START trijaža (; akronim START) metoda je za brzo razvrstavanje povrijeđenih koja se primjenjuje tokom incidenta s velikim brojem žrtava. Namijenjena je pripadnicima hitnih medicinskih službi, vatrogascima i drugim osobama koje prve dolaze na lice mjesta događaja radi brzog određivanja prioriteta zbrinjavanja na osnovu težine povreda i vjerovatnoće preživljavanja.
Metoda START zasniva se na brzoj procjeni osnovnih fizioloških pokazatelja, uključujući disanje, cirkulaciju i neurološki status, pri čemu se svakom povrijeđenom dodjeljuje jedna od četiri trijažne kategorije označene standardiziranim bojama. Cilj metode nije postavljanje dijagnoze niti pružanje konačnog liječenja, već omogućavanje efikasnog raspoređivanja medicinske pomoći u situacijama kada broj povrijeđenih premašuje raspoložive resurse.
START je razvijen u Sjedinjenim Američkim Državama početkom 1980-ih i danas predstavlja jedan od najraširenijih sistema trijaže u vanbolničkim uslovima. Njegova jednostavnost i brzina primjene doveli su do razvoja brojnih prilagođenih verzija i srodnih sistema trijaže.
Historijat
Metodu START razvili su 1983. stručnjaci iz bolnice Hoag i Vatrogasne službe Newport Beach u Kaliforniji, kao odgovor na potrebu za jednostavnom i standardizovanom metodom trijaže koja se može primijeniti u incidentima s velikim brojem žrtava. Cilj razvoja bio je omogućiti pripadnicima hitnih medicinskih službi, vatrogascima i drugim osobama koje prve dolaze na lice mjesta događaja da u vrlo kratkom vremenu procijene stanje velikog broja povrijeđenih i odrede redoslijed njihovog zbrinjavanja.
Zbog jednostavnog algoritma i mogućnosti brze primjene, START je ubrzo postao standardna metoda trijaže u mnogim službama za hitno reagiranje u Sjedinjenim Američkim Državama, a kasnije je prihvaćen i prilagođen u brojnim drugim državama. Tokom vremena razvijene su različite modifikacije metode, uključujući posebne verzije za djecu i druge specifične situacije.
Osnovna načela
START trijaža zasniva se na pretpostavci da je u masovnim nesrećama potrebno u najkraćem mogućem vremenu procijeniti najveći broj povrijeđenih kako bi se ograničeni medicinski resursi usmjerili prema osobama kojima će hitno liječenje najvjerovatnije spasiti život. Procjena svakog povrijeđenog traje približno 30 do 60 sekundi i provodi se prema unaprijed definisanom algoritmu koji obuhvata procjenu mogućnosti hodanja, disanja, cirkulacije i mentalnog statusa.
Za razliku od detaljnog kliničkog pregleda, START predstavlja postupak brze početne trijaže. Njegova svrha nije postavljanje dijagnoze niti određivanje konačnog liječenja, već utvrđivanje prioriteta za zbrinjavanje i evakuaciju povrijeđenih.
Trijažne kategorije U metodi START svaki povrijeđeni razvrstava se u jednu od četiri trijažne kategorije na osnovu procjene disanja, cirkulacije, mentalnog statusa i mogućnosti samostalnog kretanja. Svakoj kategoriji pridružena je standardizirana boja koja označava prioritet zbrinjavanja i olakšava organizaciju liječenja i evakuacije tokom masovnih nesreća.
Trijažne kategorije u metodi START su:
Crna oznaka – preminuli ili očekivano preminuli. U ovu kategoriju svrstavaju se osobe koje ne dišu ni nakon otvaranja disajnog puta ili čije su povrede nespojive sa životom. Crvena oznaka – hitni. Dodjeljuje se povrijeđenima sa životno ugrožavajućim stanjima koja zahtijevaju neposredno medicinsko zbrinjavanje kako bi se povećala vjerovatnoća preživljavanja. U ovu kategoriju spadaju osobe s poremećajima disanja, cirkulacije ili mentalnog statusa utvrđenim tokom START procjene. Žuta oznaka – odgođeni. Obuhvata povrijeđene čije stanje zahtijeva medicinsko zbrinjavanje, ali kod kojih kraće odgađanje liječenja neće značajno povećati rizik od smrtnog ishoda ili trajnih posljedica. Zelena oznaka – lakše povrijeđeni ili hodajući povrijeđeni. Ova kategorija uključuje osobe koje mogu samostalno hodati i imaju lakše povrede koje ne zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju. U pravilu se upućuju na unaprijed određeno mjesto gdje čekaju daljnju procjenu i liječenje nakon zbrinjavanja teže povrijeđenih.
