Sven Fischer rođen 16. aprila 1971. u Schmalkaldenu u Istočnoj Njemačkoj (danas Njemačka) je nekadašnji istočnonjemački i njemački biatlonac, četverostruki olimpijski prvak i sedmostruki svjetski prvak, te dvostruki osvajač Svjetskog kupa u biatlonu.

Karijera Olimpijske igre Olimpijske igre (Biatlon) 3 7 1 (Biatlon) 16 29 1 (Biatlon) 29 2 12 2 (Biatlon) 17 1 3 17 1 Fischer je nastupio četiri puta na olimpijskim igrama: na ZOI 1994, ZOI 1998, ZOI 2002. i ZOI 2006. za Njemačku. Osvojio je četiri zlatne, dvije srebrne i dvije bronzane medalje.

Prvu, bronzanu medalju osvojio je na ZOI 1994 u utrci na 20 km s dva promašaja i zaostatkom od 16.6 s iza pobjednika ruskog biatlonca Sergeja Tarasova; a šest dana kasnije prvu zlatnu u štafeti s Riccom Großom, Markom Kirchnerom i Frankom Luckom s prednošću od 1:01.5 min ispred ruske štafete u sastavu: Valerij Kirijenko, Vladimir Dračev, Sergej Tarasov i Sergej Čepikov. Drugu zlatnu na ZOI 1998. u štafeti s Riccom Großom, Peterom Sendelom i Frankom Luckom s prednošću od 1:01.5 min ispred norveške štafete u sastavu: Egil Gjelland, Halvard Hanevold, Dag Bjørndalen i Ole Einar Bjørndalen.

Prvu srebrnu medalju je osvojio na ZOI 2002. u utrci na 10 km s jednim promašajem i zaostatkom od 28.9 s iza pobjednika norveškog biatlonca Olea Einara Bjørndalena, a drugu na istim igrama u štafeti s Riccom Großom, Peterom Sendelom i Frankom Luckom sa zaostatkom od 45.3 s iza norveške štafete u sastavu: Halvard Hanevold, Frode Andresen, Egil Gjelland i Ole Einar Bjørndalen.

Na ZOI 2006. osvojio je dvije zlatne i jednu bronzanu medalju: Prvu zlatnu u utrci na 10 km bez promašaja i prednošću od 8.2 s iza drugoplasiranog norveškog biatlonca Halvarda Hanevolda; četiri dana kasnije bronzanu u potjeri s četiri promašaja i zaostatkom od 15.6 s iza pobjednika francuskog biatlonca Vincenta Defrasnea. U štafeti s Michaelom Röschom, Riccom Großom i Michael Greisom s prednošću od 20.9 s ispred ruske štafete u sastavu: Ivan Čerezov, Sergej Čepikov, Pavel Rostovcev i Nikolaj Kruglov, osvojio je drugu, te ukupno četvrtu zlatnu medalju.

Svjetsko prvenstvo Svjetsko prvenstvo 20 1 3 26 14 1 22 19 6 2 5 24 23 1 4 2 1 7 3 1 4 19 40 13 13 3 11 5 3 3 12 2 22 12 11 2 1 16 18 23 11 1 4 2 3 2 6 10 20 43 17 5 3 Sven Fischer je od SP 1993. do SP 2007. nastupio 14 puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je sedam zlatnih, šest srebrnih i sedam bronzanih medalja.

Na SP 1993. u ekipnoj utrci, s Fritzom Fischerom, Steffenom Hoosom i Frankom Luckom osvojio je prvu zlatnu s 34.0 s prednosti u odnosu na drugoplasirani ruski tim u sastavu: Aleksej Kobeljev, Valerij Kirijenko, Sergej Ložkin i Sergej Čepikov, a na istom prvenstvu prvu bronzanu u štafeti s Frankom Luckom, Markom Kirchnerom i Jensom Steinigenom, s 3:07.5 min zaostatka u odnosu na italijansku štafeta u sastavu: Wilfried Pallhuber, Johann Passler, Pieralberto Carrara i Andreas Zingerle.

Drugu zlatnu osvojio je na SP 1995. u štafeti s Riccom Großom, Markom Kirchnerom i Frankom Luckom s prednošću od 12.0 su odnosu na francusku štafetu u sastavu: Lionel Laurent, Patrice Bailly-Salins, Thierry Dusserre i Hervé Flandin.

Na SP 1996. u štafeti s Riccom Großom, Peterom Sendelom i Frankom Luckom osvojio je prvu srebrnu medalju sa zaostatkom od 1:00.1 min u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Viktor Majgurov, Vladimir Dračov, Sergej Tarasov i Aleksej Kobeljev.

Na SP 1997. u štafeti s Riccom Großom, Peterom Sendelom i Frankom Luckom osvojio je treću zlatnu medalju s prednošću od 5.7 s u odnosu na norvešku štafetu u sastavu: Egil Gjelland, Jon Åge Tyldum, Dag Bjørndalen i Ole Einar Bjørndalen;

Na SP 1998. u ekipnoj utrci s Riccom Großom, Carstenom Heymannom i Frankom Luckom osvojio je drugu srebrnu medalju sa zaostatkom od 43.7 s u odnosu na norveški tim u sastavu: Egil Gjelland, Sylfest Glimsdal, Dag Bjørndalen i Ole Einar Bjørndalen.

