Obavještajni podaci iz otvorenih izvora (, OSINT) predstavljaju prikupljanje i analizu podataka iz otvorenih izvora, odnosno javno dostupnih informacija, s ciljem stvaranja obavještajnih podataka. OSINT se prvenstveno primjenjuje u području nacionalne sigurnosti, policijskom radu i poslovno-konkurentskom obavještajnom radu, a analitičari ga koriste za odgovaranje na obavještajne zahtjeve koji se odnose na klasifikovane i neklasifikovane informacije, kao i na poslovne tajne i druge podatke zaštićene vlasničkim pravima.
Historija
Primjena javno dostupnih informacija u obavještajne svrhe mnogo je starija od savremenog koncepta OSINT-a. Razvojem masovnih medija, radio-televizijskog emitiranja, a kasnije interneta i društvenih mreža, povećavali su se količina javno dostupnih informacija i mogućnosti njihovog sistematskog prikupljanja i analize.
Jedan od važnih prethodnika savremenog OSINT-a bila je Služba za praćenje stranih radio-emisija (FBMS), koju su Sjedinjene Američke Države osnovale u decembru 1941. radi praćenja stranih radioemisija. Njeni službenici snimali su kratkotalasne radioemisije, odabrane sadržaje prepisivali i prevodili te ih dostavljali vojnim i drugim državnim institucijama u obliku izvještaja. Jedan od primjera rada FBMS-a bilo je praćenje ekonomskih indikatora u Parizu radi procjene posljedica savezničkih bombardovanja, uključujući analizu promjena cijena naranči.
Razvoj interneta krajem 20. i početkom 21. stoljeća znatno je proširio mogućnosti prikupljanja i analize informacija iz otvorenih izvora. Pojava društvenih medija, internetskih platformi i drugih oblika korisnički generisanog sadržaja omogućila je pristup velikoj količini informacija u gotovo stvarnom vremenu. Istovremeno su se razvijale metode geolociranja, provjere autentičnosti fotografija i videosnimaka, analize satelitskih snimaka i povezivanja podataka iz različitih izvora.
OSINT je posebno dobio na značaju tokom oružanih sukoba u kojima su velike količine informacija postale dostupne javnosti putem interneta. Tokom rata u Donbasu, koji je počeo 2014, istraživačke grupe poput Conflict Intelligence Team i Bellingcat koristile su otvorene izvore za praćenje kretanja vojnih jedinica i opreme, identifikaciju učesnika u sukobu i istraživanje pojedinih slučajeva povezanih s ratnim zločinima.
Prije ruske invazije na Ukrajinu 2022, OSINT grupe pratile su kretanje ruskih vojnih jedinica i opreme prema ukrajinskoj granici i znakove povećanja napetosti.
Nakon početka invazije 2022. brojni pojedinci i organizacije počeli su sistematski prikupljati i analizirati podatke o toku rata. Među njima su se istakli projekti poput DeepState, koji objavljuje karte zasnovane na informacijama iz otvorenih izvora. Dio OSINT zajednice usmjerio je aktivnosti na geolociranje i analizu vizuelnog materijala, dok su druge grupe prikupljale i provjeravale podatke o vojnim jedinicama, opremi i mogućim ratnim zločinima.
OSINT se koristio i u drugim savremenim sukobima. Tokom građanskog rata u Siriji istraživačke grupe koristile su javno dostupne fotografije, videosnimke, objave na društvenim mrežama i druge izvore za praćenje razvoja sukoba i istraživanje pojedinačnih događaja.
Definicija
OSINT obuhvata prikupljanje i analizu javno dostupnih informacija radi stvaranja upotrebljivih obavještajnih podataka.
Ministarstvo domovinske sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država definiše OSINT kao obavještajne podatke izvedene iz javno dostupnih informacija, koji se pravovremeno prikupljaju i distribuiraju radi zadovoljavanja konkretnih obavještajnih potreba. Izvještaj je izrađen u okviru Programa analitičke razmjene javno-privatnog partnerstva za 2022. godinu.
NATO opisuje OSINT kao obavještajne podatke dobivene iz javno dostupnih informacija i drugih neklasifikovanih podataka čija je distribucija ili dostupnost javnosti ograničena.
Evropska unija definiše OSINT kao prikupljanje i analizu informacija iz otvorenih izvora radi stvaranja obavještajnih podataka primjenjivih u praksi, posebno u područjima kao što su nacionalna sigurnost, provođenje zakona i poslovno-konkurentski obavještajni rad.
U privatnom sektoru, kompanije poput IBM-a definišu OSINT kao proces prikupljanja i analize javno dostupnih informacija radi procjene prijetnji, donošenja odluka ili odgovaranja na konkretna pitanja. Slično tome, kompanije koje se bave kibernetičkom sigurnošću, poput CrowdStrikea, opisuju OSINT kao prikupljanje i analizu javno dostupnih podataka u obavještajne svrhe.
