mini|desno|300px|"Ruža temperamenata" () koju su 1798/1799. sastavili Johann Wolfgang von Goethe i Friedrich Schiller. Dijagram povezuje dvanaest boja s ljudskim zanimanjima ili karakternim crtama, grupisanim u četiri temperamenta: 1) kolerični (crvena/narandžasta/žuta): tirani, heroji, avanturisti; 2) sangvinični (žuta/zelena/cijan): hedonisti, ljubavnici, pjesnici; 3) flegmatični (cijan/plava/ljubičasta): govornici, historičari; 4) melankolični (ljubičasta/magentna/crvena): filozofi, pedanti, vladari. Psihologija boja naučna je oblast psihologije koja proučava kako boje i njihove nijanse utječu na ljudsku percepciju, emocije, kognitivne procese i ponašanje. Utjecaj boja može biti prisutan i kada ga ljudi nisu svjesni. Naprimjer, boja hrane ili ambalaže može promijeniti doživljaj njenog ukusa. Osim toga, boje mogu izazvati različite emocionalne reakcije i utjecati na raspoloženje pojedinca. Način na koji boje djeluju na čovjeka može se razlikovati u zavisnosti od dobi, spola i kulturološke pripadnosti. Ipak, pojedini autori smatraju da su preferencije prema određenim bojama relativno ujednačene bez obzira na spolnu i rasnu pripadnost.
Psihologija boja široko se primjenjuje u marketingu, oglašavanju i brendiranju. Boja je jedan od osnovnih elemenata vizuelnog identiteta jer može utjecati na emocionalne reakcije potrošača, percepciju kvaliteta proizvoda i prepoznatljivost brenda. Izbor boja koristi se pri oblikovanju logotipa, ambalaže, reklamnih materijala i digitalnih sadržaja kako bi se privukla pažnja potrošača i oblikovala željena slika o proizvodu ili usluzi. Osim u marketingu, psihologija boja primjenjuje se u arhitekturi, zdravstvenim ustanovama, sportu, obrazovanju i dizajnu videoigara.
Iako postoje brojna istraživanja o utjecaju boja na percepciju, emocije i ponašanje, mnogi aspekti psihologije boja i dalje su predmet naučnih rasprava, a pojedine tvrdnje o njihovim efektima nisu dovoljno empirijski potvrđene.
Historijski razvoj
Razvoj psihologije boja kao naučne oblasti povezuje se s radovima više istraživača i mislioca. Među njima se često ističe Carl Gustav Jung, koji je proučavao simboliku boja i njihovu povezanost s ljudskom psihom te smatrao da su boje "maternji jezik podsvijesti".
Mnogo prije nego što je psihologija boja postala predmet naučnih istraživanja, boje su se koristile u različitim terapijskim praksama. Najstariji zapisi o takvoj primjeni potječu iz drugog milenija prije nove ere. Drevni Egipćani koristili su obojene prostorije i sunčevu svjetlost filtriranu kroz kristale u svrhu liječenja, dok kineski medicinski spis Huangdi Neijing opisuje dijagnostičke i terapijske postupke povezane s bojama.
Njemački pjesnik i mislilac Johann Wolfgang von Goethe objavio je 1810. djelo Teorija boja (), u kojem je izložio vlastitu teoriju o psihološkom djelovanju boja. U svojoj knjizi Goethe opisuje žutu boju kao "vedru", dok plavu definira kao spoj "uzbuđenja i smirenosti". Njemački neurolog Kurt Goldstein objavio je 1942. rezultate istraživanja o mogućim fiziološkim efektima boja. Opisao je slučaj pacijentice s moždanim oboljenjem kod koje je nošenje crvene odjeće, prema njegovim zapažanjima, pogoršavalo simptome, dok su zelena i plava boja imale suprotan efekat. Kasnija istraživanja nisu uspjela potvrditi Goldsteinove nalaze, zbog čega njegova hipoteza nije prihvaćena u savremenoj nauci. Ipak, njegov rad potakao je daljnja istraživanja mogućih fizioloških i psiholoških učinka boja. Uprkos tome, Goldsteinov rad dao je podsticaj za dalja istraživanja fizioloških efekata boja na ljudski organizam.
Opći model
Opći model psihologije boja zasniva se na šest polaznih načela: Boja može nositi određeno značenje. Značenje boje može biti rezultat učenja ili urođenih bioloških predispozicija. Percepcija boje automatski izaziva procjenu kod osobe koja je opaža. Proces procjene potiče ponašanje motivisano doživljajem boje. Utjecaj boje u pravilu se ispoljava automatski. Značenje i efekat boje usko su povezani s kontekstom u kojem se ona javlja.
