony Valletta (Malta): leptiri s Malte Margaret Fountaine (Engleska): Evropa, Južnoafrička Republika, Indija, Tibet, Amerika, Australija i Antili Edna Mosher (Kanada): A Classification of the Lepidoptera based on characters of the pupae
Zbirke i ilustracije Budući da je glavni način proučavanja leptira bio putem zbirki pričvršćenih uzoraka, bilo je teško katalogizirati i široko komunicirati imena i opise. Knjige o leptirima s ručno oslikanim, litografiranim i štampanim pločama bile su glavni alat u lepidopterologiji. To uključuje i opsežna djela Adalberta Seitza.
U neobičnim djelima poput Butterfly Fauna of Ceylon (Fauna leptira Cejlona, 1942) Lionela Gilberta Ollyetta Woodhousea i Moths and Butterflies of the United States East of the Rocky Mountains (Moljci i leptiri Sjedinjenih Država istočno od Stjenjaka, 1900) Shermana F. Dentona korišteni su otisci krila leptira, gdje su ilustracije uključivale ljuske krila.
Ruski pisac Vladimir Nabokov bio je poznati lepidopterolog, otkrivši strast u dobi od sedam godina. Kasnije će pisati o leptirima, skupljati ih i ilustrirati. Volontirao je na Odjelu za entomologiju Harvardovog Muzeja komparativne zoologije, gdje je organizovao uzorke i do 14 sati dnevno.
Prema riječima Kurta Johnsona, lepidopterologa i autora Nabokovljevog bluza, u Nabokovljevom romanu Dar spomenut je lepidopterolog, otac emigrantskog protagonista, zasnovan na fikcionalizaciji Andreja Avinova, koji je otkrio nekoliko novih vrsta: u srednjoj Aziji, Parnassius maharaja i na Jamajci Nesiostrymon shoumatoffi, nazvan po njegovom nećaku Nikolaju Šumatovu, koji mu se pridružio na trima ekspedicijama krajem 1930-ih. Avinovljevo revolucionarno istraživanje biogeografije specijacije pokazalo je kako su se članovi roda Karanasa razvili u zasebne vrste u izolovanim planinskim dolinama na Pamiru. Sarađivao je s kolegom Walterom Sweadnerom, kustosom entomologije u Carnegiejevom muzeju, na monografiji Leptiri "Karanasa": studija evolucije.
Društva Postoji niz nacionalnih i međunarodnih naučnih društava koja obuhvataju lepidopterologe. Ona promovišu istraživanja u lepidopterologiji i širenje nalaza putem konferencija, kao što su dvogodišnji Evropski kongresi lepidopterologije ili "TILS Leps Talk". U ta društva spadaju:
Društvo lepidopterologa Evropsko društvo lepidopterologa Fondacija za istraživanje lepidoptera Sjevernoameričko udruženje za leptire Udruženje za tropske lepidoptere Međunarodno istraživanje lepidoptera Lepidopterološko društvo Danske
Lepidopterološko društvo Finske Lepidopterološko društvo Japana Sicilijansko lepidopterološko udruženje Južno društvo lepidopterologa Katalonsko lepidopterološo društvo Studijska grupa hesenskih lepidopterologa Afričko društvo lepidopterologa
Časopisi Journal of Research on the Lepidoptera (1962–2017) Metamorphosis The Taxonomic Report Nota Lepidopterologica
Također pogledajte Globalni indeks imena lepidoptera Lepidoptera u desetom izdanju Systema Naturae McGuireov centar za Lepidoptere i bioraznolikost, Univerzitet Floride Posmatranje leptirova
Reference
Vanjski linkovi
Taksonomsko stablo porodice Lepidoptera na sajtu Zoološkog instituta Ruske akademije nauka Lepidopterology.com Lepidoptera.ru
Kategorija:Grane entomologije