Najuspješniji je bio na SP 1999, kada je osvojio dvije zlatne i jednu brronzanu medalju: Bronzanu u potjeri, kada je s tri promašaja i zaostatkom od 40.9 s bio sporiji od njemačkog biatlonca Ricca Großa; zlatnu u utrci na 20 km, kada je s jednim promašajem i prednošću od 8.7 s bio brži od drugoplasiranog Ricca Großa; te zlatnu u masovnom startu, kada je s dva promašaja i prednošću od 9.9 s bio brži od drugoplasiranog ruskog biatlonca Vladimira Dračeva.

Na SP 2000. osvojio je treću bronzanu u štafeti s Peterom Sendelom, Riccom Großom i Frankom Luckom sa zaostatkom od 53.6 s u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Viktor Majgurov, Sergej Rožkov, Vladimir Dračev i Pavel Rostovcev.

Na narednom prvenstvu osvojio je dvije bronzane medalje: u potjeri s dva promašaja i zaostatkom od 45.6 s bio sporiji od pobjednika ruskog biatlonca Pavela Rostovceva; te u masovnom startu, kada je s tri promašaja i zaostatkom od 18.4 s bio brži od pobjednika francuskog biatlonca Raphaëla Poireea.

Treću srebrnu osvojio je na SP 2002, zbog održavanja ZOI 2002. u jedinoj disciplini utrci masovnog starta, koja nije bila olimpijska disciplina, kada je s četiri promašaja i zaostatkom od 17.9 s bio sporiji od pobjednika francuskog biatlonca Raphaëla Poireea.

Četvrtu srebrnu osvojio je na SP 2003. u utrci masovnog starta, kada je s tri promašaja i zaostatkom od 49.1 s bio sporiji od pobjednika norveškog biatlonca Olea Einara Bjørndalena; te šestu zlatnu štafeti s Peterom Sendelom, Frankom Luckom i Riccom Großom i prednošću od 7.3 min u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Viktor Majgurov, Pavel Rostovcev, Sergej Rožkov i Sergej Čepikov.

Na SP 2004. u štafeti s Michaelom Greisom, Frankom Luckom i Riccom Großom i prednošću od 15.7 min u odnosu na norvešku štafetu u sastavu: Halvard Hanevold, Lars Berger, Egil Gjelland i Ole Einar Bjørndalen, osvojio je sedmu zlatnu medalju.

Petu srebrnu medalju osvojio je na SP 2005. u sprintu na 10 km, kada je s jednim promašajem i zaostatkom od 10.5 s bio sporiji od pobjednika norveškog biatlonca Olea Einara Bjørndalena; dan kasnije šestu bronzanu medalju u potjeri s tri promašaja i zaostatkom od 50.7 s bio sporiji od pobjednika norveškog biatlonca Olea Einara Bjørndalena; a sedam dana kasnije u masovnom startu, šestu srebrnu kada je s tri promašaja i zaostatkom od 11.9 s bio sporiji od pobjednika norveškog biatlonca Olea Einara Bjørndalena.

Zadnju bronzanu medalju osvojio je na SP 2007. u štafeti s Michaelom Greisom, Riccom Großom i Michaelom Röschom i zaostatkom od 1:32.5 m u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Ivan Čeresov i Nikolaj Kruglov, Maksim Čudov i Dimitrij Jarošenko.

Svjetski kup Plasman u Svjetskom kupu 1992/93 1993/94. 1994/95. 1995/96. 1996/97. 1997/98. 1998/99. 1999/00. 2000/01. 2001/02. 2002/03. 2003/04. 2004/05. 2005/06. 2006/07.62183131354109236

Prvi nastup Fischera u Svjetskom kupu bio je u sezoni 1992/93. na Pokljuki 17. decembra 1992. u utrci na 20 km, kada je osvojio 38-o mjesto. Pobijedio je dva puta u ukupnom plasmanu, četiri puta u ukupnom plasmanu u sprintuz, dva puta u potjeri i dva puta u masovnom startu. Sa 33 pobjede u Svjetskom kupu je najbolji njemački biatlonac (stanje 20. juna 2026.). U ekipnim utrka je pobijedio 24 puta.

Prestanak karijere Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 2007.

Nagrade

Privatni život

Napomene

Reference

Vanjski linkovi

Kategorija:Rođeni 1971. Kategorija:Biografije, Schmalkalden Kategorija:Istočnonjemački biatlonci Kategorija:Njemački biatlonci Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 1994. Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 1998. Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2002. Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2006. Kategorija:Njemački olimpijci u biatlonu Kategorija:Osvajači zlatne medalje na Olimpijskim igrama (Njemačka) Kategorija:Osvajači srebrne medalje na Olimpijskim igrama (Njemačka) Kategorija:Osvajači bronzane medalje na Olimpijskim igrama (Njemačka) Kategorija:Osvajači medalja na Svjetskim prvenstvima u biatlonu Kategorija:Osvajači medalja na Zimskim olimpijskim igrama 1994. Kategorija:Osvajači medalja na Zimskim olimpijskim igrama 1998. Kategorija:Osvajači medalja na Zimskim olimpijskim igrama 2002. Kategorija:Osvajači medalja na Zimskim olimpijskim igrama 2006. Kategorija:Svjetski prvaci u biatlonu Kategorija:Živi ljudi