Radi lakše identifikacije, kategorije se najčešće označavaju trijažnim oznakama odgovarajuće boje koje se pričvršćuju na povrijeđene ili njihovu odjeću radi njihove brze identifikacije i praćenja. Međutim, u situacijama kada je to moguće, fizičke oznake mogu se zamijeniti razvrstavanjem povrijeđenih u odvojene zone prema dodijeljenoj trijažnoj kategoriji.
Algoritam START trijaže mini|desno|300px|Algoritam i kategorije START trijaže za odrasle Algoritam START trijaže zasniva se na brzoj procjeni fiziološkog stanja povrijeđenih s ciljem određivanja prioriteta zbrinjavanja. Procjena svakog povrijeđenog u pravilu traje manje od jedne minute i provodi se prema unaprijed definiranom redoslijedu koraka. Algoritam obuhvata procjenu mogućnosti samostalnog kretanja, disanja, cirkulacije i mentalnog statusa.
Procjena mogućnosti hodanja
Po dolasku na mjesto incidenta s velikim brojem žrtava pripadnici službi prvog odgovora najprije pozivaju sve osobe koje mogu samostalno hodati da se premjeste na unaprijed određenu sigurnu lokaciju. Povrijeđeni koji mogu hodati privremeno se razvrstavaju u kategoriju lakše povrijeđeni (zelena oznaka), nakon čega slijedi procjena nepokretnih osoba.
Procjena disanja
Kod nepokretnih povrijeđenih prvo se procjenjuje prisutnost spontanog disanja. Ako osoba ne diše, otvara se disajni put primjenom odgovarajućeg postupka za uspostavljanje njegove prohodnosti. Ukoliko disanje ne započne ni nakon otvaranja disajnog puta, osoba se svrstava u kategoriju preminuli ili očekivano preminuli (crna oznaka). Ako nakon otvaranja disajnog puta spontano disanje bude uspostavljeno, povrijeđeni se odmah razvrstava u kategoriju hitni (crvena oznaka).
Kod osoba koje spontano dišu određuje se respiratorna frekvencija. Respiratorna frekvencija veća od 30 udisaja u minuti predstavlja kriterij za dodjeljivanje crvene oznake. Ako je respiratorna frekvencija 30 ili manje udisaja u minuti, procjena se nastavlja ispitivanjem cirkulacije.
Procjena cirkulacije
Procjena cirkulacije obuhvata provjeru prisutnosti radijalnog pulsa ili procjenu vremena kapilarnog punjenja, zavisno od protokola koji primjenjuje nadležna služba. Odsutan radijalni puls ili kapilarno punjenje duže od dvije sekunde ukazuju na poremećaj periferne cirkulacije te predstavljaju kriterij za razvrstavanje u kategoriju hitni (crvena oznaka). Ako je cirkulacija uredna, procjenjuje se mentalni status povrijeđenog.
Procjena mentalnog statusa
Mentalni status procjenjuje se provjerom sposobnosti povrijeđenog da razumije i izvrši jednostavne naredbe. Osobe koje nisu u stanju izvršavati jednostavne naredbe razvrstavaju se u kategoriju hitni (crvena oznaka). Ako povrijeđeni izvršava naredbe, ima respiratornu frekvenciju od najviše 30 udisaja u minuti te urednu cirkulaciju, razvrstava se u kategoriju odgođeni (žuta oznaka).
+ Algoritam START trijaže Korak Pitanje Postupak 1. Može li povrijeđeni hodati? Da → zelena Ne → procjena disanja 2. Diše li? Ne → otvoriti disajni put I dalje ne diše → crna Počinje disati → crvena 3. Respiratorna frekvencija >30/min? Da → crvena Ne → procjena cirkulacije 4. Prisutan radijalni puls ili kapilarno punjenje ≤2 s? Ne → crvena Da → procjena mentalnog statusa 5. Izvršava jednostavne naredbe? Ne → crvena Da → žuta
Liječenje i evakuacija
Nakon završetka primarne trijaže, START klasifikacija služi za određivanje prioriteta liječenja i evakuacije povrijeđenih u odgovarajuće zdravstvene ustanove. U osnovnoj primjeni prednost imaju pacijenti svrstani u kategoriju hitni (crvena oznaka), zatim slijede odgođeni (žuta oznaka), dok se na kraju zbrinjavaju lakše povrijeđeni (zelena oznaka).