Značenje boja prema savremenim teorijama
Prema savremenim teorijama psihologije boja, boje mogu utjecati na ljude na dva različita načina. S jedne strane, njihovo značenje proizlazi iz iskustva, kulture i naučenih asocijacija, dok s druge strane određene boje mogu izazvati neposredne psihološke i fiziološke reakcije koje nisu povezane s prethodnim iskustvom.
Značenje zasnovano na naučenim asocijacijama nastaje povezivanjem određene boje s predmetima, pojavama ili iskustvima tokom života. Takve asocijacije zavise od kulture i konteksta u kojem se boja pojavljuje. Na primjer, zelena boja na ambalaži prehrambenih proizvoda često se povezuje s prirodnim, ekološkim ili zdravijim proizvodima, iako sama boja ne govori ništa o njihovom sastavu.
Značenje zasnovano na neposrednoj reakciji na boju proizlazi iz samih karakteristika boje. Sama izloženost određenoj boji može izazvati osjećaje ili fiziološke reakcije bez oslanjanja na prethodno iskustvo ili kontekst. Na primjer, crvena boja često povećava pobuđenost organizma i usmjerava pažnju, što može dovesti do povećanja srčane frekvencije ili budnosti.
Interakcija oba procesa – Teorija polazi od pretpostavke da naučene asocijacije i neposredne psihološke i fiziološke reakcije na boje djeluju istovremeno i međusobno se nadopunjuju. Naučene asocijacije mogu pojačati, oslabiti ili izmijeniti prirodne reakcije na boje, a razlikuju se među kulturama i društvima. Pri tome značenje koje proizlazi iz naučenih asocijacija zavisi od konteksta u kojem se boja pojavljuje, dok neposredne reakcije na boju uglavnom nisu uslovljene kontekstom.
Utjecaj boja na percepciju
Više istraživača smatra da je jedan od faktora u evoluciji trohromatske percepcije boja kod primata bila sposobnost preciznijeg opažanja emocija i zdravstvenog stanja drugih jedinki, što je imalo važnu ulogu u razvoju složenih društvenih odnosa. Na primjer, crvenilo ili bljedilo kože mogu neverbalno ukazivati na uzbuđenje ili bolest. Osim što imaju važnu ulogu u društvenoj komunikaciji, boje utječu i na različite aspekte ljudske percepcije.
Okus
Boje utječu i na način na koji ljudi doživljavaju jestivost i okus hrane i pića. Na tu percepciju ne utječe samo boja samog proizvoda nego i izgled njegove ambalaže i način na koji je izložen među drugim proizvodima. Tako se, na primjer, hljeb u prodavnicama često prodaje u ambalaži ukrašenoj zlatnim ili smeđim tonovima kako bi se stvorio dojam domaće pripreme i svježe pečenog proizvoda. Boja također može utjecati na očekivani okus proizvoda. Na primjer, piće s okusom trešnje zelene boje može biti pogrešno prepoznato kao piće s okusom limete ili limuna. Pored toga, boja može pojačati doživljaj samog ukusa. Samo na osnovu boje, ljudi mogu procijeniti da smeđi M&M bombon ima izraženiji okus čokolade u odnosu na zeleni.
Ovakav utjecaj boje na percepciju okusa u velikoj mjeri zavisi od prethodnih iskustava i kulturnih očekivanja. Istraživanje provedeno u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazalo je da ispitanici od smeđeg napitka očekuju okus kole, dok su ispitanici s Tajvana češće očekivali okus grožđa, jer su u njihovoj kulturi popularna smeđa pića najčešće aromatizirana grožđem.
Percepcija vremena
Utjecaj boja na percepciju trajanja vremena još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, jer različita istraživanja daju međusobno suprotstavljene rezultate. Neka istraživanja pokazuju da crvena boja može dovesti do precjenjivanja trajanja vremenskog intervala. Masahiro Shibasaki i Nobuo Masataka (2014) utvrdili su da su ispitanici procjenjivali prikaz crvenog ekrana dužim u odnosu na prikaz plavog ekrana, pri čemu je taj efekat bio izražen samo kod muškaraca. U istom istraživanju muškarci su brže reagirali na crveni ekran, a kraće vrijeme reakcije bilo je povezano s većim precjenjivanjem trajanja. Sličan nalaz zabilježen je i u demonstracijskom eksperimentu Beau Lottoa (2011), u kojem su učesnici procijenili da je minuta provedena u plavo osvijetljenoj prostoriji trajala u prosjeku 11 sekundi kraće nego minuta provedena u crveno osvijetljenoj prostoriji. Ovakvi nalazi često se objašnjavaju pretpostavkom da crvena boja povećava fiziološku pobuđenost, što može ubrzati subjektivni doživljaj protoka vremena.