Izvori
OSINT se zasniva na prikupljanju informacija iz različitih javno dostupnih izvora. Među najvažnijim izvorima su:
Mediji: štampane novine, časopisi, radio i televizija; Internet: internetske publikacije, blogovi, grupe za diskusiju]], građanski mediji, odnosno videosnimci snimljeni mobilnim telefonima i korisnički generisan sadržaj, YouTube te druge internetske stranice društvenih medija, kao što su Facebook, Twitter, Instagram i druge. Ovaj izvor ima prednost u odnosu na brojne druge izvore zbog pravovremenosti informacija i jednostavnog pristupa. Javni podaci državnih organa: javno dostupni izvještaji državnih organa, podaci o budžetu i demografiji, javne rasprave i saslušanja, telefonski imenici, konferencije za medije, internetske stranice i govori. Ove informacije potiču iz službenih izvora, javno su dostupne i mogu se otvoreno i slobodno koristiti. Stručne i akademske publikacije: informacije iz naučnih časopisa, sa konferencija i simpozija, kao i iz naučnih radova, disertacija i teza. Komercijalni podaci: komercijalni satelitski snimci, finansijske i industrijske analize te baze podataka. Siva literatura: tehnički izvještaji, preprinti, patenti, radni materijali, poslovni dokumenti, neobjavljeni radovi i bilteni.
OSINT se razlikuje od istraživačkog rada po tome što primjenjuje obavještajni proces radi stvaranja ciljanih saznanja koja podržavaju donošenje konkretne odluke od strane određene osobe ili grupe.
Metode prikupljanja
Obavještajni podaci iz otvorenih izvora mogu se prikupljati na različite načine,, među kojima su:
obavještajni podaci iz društvenih medija, koji se prikupljaju praćenjem ili posmatranjem aktivnosti određenog subjekta na njegovim profilima na društvenim mrežama; pretraživanje i izdvajanje podataka pomoću internetskih pretraživača; provjera javnih registara; povezivanje i provjera informacija pomoću usluga posrednika podataka.
OSINT izvan državnih institucija
Razvojem interneta i dostupnošću satelitskih snimaka visoke rezolucije, društvenih medija i drugih digitalnih izvora, OSINT je postao dostupan i pojedincima, nevladinim organizacijama, istraživačkim grupama i drugim nedržavnim akterima. Time je prikupljanje i analiza obavještajno relevantnih informacija prestala biti isključivo djelatnost državnih institucija.
Jedna od najpoznatijih istraživačkih organizacija koje primjenjuju OSINT jeste Bellingcat, koju je Eliot Higgins osnovao 2014. Organizacija je učestvovala u istraživanju brojnih međunarodno značajnih događaja, uključujući obaranje aviona na letu Malaysia Airlinesa 17 i druge slučajeve povezane s oružanim sukobima i međunarodnom sigurnošću.
Savremene OSINT zajednice koriste različite metode za prikupljanje i provjeru informacija, uključujući geolociranje, analizu satelitskih snimaka, provjeru fotografija i videosnimaka, praćenje društvenih medija i povezivanje podataka iz različitih izvora.
Rizici u primjeni OSINT-a
Jedan od glavnih problema u praktičnoj primjeni OSINT-a jeste velika količina informacija koju je potrebno obraditi. Količina podataka koji se javno distribuiraju u svijetu raste takvom brzinom da postaje sve teže procjenjivati pouzdanost izvora i vrednovati informacije.
U većini država, nezakonito prikupljanje podataka za potrebe strane vojske ili obavještajne službe smatra se špijunažom. Špijunaža koja ne predstavlja akt veleizdaju (odnosno izdaju vlastite države) koristi se kao instrument vođenja državne politike još od antičkih vremena.
Rizik od dezinformacija i krivih informacija
Otvorenost i dostupnost javnih izvora čine podatke prikupljene putem OSINT-a posebno podložnim dezinformacijama i krive informacije. Zabilježeni su slučajevi u kojima su ekstremističke grupe koristile OSINT za širenje netačnih informacija i promovisanje vlastitih stavova.
Dokumentovani su i slučajevi u kojima vlade i drugi državni akteri namjerno šire dezinformacije putem javno dostupnih kanala kako bi utjecali na percepciju javnosti, zbunili protivnike ili narušili povjerenje u nalaze zasnovane na otvorenim izvorima. To može uključivati plasiranje lažnih informacija u medije, na društvene mreže i u službene izjave, kao i manipulisanje geoprostornim podacima s ciljem obmanjivanja korisnika OSINT-a koji se oslanjaju na takve izvore.
Također pogledajte
Obavještajna analiza Javni registri Informacijska eksplozija Sistem informacija otvorenog izvora
Reference
Dodatna literatura
Kategorija:Obavještajni podaci iz otvorenih izvora Kategorija:Prikupljanje obavještajnih podataka Kategorija:Obavještajne discipline