U složenijim situacijama masovnih nesreća START predstavlja samo početnu fazu trijaže. Nakon početnog razvrstavanja može uslijediti sekundarna trijaža primjenom detaljnijih sistema, kao što je metoda SAVE, kojom se preciznije određuju prioriteti liječenja i raspodjele ograničenih medicinskih resursa.
Važno je naglasiti da START nije namijenjen određivanju načina raspodjele medicinskih resursa niti određivanju prioriteta među povrijeđenima unutar iste trijažne kategorije. Algoritam se zasniva isključivo na procjeni fiziološkog stanja pacijenta, ne uzimajući u obzir broj povrijeđenih niti raspoložive ljudske i materijalne resurse. Zbog toga različite službe mogu primjenjivati različite postupke liječenja i evakuacije nakon završene START trijaže.
Modifikacije metode START
Od razvoja metode START predložene su brojne modifikacije s ciljem poboljšanja tačnosti procjene i prilagođavanja različitim operativnim uslovima. Jedna od prvih izmjena odnosila se na zamjenu procjene kapilarnog punjenja provjerom prisutnosti radijalnog pulsa, pri određivanju da li povrijeđeni pripada kategoriji hitni.
Pojedine službe razvile su i vlastite verzije sistema START. Tako Vatrogasna služba Grada New Yorka (FDNY) koristi modificirani START koji uvodi dodatnu narandžastu kategoriju urgentni, smještenu između kategorija hitni (crvena oznaka) i odgođeni (žuta oznaka). Time se omogućava preciznije određivanje prioriteta kod povrijeđenih čije stanje zahtijeva brzo zbrinjavanje, ali nije neposredno životno ugrožavajuće.
Prilagođavanje za pedijatrijske pacijente
Metoda START prvobitno je razvijena za procjenu odraslih osoba, zbog čega je kasnije prilagođena za primjenu kod djece razvojem sistema JumpSTART. Ova metoda zadržava osnovna načela START algoritma, ali uvodi izmjene koje uzimaju u obzir fiziološke razlike između djece i odraslih. Najvažnije razlike odnose se na procjenu respiratorne frekvencije i postupanje kod djece bez spontanog disanja. Za razliku od START-a, kod djeteta koje ne diše, ali ima prisutan puls, nakon otvaranja disajnog puta primjenjuje se pet udaha. Ako nakon toga uspostavi spontano disanje, razvrstava se u kategoriju hitni (crvena oznaka), dok se u suprotnom svrstava u kategoriju preminuli ili očekivano preminuli (crna oznaka). JumpSTART također koristi drugačije granične vrijednosti respiratorne frekvencije, prilagođene dječijoj fiziologiji, te se u pravilu primjenjuje kod djece mlađe od osam godina.
Srodni sistemi trijaže
Pored START-a razvijeni su i drugi sistemi za trijažu u incidentima s velikim brojem žrtava koji se zasnivaju na sličnim principima brzog razvrstavanja povrijeđenih. Među najpoznatijima su Triage Sieve, Pediatric Triage Tape, CareFlite trijaža te pedijatrijska metoda JumpSTART.
Većina ovih sistema koristi četiri ili pet trijažnih kategorija označenih standardiziranim bojama (crvena, žuta, zelena i crna), pri čemu se razlikuju uglavnom u kriterijima procjene i načinu određivanja prioriteta zbrinjavanja.
Također pogledajte Glazgovska skala kome James Elam JumpSTART trijaža Trijaža Trijažna oznaka
Reference
Dodatna literatura
Vanjski linkovi
Algoritam START trijaže za odrasle – Upravljanje medicinskim hitnim slučajevima u slučaju radijacije (Ministarstvo zdravstva i socijalnih usluga Sjedinjenih Američkih Država) START trijaža za odrasle – Upravljanje u hitnim slučajevima hemijskih opasnosti (CHEMM) Federalna agencija za upravljanje vanrednim situacijama (FEMA)
Kategorija:Trijaža