S druge strane, novija istraživanja s strožijom metodološkom kontrolom ukazuju na suprotan efekat. Stefan Thönes i saradnici (2018) utvrdili su da plavi podražaji mogu dovesti do većeg precjenjivanja trajanja nego crveni. Iako je crvena boja u njihovom istraživanju izazivala veću fiziološku pobuđenost, ispitanici su plave podražaje doživljavali kao duže. Takvi rezultati dovode u pitanje objašnjenje prema kojem je nivo fiziološke pobuđenosti jedini mehanizam odgovoran za utjecaj boje na percepciju vremena.
Svjetlost
Boja izvora svjetlosti utječe na način na koji opažamo boju predmeta koje osvjetljava. Na primjer, isti predmet može izgledati drugačije na dnevnoj svjetlosti nego pod svjetlošću klasične sijalice sa žarnom niti (volframske sijalice). Pod takvim osvjetljenjem predmeti mogu poprimiti izraženije narandžaste ili smećkaste tonove, dok tamne boje mogu djelovati još tamnije.
Osvjetljenje i boja predmeta mogu utjecati i na percepciju njegovog položaja u prostoru. Ako svjetlost, sjena ili boja prikrivaju stvarne konture predmeta, može se steći utisak da je njegov oblik drugačiji nego u stvarnosti. S druge strane, predmeti pod ravnomjernim izvorom svjetlosti pružaju bolji doživljaj trodimenzionalnog oblika. Boja predmeta također može utjecati na opažanje kretanja. Posebno je teško odrediti putanju kretanja objekata pod izvorom svjetlosti čiji se intenzitet mijenja u poređenju sa identičnim objektima pod ravnomjernim osvjetljenjem. Smatra se da je to posljedica međusobnog djelovanja percepcije boje i percepcije pokreta, pri čemu su oba procesa otežana u uslovima promjenjivog osvjetljenja. mini|desno|300px|Plava rasvjeta na željezničkoj stanici Woodside u New Yorku
Istraživanja pokazuju da plava svjetlost kod ljudi može izazvati osjećaj smirenosti, zbog čega su pojedine države uvele plavu rasvjetu na javnim površinama s ciljem smanjenja broja samoubistava. Tako je jedna japanska željeznička kompanija u 2009. postavila plavu rasvjetu na svojim stanicama u nastojanju da smanji broj pokušaja samoubistava na željeznici, iako je efikasnost ove mjere kasnije dovedena u pitanje. Slično tome, u Glasgowu je 2000. u pojedinim naseljima postavljena plava ulična rasvjeta, nakon čega su zabilježena zapažanja o smanjenju stope kriminala na tim područjima.
Boja osvjetljenja može utjecati i na subjektivni doživljaj boravka u prodavnicama i drugim zatvorenim prostorima. Neka istraživanja pokazuju da ljudi pod crvenim osvjetljenjem imaju osjećaj da vrijeme prolazi sporije, dok se pod plavim osvjetljenjem vrijeme doživljava kao da prolazi brže. Zbog toga pojedini autori navode da kazina koriste boju rasvjete kako bi potaknule posjetioce da u njima provedu više vremena i potroše više novca. Međutim, pretpostavljeni utjecaj obojene svjetlosti (crvene u odnosu na plavu) na sklonost ka rizičnom ponašanju nije se mogao naučno potvrditi.
Farmaceutski proizvodi
Boja placebo tableta može utjecati na njihovu opaženu efikasnost. Istraživanja pokazuju da se tablete toplih boja, poput crvene ili žute, češće doživljavaju kao stimulansi, dok se tablete hladnih boja, poput plave ili ljubičaste, češće povezuju sa sedativnim efektom. Smatra se da ovaj efekat proizlazi iz očekivanja pacijenata, a ne iz neposrednog djelovanja same boje. Zbog toga se opaženi efekat boje može razlikovati među kulturama.
Preferencija boja i povezanost boje i emocija
Način na koji pojedinci reaguju na različite boje varira od osobe do osobe. Istraživanje provedeno u Sjedinjenim Američkim Državama pokazalo je da je plava najomiljenija boja kod 35% ispitanika, zatim slijede zelena (16%), ljubičasta (10%) i crvena (9%). S druge strane, narančasta, žuta i smeđa ubrajaju se među najmanje omiljene boje.